PODIJELI

Ovaj vikend nogometni zaljubljenici u Zagrebu i okolici dočekat će s veseljem. Napokon počinje liga koja se ne vrti toliko oko novca, gdje se klubovi gledaju jer se u njima treniralo i jer su “pod prozorom” zgrada i kuća. Počinje 3. HNL. Varijanta zapad.

I ne bi niti treći razred hrvatskog nogometa bio naš, a da se uz početak ove sezone opet ne vuku repovi prošle. Jer, kako drukčije objasniti “amenovanje” proširenja lige sa 16 na 18 klubova tri tjedna prije početka nove sezone. Ako ništa drugo, HNS je barem dosljedan. Ako su već prva i druga liga “granično” regularne, zašto bi onda treća bila iole drukčija.
Kako inače objasniti zagonetan ostanak Zagorca u trećeligaškom društvu i pojavljivanje Rudara iz Labina u istom.
Iako nimalo ne sumnjamo u ambicije jednog i drugog kluba, uostalom, te ambicije su i potvrđene za zelenim stolom, nije li pravednije da se umjesto zelenog stola, putnici i oni koji ostaju u ligi obračunavaju na zelenom terenu. No, pero je uvijek bilo moćnije od mača, pa tako i ovaj put. Uz dodatak da u čudnoj igri ironije u prvom kolu baš taj Rudar u Labinu dočekuje baš taj Zagorec. Baš čudno.
Kao da je prvo kolo već bilo određeno pa je eto taj par dodan. Ali, da ne zdvajamo nad prolivenim mlijekom, tintom i licencijama, idemo se mi baciti na analizu onoga što nas čeka u najvišem rangu amaterskog nogometa.
Vinogradar je moćan. A ove godine i ambiciozan. Klub iz Mladine igra nogomet dostojan višeg ranga i samo je pitanje dosljednosti na terenu i odluka “mecene” kluba hoće li Vinogradar iduće sezone ploviti drugoligaškim vodama. Sve upućuje na to da hoće, ali lopta je okrugla i Vinogradar nije jedini s ambicijama.
Drugi među moćnima, kao što mi, a i većina drugoligaških trenera vidi Vinogradar na vrhu prvenstvene ljestvice, je bivši prvak Hrvatske, NK Zagreb, koji će sigurno tražiti ekspresan povratak u 2. HNL. Stvari u Zagrebu ne funkcioniraju najbolje i ostane li na čelu kluba “onaj-čije-se-ime-ne-smije-izgovoriti”, Zagrebu se ne nazire ni svjetlija budućnost.
Infrastrukturu imaju, talent i nogometna škola sigurno će svoje dati, problem bi jedino mogao biti u masovnom egzodusu igrača krajem prošle sezone i tijeku prijelaznog roka. Sitnica, reći će neki, ali ostaje vidjeti koliko i do kada Zagreb može tako.
Na treće mjesto stavljamo HAŠK. Da, dobro ste pročitali. Momčad koja je ostala na okupu i još se i pojačala zaslužuje respekt. Klub je uređen i spreman na veliki rezultat, samo je pitanje ambicija jer u HAŠK-u mudro šute po tom pitanju. Svjesni su i oni da imaju momčad za vrh ljestvice i ako se stvari poklope kako bi im odgovaralo, HAŠK bi lako mogao postati “dark horse” prvenstvene utrke. Isti epitet mogao bi slijediti i njihove susjede malo istočnije. Dubrava s Perkovićem na čelu izgleda dobro, infrastruktura i ambicije su nove, što je dobro za klub, a i sam trener izjavio je da, ako ne ove, onda sigurno iduće sezone Dubrava napada drugu ligu. I imaju uporište za te ambicije, iako se momčad dosta izmijenila u odnosu na prošlu sezonu, igrači koji su došli imaju nogometno iskustvo i poveže li to Perković u kohezivnu cjelinu, a igra momčadi je njegov forte, mogla bi to biti veoma lijepa priča na istoku Zagreba. Ako se po pripremama sezona poznaje, onda je ta priča već dobila svoj preludij. No, vidjet ćemo kad počne sezona kakva će Dubrava izaći na megdan svojim protivnicima.


Među prva tri favorita za naslov nismo spomenuli momčad koja je prošle sezone s Kustošijom stajala rame uz rame za drugo mjesto sve do posljednjeg kola, a sezonu završila na trećemu mjestu s istim brojem bodova kao i spomenuti novopečeni drugoligaš. Trnje je u prošloj sezoni imalo momčad, no nije imalo teren. Sad ima teren, ali ne spominjemo ih kao favorite s razlogom. Momčad je kompletno rekonstruirana i jedina pozitivna stvar u svemu tome je ostanak starog lisca Srećka Lušića za kormilom ekipe iz današnjeg centra metropole. Trnje ima momčad za sredinu tablice, a više od toga ostaje za vidjeti. I to je realnost. Možda nas razuvjere, ali nismo sigurni da je ta momčad u mogućnosti jurišati za Vinogradarom i ostalima. Etabliranje mlađih igrača ove bi godine moglo biti prioritet i u tome nema ništa loše, samo da se Trnje ne nađe u donjem djelu tablice i u borbi za neodlazak u 4. HNL, točnije 4. NL Središte Zagreb.
A iz te nam se lige u treći razred preselio Udarnik iz Kurilovca. Trener Damir Biškup ima jaku momčad. Momčad koja je bez problema protutnjila četvrtim rangom i uvjerljivo prošle sezone, ispred još jednog novopečenog trećeligaša, Španskog, osvojila ligu. Ali svi, baš svi treneri trećeligaških momčadi s kojima smo razgovarali, slažu se da Udarnik neće biti prolaznik kroz treću ligu. Kurilovčani imaju ambicije, a klub je i uređen kao stabilan trećeligaš s ambicijom napretka. Toliko o mogućim favoritima gornjeg djela tablice u koje bismo uključili Krk, Opatiju i Maksimir.
Ovaj potonji, doduše, počinje prvenstvo s tri boda zaostatka zbog “nestašluka” s juniorima u prošloj sezoni, ali rocker na klupi momčadi s Oboja, Goran Gajzler, sigurno će već na početku anulirati zaostatak za ostatkom trećeligaške družine. Hoće li novi teren na Oboju pomoći u tome, hoće li na njemu uopće igrati, ostaje za vidjeti.
No, tko će držati pozadinu prvenstvene ljestvice? Tko će strepiti do samog kraja? Uvijek neugodna stvar za predvidjeti, no u tom se društvu ističu četiri favorita: Dugo Selo, Segesta (ako uopće zaigra, i to s juniorima), Vrbovec i Zagorec. Doduše, u slučaju Zagorca i Rudara iz Labina na posljednjim pozicijama 3. HNL zapad, nije isključeno da već iduće sezone gledamo ligu 20. Uostalom, ako mogu lige petice, zašto ne bi mogli i naši trećeligaši nastupati u sustavu s 20 klubova? Šalu na stranu, kod Zagorca se, osim lobiranja, druge ambicije i promjene u momčadi ne vide, a isto se može reći i za ostatak nabrijanog društva. Dojma smo da će Vrapče, Jadran i Pazinka manje-više mirno ploviti trećeligaškim vodama. I to je to. Uloge su podijeljene, klubovi su spremni. Treća HNL zapad u ovoj bi sezoni uistinu mogla donijeti mnoga uzbuđenja, kako na terenu, tako i u prostorijama HNS-a.

PODIJELI