Ovaj mjesec navršava se dvije godine otkako je Vlada Zorana Milanovićeva odbila ponudu društva Visia Croatica da kroz model komanditnog društva preuzme i spasi strateški važan Imunološki zavod, nekoć uglednog proizvođača imunobioloških lijekova – virusnih i bakterijskih cjepiva, antiotrova, ali i životno važnih lijekova od ljudske plazme.
Imunološki zavod nekad je držao i 13 posto svjetske proizvodnje cjepiva protiv ospica i rubeole koje je Svjetska zdravstvena organizacija još 1960-ih godina proglasila najkvalitetnijima na svijetu i do danas, tvrde stručnjaci, nisu napravljeni bolji.
Unatoč odbijanju u srpnju 2015., nakon što su u kratkom periodu prikupili gotovo šest milijuna kuna od 26 tisuća ulagača komanditora, inicijativa je uporna i ne odustaje od cilja da ozdravi Imunološki zavod, čime bi se zajednica opskrbila sigurnim i kvalitetnim imunobiološkim lijekovima iz naše krvi u vlastitoj proizvodnji, ali i zadržala strateška djelatnost u vlasništvu pod upravom i nadzorom građana i države te očuvala tradicija, naziv i intelektualno vlasništvo Imunološkog zavoda.
Žuran početak proizvodnje
Za Zagrebački list o razrađenoj ideji ozdravljenja Imunološkog zavoda govore direktor Visije Croatice i liječnik Aleksandar Soltyšik i magistar elektrotehnike Zoran Kalinić, koji je u Visiji Croatici zadužen za razvoj poslovanja.
– Potrebno je pokrenuti poslovanje u novoj tvrtki jer je postojeći Imunološki zavod propao, grca u dugovima od preko 100 milijuna kuna, nekretnine su mu na hipotekama i nema dozvole za proizvodnju imunobioloških lijekova. Komanditno društvo smatramo najboljim organizacijskim oblikom vlasništva i upravljanja jer se inovativnim konceptom omogućuje privlačenje investicija, a bez privatizacije i bez trošenja proračunskog novca. To ni jedan drugi organizacijski oblik ne može osigurati.
Imunološki zavod mora ponovno pokrenuti stratešku proizvodnju krvnih komponenti u skladu s načelom samodostatnosti, što je i preporuka Svjetske zdravstvene organizacije i Vijeća Europe. Samodostatnost znači da bi svaka zajednica za svoje potrebe trebala proizvoditi lijekove iz krvne plazme svojih građana. Osim toga, našim zalihama plazme istječe rok trajanja i potrebno je što hitnije osigurati početak prerade i proizvodnje tih lijekova. Našim rješenjem predviđamo pokretanje proizvodnje i ostalih proizvoda koje je Imunološki nekad proizvodio, uključujući virusna i bakterijska cjepiva, interferon, antitoksine, alergene i drugo – kaže Zoran Kalinić i dodaje da bez nove tvornice na novoj lokaciji, koja će biti projektirana prema zahtjevima dobre proizvođačke prakse, neće biti moguće osigurati proizvodne dozvole koje je Imunološki zavod izgubio.
– Odbijanjem jedine pristigle ponude za kupnju dionica i spašavanje Zavoda prije dvije godine i kasnijim nečinjenjem i stvarnim onemogućavanjem pokretanja proizvodnje tadašnji ministar Ivan Vrdoljak i cjelokupna Vlada Zorana Milanovića izravno i nedvojbeno spriječili su povratak Imunološkog na tržište i tako pogodovali izravnim konkurentima, privatnim farmaceutskim tvrtkama. Dok Zavod ne radi, kao što je slučaj posljednje dvije godine, privatne kompanije mu uzimaju tržište i prihode – nastavio je Zoran Kalinić, podsjećajući da je Ivan Vrdoljak u neargumentiranom obrazloženju odbijanja naroda i Visije Croatice najavio da će Vlada spasiti Imunološki zavod i oživiti ga, ali se to do danas očigledno nije dogodilo.
Farmaceutskih tvrtki u tom specifičnom segmentu nema baš previše na svijetu i uglavnom posluju jako uspješno i profitabilno, dok nekoć uspješni i svjetski ugledni Imunološki zavod u Hrvatskoj, čini se, nekome smeta i osuđen je na propast.
