PODIJELI

Upečatljive, intrigantne, često emotivne fotografije ratne svakodnevice u razdoblju Drugog svjetskog rata i poraća, koje naša javnost uglavnom dosad nije vidjela, ovo ljeto privlače posjetitelje u Hrvatski povijesni muzej.

Izložba „Tko to tamo snima?“, koja ostaje otvorena do 29. listopada, predstavlja više stotina fotografija iz bogatog fundusa fotografija, filmova i negativa ovog muzeja. – U fokusu izložbe je 29 autora čije smo fotografije predstavili. Većina ih je radila u propagandnim odjelima – ili u Svjetlopisnoj službi pri Predsjedništvu Vlade Nezavisne države Hrvatske (NDH) ili pri foto-službama partizanske i antifašističke Hrvatske, no zastupljeni su i fotografi amateri – kaže Petra Braun, koautorica izložbe.

Autorica idejne koncepcije izložbe i koautorica Rhea Ivanuš, kojoj je to oproštajna izložba prije odlaska u mirovinu, napominje da je izložba zamišljena prije svega kako bi se posjetiteljima predstavio barem djelić opsežne fotozbirke muzeja koji je istodobno „dokumentarno i vizualno atraktivan prikaz ratne svakodnevnice – bojišnica, vojnika, života na selu i u gradu…“, a bez i najmanjih natruha politike i politikanstva.

– Htjeli smo pokazati ono što su fotografi snimali u svakodnevnim ratnim uvjetima. Materijal je predstavljen na nekoliko razina: preslike s biografijama autora, originalni materijal u albumima, fotografijama i stari fotoaparati te na kraju digitalizirani materijal u foto-okvirima koje posjetitelji mogu prelistavati koliko god žele. Tu su ne samo propagandne fotografije, već i snimke svakodnevnog života, bez obzira na to kojoj strani autori pripadali. O nekim autorima ne znamo gotovo ništa, ali htjeli smo predstaviti bogatstvo naše zbirke fotografija, filmova i negativa koju upravo intenzivno digitaliziramo – objašnjava Petra Braun.

(Foto: Marin Vajdić)

Dokumentaristički biseri

Neke od prikazanih fotografija pravi su dokumentaristički biseri koji pomažu posjetiteljima da bolje razumiju i dožive to strašno povijesno razdoblje. Tako su prvi put prikazane fotografije pasioniranog zadarskog fotoamatera Vicenza (Vice) Stojana, koji je na svojim fotografijama zabilježio goleme razmjere stradanja Zadra u savezničkim bombardiranjima 1944. Vice se čak popeo na 62 metra visok zvonik katedrale Svete Stošije, snimivši otamo razoreni grad, čije je pojedine ulice i trgove nakon rata bilo nemoguće obnoviti.

Unikatni je izložak foto-dnevnik o odlasku u partizane zagrebačkog Židova Franje Mosingera. On je bio fotograf i suradnik u mnogim predratnim časopisima, a svoj odlazak u partizane precizno je dokumentirao fotografijama i riječju te je dnevnik na kraju uvezao kod knjigoveže, ostavivši nam jedinstveno svjedočanstvo.

Pravi ženski rukopis u svojim potresnim fotografijama otkriva Elvira Kohn, koja se fotografijom počela baviti u mladosti. Bila je Židovka, a kad su je zatočili u fašističkom talijanskom logoru Kampor na Rabu, čak je uspjela logor potajno snimiti prokrijumčarenom kamerom. Nakon pada Italije, priključuje se partizanima i jedna je od prvih fotoreporterki ratnih listova Vjesnik i Naprijed. Snimila je mnoge dirljive fotografije majki i djece izbjeglica u Topuskom, ranjenika na Petrovoj gori, parade, ali i portrete partizanki i partizana.

