Gradonačelničkim potpisom Milana Bandića na izmjene i dopune programa za provedbu natječaja za izradu arhitektonskog rješenja “rekonstrukcije i sanacije” bivše tvornice DTR, krajem prošlog mjeseca počeo je posljednji čin u posmrtnom komadanju nekadašnje legendarne Domaće tvornice rublja, i to na mjestu stvaranja njezine najveće slave – u Krajiškoj ulici 20.
Novi izgled i namjena
Kako se ističe u obrazloženju Bandićeve odluke, u planiranom uređenju bivše tvornice DTR, kojemu je naručitelj Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo, javnim natječajem bilo je odabrano rješenje arhitektice Diane Špirić, a nakon odabira prvonagrađenog rada bilo je potrebno korigirati rad prema smjernicama Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, komunalne poslove i promet.
Konkretno se navodi – zatvoriti zid na međi te maksimalnu visinu dvorišne zgrade smanjiti da bude jednaka visini postojeće, a potrebno je bilo i pristupiti izmjeni i dopuni natječajnog programa da se njime, unutar dopuštenih parametara, “poveća dopuštena građevinska bruto površina zgrade zbog povećane potrebe za prostorijama uprave Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo”.
Konkretno, najnovijom odlukom prvog čovjeka Zagreba definira se novi izgled i namjena zgrade nekada iznimno uspješnog zagrebačkog pogona tekstilne industrije posljednjeg uništenog u zloglasnoj pretvorbi i privatizaciji.
Naime, natječaj za “rekonstrukciju” i sanaciju” zgrade DTR-a uslijedio je nekoliko mjeseci nakon odluke vlasnika ostatka “domaće tvornice rublja” da zaustavi proizvodnju koja je još prije nekoliko godina bila preseljena u skromni pogon u Brckovljanima pokraj Dugog Sela.
Proizvodnja DTR-a je, prema rijetkim medijskim napisima, bila ugašena još u veljači, a tu je činjenicu tek u svibnju jednom uglednom poslovnom časopisu potvrdio i Marko Carić, predsjednik Nadzornog odbora i sin vlasnika i predsjednika Uprave te tvrtke – kontroverznog poduzetnika Miće Carića. No, tom je prilikom demantirao i glasine kako je ugašena i sama tvrtka DTR koja je, prema njegovim tadašnjim riječima, nastavila trgovati tekstilom.
Na ulici se borimo
Kako se navodilo, proizvodnja DTR-a u posljednjim se mjesecima uglavnom temeljila na proizvodima lake konfekcije – muških i ženskih košulja, a radili su se i neki, doduše skromni, tzv. lohn poslovi za strane naručitelje – uglavnom iz Njemačke. Prestanak proizvodnje uslijedio je nakon višegodišnjih problema i učestalih štrajkova radnika zbog neisplate plaća još od privatizacije te tvrtke početkom 90-ih, a među tim štrajkovima bio je onaj najpoznatiji onaj iz 2013. kada su radnici DTR-a više tjedana prosvjedovali protestnim “šetnjama” od trgovine u Ilici do one u Petrinjskoj. Bilo je to nedugo nakon što je Mićo Carić s odvjetnikom Antom Nobilom preuzeo tu tvrtku – zajedno s većinom preostalih nekretnina, uglavnom trgovina u centru Zagreba, za “samo” 890.000 kuna.
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Zagrebačkog lista.