– Jedino što je Milanovićeva vlada tada napravila bilo je osnivanje Javne ustanove Imunološki zavod s jedinim ciljem – da kupe socijalni mir, pa 165 radnika koji i dan-danas primaju plaću bez obzira što nemaju što raditi jer su izgubljene sve proizvodne dozvole. Njima je u stvari uskraćeno pravo za rad i sigurno je da nisu sretni. To nas kao zajednicu košta oko 32 milijuna kuna godišnje, a državni i drugi proračuni ionako su u minusima i curi na sve strane. Ne tako davno svjedočili smo nedostatku novca potrebnog za liječenje djece od neuroblastoma, ili, recimo, problemu s financiranjem protupožarne zaštite od prije nekoliko dana – zaključuje Zoran Kalinić, koji je u Visiji Croatici bio jedan od pokretača narodne inicijative za spas Imunološkog zavoda, zajedno s dr. Aleksandrom Soltyšikom, Ivanom Rudom, koji danas više nije u vodstvu društva, Leom Buljatom i Srećkom Sladoljevim.
Imamo dovoljno svoje krvi
Bez obzira na to što im tog srpnja prije dvije godine nije bila prihvaćena ponuda, jedno je sigurno – narodna inicijativa Visia Croatica tada je spriječila privatizaciju jer je Vlada bila odustala od prodaje Imunološkog. No pravi problem nije bio riješen i ostao je do danas otvoren. I zato se inicijativa nastavlja. Drugi, i glavni cilj Visije jest oživljavanje strateške djelatnosti i Zavoda te ponovno pokretanje proizvodnje.
– Oko 70 posto naših ulagača do danas povuklo je svoj komanditni ulog, ali nas veseli čak 30 % građana koji su ostali s nama te nas i dalje zovu, dolaze nam i daju podršku za nastavak inicijative do konačnog oživljavanja Imunološkog. Onog trenutka kad država stvarno odluči spasiti Zavod i prihvati naše rješenje, potpuno smo sigurni da će se većina građana Hrvatske, ali i naša tijela javne vlasti, kao i naši ljudi širom svijeta, ponovo odazvati i uključiti u inicijativu – u razgovor se uključuje dr. Aleksandar Soltyšik.
A da bismo pronašli i razradili rješenje za Imunološki u Visiji su prvo morali analizirati situaciju te jasno odrediti koje to mi u stvari probleme imamo i koji su njihovi uzroci. Zašto je Imunološki važan i što znači njegova propast?
– Ključni je problem u stvari nemogućnost države da nama, našoj zajednici pouzdano osigura za život važne lijekove iz ljudske plazme od naših dobrovoljnih darivatelja krvi u našoj proizvodnji. To je i strateško i sigurnosno pitanje. Pitanje našeg suvereniteta u području javnog zdravstva. U tome ne smijemo ovisiti o stranim farmaceutskim tvrtkama i o tome imaju li životno važnih lijekova na skladištu i žele li nam ih prodati. Ista stvar je i s drugim imunobiološkim lijekovima koje je proizvodio Imunološki. To nikad ne smije biti privatizirano i mora biti u funkciji. Sada nije – pojašnjava dr. Aleksandar Solytišik.
A za stanje u kojem se Imunološki zavod nalazi odgovornim smatraju državu, odnosno uprave koje je država postavljala od 1991. do danas i kojima je nedostajalo znanja, kompetencija i odgovornosti prema javnom dobru.
– Nizom loših i štetnih odluka tvrtka je dovedena do propasti. Novac se trošio nenamjenski, a nije uloženo u nužnu modernizaciju proizvodnje koja bi omogućila proizvodnju lijekova prema svjetskim farmaceutskim standardima, tj. dobroj proizvođačkoj praksi. Umjesto toga izgubljene su proizvodne dozvole. Neodgovornost tadašnje uprave dovela je i do toga da se vjerojatno najvrednija imovina uopće ne uknjiži Zavodu prilikom pretvorbe i privatizacije. Iznimno vrijedni cjepni sojevi, iako proizvedeni na Zavodu, postali su državni zato jer im nije bilo moguće procijeniti vrijednost, pa su izostali s popisa. Toliko o odgovornosti u vođenju strateške tvrtke. Virusni sojevi su državni, ali ih država ne može „uzeti“ jer nema kamo s njima, s obzirom da zahtijevaju čuvanje na jako niskim temperaturama. Ne treba ni spominjati da je to biološka bomba i vrlo pogubno bi bilo da s njom postupa onaj koji ne zna što čini – nastavlja dr. Aleksandar Solytišik.
Po uzoru na novu Ljubljansku banku
Rješenje koje sada nude iz Visije Croatice vrlo je slično njihovoj ponudi od prije dvije godine, ali ipak prilagođeno sadašnjim okolnostima.