Glavna kroničarka društvenog i kulturnog života predratnog Zagreba, vlasnica fotografskog atelijera Foto Tonka, Antonija Kulčar, odigrala je značajnu ulogu u pripremanju arhive Diane Budisavljević. Antonija je, naime, fotografirala kozaračku djecu koju je Diana Budisavljević spasila iz logora NDH (zahvaljujući njoj spašeno je oko 12.000 djece), pa su te snimke potresno svjedočanstvo sudbine mnoge ratne siročadi.

(Foto: Marin Vajdić)

Ulazak Nijemaca u Zagreb

Ljudevit Griesbach ostavio nam je u naslijeđe snimke ulaska Nijemaca u Zagreb 10. travnja 1941. godine. Sliku vremena upotpunit će i biografske bilješke o svakom od predstavljenih autora i njihovim sudbinama. Tako je Griesbach zbog njemačkog podrijetla i fotografskog rada u NDH po završetku rata interniran u logor na Krndiji gdje je i umro nakon godinu dana od iscrpljenosti.

Veoma su zanimljive i dvije vrijedne dokumentarne fotografije koje je Marijan Szabo snimio iz svoga stana u Ilici. Jedna je snimljena 7. svibnja i na njoj se vidi kako se u zaprežnim kolima i pješice iz Zagreba povlače vojnici ustaških postrojbi, njemačke vojske, četnika i crnogorskih jedinica praćeni civilima. Na sljedećoj fotografiji, snimljenoj 8. svibnja, vide se prvi partizanski borci kako u koloni koračaju Ilicom pri ulasku u Zagreb.

Neobičan je i prizor krava koje su ostale bez svojih vlasnika, seljaka koji su bježali pred partizanima prema zapadu, kako bezglavo tumaraju Ilicom. Prizor je u ranim jutarnjim satima 8. svibnja snimio Stjepan Puba Cerjan, sportski radnik, političar, publicist i pripadnik NOB-a od 1941. Nakon rata bio je prvi urednik Večernjeg lista.

Židovski fotograf Hugo Fischer, koji nakon bijega iz ratnog Zagreba mijenja prezime u Ribarić, autor je poznatoga fotoportreta Josipa Broza Tita, ali i niza fotovijesti s ratišta i prizora običnih ljudi u ratnom vihoru. U filmskoj literaturi navodi se i kao prvi snimatelj dokumentarnog filma o Jasenovcu. Ribarić je dokumentirao sve što je vidio oko sebe, pa tako i uhićenje, ispitivanje i na kraju strijeljanje njemačkih zarobljenika u Kninu 1944. Zbog takvog pristupa nakon rata nije bio omiljen, dapače, prešućivan je, a nakon 1948. gubi mu se svaki trag. Pretpostavlja se da se odselio u Kanadu ili u Izrael.

(Foto: Marin Vajdić)

Propagandne fotografije logoraša

Na fotografijama ustaškog propagandnog fotografa Edmunda Stögera iznenadit će nas prizori koncentracijskog logora Jasenovac, koji su prikazani na izložbi „Pozitivni rad logora“ 1942. Vidi se ulaz u logor, ali i prizori rada logoraša, pri čemu oni izgledaju kao da rade u nekoj tvornici, a ne u logoru smrti. Dakako, riječ je o propagandnom prikazu zloglasnoga logora, koji je prikazan kao običan zatvor, a ne mjesto ogromne patnje i smrti tisuća i tisuća ljudi.

Zanimljive su i fotografije Ivana Softe ili Sopte, koji je u Svjetlopisnoj službi NDH snimao različite prizore, pa tako i Crne legije u pohodu na istočnu Bosnu i ustaške postrojbe koje osvajaju Duvno iz kojega su istjerali partizanske čete. Iako u službi ustaške propagandne mašinerije, zanimljiva je fotografija vraćanja Višeslavove krstionice iz Italije u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti 1942.-1943. godine autora Stanka Aleksića. I on je radio u Svjetlopisnoj službi NDH, a snimio je mnoge fotografije iz svakodnevnog života, na primjer, skupljanje otpada za ratnu industriju, seosku djecu u Bosni i sl.

