PODIJELI

Južno od jarunskog Otoka Hrvatske mladeži, najpoznatijeg po održavanju jednog višednevnog glazbenog festivala, odijeljeni rukavcem širokim desetak metara, na adresi Kajakaški prilaz 2, nalazi se Kanu klub Končar.

Razlika između kajaka i kanua mnoge buni. U kajaku se sjedi i veslo ima dvije lopatice, dok se u kanuu kleči i veslo je s jednom lopaticom. Na mirnim vodama se kleči s jednom nogom, na divljim s dvije.
Klub koji daje najviše reprezentativaca u kanuu na divljim vodama postoji 66. godinu, ova je bila iznimno uspješna, a još glavno natjecanje nije ni održano.
Luka Obadić osvojio je broncu u klasi C1 sprint na seniorskom prvenstvu Europe u Makedoniji, a nedavno je na Svjetskom juniorskom i U23 prvenstvu osvojeno nekoliko medalja. Svjetski juniorski prvaci postali su Leon Išpan/Matej Zonjić/Luka Zubčić u ekipnoj utrci u disciplini sprint 3xC1.
Luka Zubčić je u konkurenciji juniora postao svjetski viceprvak u disciplini sprint C1, a isti uspjeh u istoj disciplini u kategoriji U23 ostvario je Luka Obadić.
U disciplini klasični spust C1, brončanu medalju u kategoriji U23 osvojila je Alba Zoe Gržin, što je prva hrvatska ženska medalja u povijesti sa Svjetskih prvenstava.
Brončanu medalju u kategoriji U23 osvojili su u ekipnoj utrci u disciplini klasični spust 3xC2 i Luka Obadić/Matej Zonjić, Ivan Tolić/Leon Išpan, Luka Zubčić/Dino Išpan.
A sve ih je pratio trener Tomislav Hohnjec, koji zna kakav je osječaj osvajati najsjajnije svjetske medalje. Pratio je kako se članovi njegova kluba probijaju kroz slojeve lopoča i vodene kuge dok su pristajali uz klupski prostor.
– Pojavila se ta nova trava, nećemo se začuditi ako jednog dana čujemo da se netko nije uspio izvući iz nje – rekao je jedan prolaznik, očito dobar poznavatelj jarunske flore.
Govore nam članovi kluba kako postoji rješenje za probleme koje, koliko smo primijetili obišavši jarunsko jezero, Uprava sportskog centra još nije uspjela riješiti. I sve manje je kupača na obalama jezera. Po vrućem danu nije baš bilo previše ljudi. Jarun nam se ne čini više in, barem po danu.
No, končarevci ne kukaju, oni se prilagode. Jer, kako objasniti nekome da ostvaruješ dobre rezultate, a najbliža staza za prave treninge je udaljena stotinjak kilometara.
– Osuđen si na kombi, na vožnju, na putovanja. Nakon završetka školske godine, često i tri puta tjedno sjednemo u kombi i put Ljubljane. Odvezemo se, odradimo sat treninga i natrag za Zagreb. Bilo bi bolje da možemo i prespavati, ali ovako je jeftinije. Često odemo i u Češku. Samo u krugu 30 kilometara od Praga je pet umjetnih staza – govori nam Hohnjec, dok je pomagao u postavljanju čamaca na prikolicu, jer se odlazilo – u Češku.


– Veži cvajera (kanu za dvojac) u sredinu – objašnjavao je Hohnjec svojoj ekipi dok je s nama razgovarao.
Ideja o gradnji staze u Zagrebu postoji, neki smatraju da bi je se za mali novac moglo napraviti na Savi, nedaleko od toplane na Savici. Ima i onih koji misle da je to moguće na Jarunu, ali to bi bilo preskupo.
– Nedavno sam gledao projekt Zagreb na Savi, predviđeno je nekoliko malih hidrocentrala i u cijelom projektu nisam nigdje našao ni spomen o divljevodaškoj stazi. Za razliku od te ideje, kod hidrocentrale koja se završava u blizini Brežica isplanirana je staza – rekao nam je Zoran Marković, dopredsjednik KK Končara, a smatra da je i divljevodaška staza na Savi kod Zagreba upitna:
– Ta centrala u Sloveniji stvara problem jer jedva Sava prolazi kroz Zagreb, sve ovisi o tome koliko u Sloveniji puste vode kroz branu. Tako da bi projekt Zagreb na Savi mogao biti neuspješan.
Puste li vodu Slovenci ili odluče zadržati je kod sebe, končarevci nastavljaju raditi, pogotovo s mladima.
– Imamo dobre juniore, kadete, a i mlađe. Trenutačno imamo nekoliko klinaca koji su prvi razred osnovne škole. Oni najprije uče veslati u kajaku, a kada nauče osnove, prebacuju se na kanu. Šteta što je sve manje djece zainteresirano za sport – ističe Hohnjec.
– Bilo bi lakše roditeljima kada im se ne bi naplaćivao ulaz u Jarun kada dovezu djecu na trening – dodaje Marković.
U klubu je oko 100 članova, većinu čine rekreativci. Klub često organizira škole veslanja i mnogi nakon toga odluče ostati jer je jak klupski život tijekom cijele godine. Imaju i dalje pomoć glavnog sponzora, Končara, ali i Grada Zagreba.
– Ljeti idemo na izlete po Hrvatskoj i inozemstvu, zimi organiziramo mnoga predavanja vezana uz prirodu, mnogo toga se nauči, ne samo o vodi – rekao je Marković, dok je trener Hohnjec u mislima na Francusku.
– Krajem rujna tamo se održava Svjetsko seniorsko prvenstvo na kojem će nastupiti nekoliko naših članova. Stazu će isprobati početkom rujna kada idemo na sedmodnevne pripreme. Nadamo se i kojoj medalji, ali u našem sportu jedan loš zaveslaj može te baciti s prvog na 21. mjesto.

PODIJELI