– Za razliku od situacije kad smo morali ponuditi kupnju dionica na natječaju koji je tada bila raspisala država, danas imamo drukčiju situaciju. Jednostavno, Vladi nudimo jedinstveno i cjelovito rješenje kojim bismo zajednički ozdravili Zavod i njegovu djelatnost. Polazimo od toga da je vlasnik odgovoran za postavljanje uprava, a onda i za poslovanje. A većinski vlasnik je sve ovo vrijeme, posljednjih 25 godina, bila država putem svojih agencija. Mi kao zajednica više ne možemo dozvoliti da se Zavod vodi na isti način na koji je i odveden u propast. I dalje smatramo da je u vlasništvo i upravljanje potrebno uključiti narod i stručnjake kako bi pomogli rasteretiti političare od pritiska koji im je dolazio sa strane privatnih interesa, a što ih je onda sputavalo u zastupanju javnih interesa. Smatramo kako je javno privatno partnerstvo u obliku komanditnog društva najbolje rješenje za to – objašnjava Zoran Kalinić i nastavlja:
– Konkretno, sadašnji Imunološki zavod d. d. treba rješavati nagodbom i ako je potrebno stečajem tako da država isplati male dioničare i dobavljače kojima se duguje, a da namiri i druge vjerovnike ili u novcu ili putem hipoteka. Država mora riješiti te dugove jer je i odgovorna za njihov nastanak. Oživljavanje Imunološkog moguće je samo putem zdravog, čistog početka. Jedan primjer dobre prakse imamo u susjedstvu. Kad je bilo jasno da je Ljubljanska banka propala, osnovana je Nova ljubljanska banka koja je pokrenula poslovanje iz početka, dok se problemi propale Ljubljanske banke i danas rješavaju na sudu.
– U Visiji Croatici već tri godine intenzivno se bavimo problematikom Imunološkog i uvjereni smo da imamo odgovore na svako pitanje na tu temu. Osim toga, jedino rješenje koje je ponuđeno za Zavod je naše rješenje. U javno-privatnom partnerstvu naroda, države i Visije Croatice možemo osigurati uvjete za ponovno dobivanje proizvodnih dozvola, pokrenuti proizvodnju te ustrajati na razvoju i istraživanjima jer cilj nam je, između ostalog, omogućiti uvjete za ostanak naših znanstvenih novaka, koji su, nije floskula, najveća vrijednost novog Zavoda. Detaljno smo razradili problematiku vlasništva i upravljanje – kaže Zoran Kalinić i pojašnjava koncept komanditnog društva koji je osmišljen i primijenjen u inicijativi Visije Croatice.
– Komanditno društvo razlikuje dvije vrste članova, ujedno i vlasnika: ulagače, odnosno komanditore i upravljače, odnosno komplemente. Ulagači ulažu, a upravljač vodi poslovanje, i to je jasno razdvojeno. Svaki ulagač ima jedan glas bez obzira uloži li 100 kuna ili 100 milijuna kuna. Jedina razlika među ulagačima je udio u dobiti koji je proporcionalan njihovim ulozima.
Virusi-ekološka bomba
– S obzirom da je cijela ideja nastala u Visiji Croatici, da smo već učlanili veliki broj ulagača, a i da imamo sve razrađeno, mi Vladi predlažemo da to naše komanditno društvo preimenujemo u Imunološki zavod k. d., što može biti učinjeno jako brzo, promjenom društvenog ugovora. Kad je riječ o upravljanju, predlažemo osnivanje nove tvrtke, Imunološki zavod d.o.o., čiji bi osnivači bili Visia Croatica, država putem svojih tijela javne vlasti i institucije te udruga koje su svojom djelatnošću i interesnim sferama povezane s Imunološkim zavodom, kao npr. visokoobrazovne institucije Prirodosovno-matematički fakultet, Medicinski fakultet, Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Farmaceutski fakultet, pa HAZU, Institut Ruđer Bošković, Crveni križ, Liječnička komora, Udruga darivatelja krvi itd. Visia Croatica kao nositelj ideje i jamstvo da javni interesi neće biti privatizirani ni kompromitirani imala bi 50 posto glasova u novom Imunološkom zavode d.o.o., država bi imala 26 % glasova, dok bi interesne institucije i udruge imale 24 posto – pojašnjava dr. Aleksandar Soltyšik i tvrdi:
– Ovakav organizacijski model neprobojan je za preuzimanje i jamstvo je da se Imunološki ne može privatizirati. Raspodjela glasova osigurava suglasje u donošenju odluka. Za donošenje odluka potrebno je 50 % + 1 glas, a to ne može imati sama ni Visia Croatica, dok su za strateške odluke, za koje treba 75 % + 1, nužni glasovi i Visije Croatice i države. Strateške oduke povezane su sa zadržavanjem proizvodnje u Hrvatskoj te nazivom i djelatnošću tvrtke.