Izložene su i fotografije dvojice živućih autora. U ratu borac X. zagrebačkog korpusa, Franjo Cvrtila jedan je od njih. Nakon rata amaterski je snimao važne događaje, poput I. kongresa antifašističke omladine Hrvatske 1945., parade omladinaca, ukrašavanje grada i slično. Živko Gatin, koji i danas živi u Splitu, radio je za partizanske listove Naš glasnik i Naš izvještaj (prethodnica lista Slobodna Dalmacija). Jedan je od organizatora tiska prvog broja Slobodne Dalmacije 1943. i prvi njezin fotoreporter s novinarskom iskaznicom br. 1.

(Foto: Marin Vajdić)

Život u El Shattu

Dojmljiva fotografska svjedočanstva o životu izbjeglica u El Shattu zabilježio je Ljubomir Grbin. S toga epskog zbjega Grbin je donio čak 825 fotografija. Jedan od osnivača i glavni predstavnik predratne Zagrebačke škole umjetničke fotografije Tošo Dabac početkom rata pridružio se ustaškoj Svjetlopisnoj službi, no već od 1943. surađuje s partizanima. Snimio je bombardiranje Lepoglave, a nakon rata snima i piše dnevnik o oslobođenoj Istri. Zanimljiva svjedočanstva partizanskog života ostavio je i samouki fotokroničar Pero Dragila, koji je nakon rezolucije o Informbirou prebjegao u Čehoslovačku.

Kako je izgledao Meštrovićev Umjetnički paviljon, poznatiji kao Džamija, u vrijeme NDH s tri minareta, vidi se na fotografijama Mladena Grčevića, poznatog predratnog fotografa, koji se nakon rata okreće tzv. life fotografiji. U ratu kao djelatnik Svjetlopisne službe NDH bio je kroničar kazališnog života, snimao je predstave, Hrvatski krugoval (radio) i druge prizore ratnog Zagreba. Slične je prizore snimao još jedan fotograf Svjetlopisne službe, Mario Medeot. Dragutin Rajterić snimao je promidžbene fotografije ustaških vojnih smotri, mimohoda i postrojbi, a Savo Marković Štedimilja pri Slikopisnoj je službi snimao ustašku mladež, stanovnike u okolici Zagreba itd.

(Foto: Marin Vajdić)

Život na oslobođenim područjima

I na izloženim fotografijama uočljivo je da su propagandne službe NDH raspolagale boljom opremom i materijalom, dok su partizanski fotografi morali štedjeti na filmovima i kemikalijama, a veliki je problem bilo i čuvanje fotografija i negativa. I uz oskudicu foto-materijala partizanski su fotografi ostavili niz dokumentaristički i umjetnički vrijednih fotografija koje prikazuju život partizanskih boraca, ranjenika i civila u oslobođenim područjima.

Prikazane su fotografije autora Mladena Ivekovića (fotografirao je i pjesnike Ivana Gorana Kovačića i Vladimira Nazora), koji je poslije bio glavni urednik Vjesnika (1943.-1945.); Mahmuda Konjhodžića, novinara i partizana, člana redakcije Vjesnika i Tanjuga; Steve Mahobeja koji je dokumentirao eksplicitne scene smaknuća zarobljenika te ulazak partizana u Zagreb; Hermana Matesa, koji je zabilježio dojmljive prizore prijelaza partizanskih jedinica preko snježne planine Bjelolasice; Milana Pavića, Ante Roca, Jure Ruljančića, Vilima Schwarza, slavnog Žorža Skrigina, koji je snimio niz potresnih fotografija ljudi u zbjegovima, ali i boraca, amaterskih kazališnih predstava, I. i II. zajsedanje AVNOJ-a.

(Autor: Tereza Makar)

PODIJELI