Predstavnici Visije Croatice već su tijekom ove godine predstavili svoje jedinstveno i cjelovito rješenje za spašavanje Imunološkog zavoda i njegove djelatnosti predstavnicima hrvatske Vlade, ministru zdravstva Milanu Kujundžiću, ministru državne imovine Goranu Mariću, državnom tajniku u Ministarstvu državne imovine Krunoslavu Katičiću, državnom tajniku u Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta Mariju Antoniću sa suradnicima te su razgovarali u više navrata o detaljima rješenja. Početkom kolovoza sočekuje se zajednički sastanak predstavnika svih ministarstava i Visije Croatice na kojem bi razgovarali o rješenju i o načinu kako bi se rješenje konkretno provelo.
– Kada konkretno dogovorimo s državom da idemo zajedno u ovo, tada ćemo pozvati da nam se priključe sve građanke i građani, sve pravne osobe, sva tijela javne vlasti – gradovi, općine, županije i ostale institucije kojima je u interesu da Imunološki zavod proradi. Zavod je strateška tvrtka zbog strateške proizvodnje vitalno važnih lijekova iz krvi lokalnog stanovništva. Ta vrijedna tekućina koristi se u bolnicama. Imamo izvanredan sustav dobrovoljnog davanja krvi i samo je Imunološki zavod imao opremu i znanje koji je prerađivanjem te plazme proizvodio lijekove. Zbog toga što više ne proizvodi i nema odgovarajuće uvjete, danas moramo plaćati stranim tvrtkama i proizvodnju, ali i zbrinjavanje biološkog otpada. Imunološki zavod ima ogroman potencijal ponovo se baviti razvojem i istraživanjem novih lijekova, cjepiva i postupaka. Tužno je da je danas na Zavodu samo jedan doktor znanosti – Srećko Sladovljev, a da mladi koje školujemo odlaze u inozemstvo – kaže dr. Soltyšik.
Upoznati su i s interesom Grada Zagreba i pozdravljaju ga te pozivaju gradonačelnika Milana Bandića da im se pridruži jer rješenje Visije Croatice omogućuje uključivanje komanditora (ulagača) i tijela javne vlasti svih razina. Na taj način mogu sudjelovati i svi drugi, gradovi Zagreb, Split, Rijeka, Osijek. Posebno su dobrodošli veliki ulagači, među kojima prepoznaju i Grad Zagreb.
Razgovor s državom i Bandićem
Predstavnici Vlade prije više od mjesec i pol održali su sastanak s gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem i dogovorili da će osnovati Povjerenstvo koje će izraditi rješenje za pokretanje Imunološkog zavoda. To rješenje najavili su u roku od 30 dana predstaviti javnosti kao i organizacijski model. Rok je istekao prije dva tjedna, no do danas nije predstavljeno ni povjerenstvo ni rješenje.
– Prema onome što smo uspjeli doznati, Grad Zagreb samo je iskazao interes za sudjelovanje u rješavanju Imunološkog i možda investiranje. Dosad nismo vidjeli neko drugo rješenje od bilo koga osim ovo naše. Inače, pozdravljamo inicijativu Grada Zagreba koji je prepoznao važnost Zavoda. Zanimljivo je da su ponudili potencijalnu lokaciju novog Imunološkog u Blatu, i to upravo ono isto Blato na kojem leže ostaci najvećeg promašaja u upravljanju javnim interesima, na kojem leži propali projekt Sveučilišne bolnice kao svjedočanstvo neodgovornog trošenja javnog novca. Previše je tu simbolike da bi se smjeli nadati drukčijem scenariju od već viđenog – kaže Zoran Kalinić te dodaje:
– Proizvodnja lijekova i biomedicinskih proizvoda iznimno je komplicirana, nije to pekara. Koliko je to i specifično, najbolje svjedoči činjenica da je cjepivo za ospice napravljeno u Imunološkom zavodu 1960-ih godina i dalje najbolje na svijetu. Još nitko nije napravio bolje. Usporedbe radi – računala su svake godine sve bolja, snažnija i brža. A zamislite, cjepivo Imunološkog zavoda nitko nije nadmašio posljednjih pola stoljeća – zaključuje razgovor dr. Aleksandar Soltyšik, direktor Visije Croatice.
