Privatne škole u Hrvatskoj često znaju biti na udaru kritika zbog mišljenja da su osmišljene po principu “kupi i nosi”. Drugim riječima, trud djeteta plaćen je unaprijed.
No, oni koji poznaju Zlatka Šešelja, nekadašnjeg ravnatelja Klasične gimnazije u Križanićevoj i osnivača Privatne klasične gimnaziju, znaju da kod njega u školi takva postavka ne dolazi u obzir i da je kod njega znanje na prvome mjestu. Dokazuje to i podatak da čak 95 posto učenika koji završe Privatnu klasičnu upisuje fakultet koji im je bio prvi izbor.
– Jedne godine nekoliko je učenika jednoj našoj profesorici bezobrazno reklo da oni plaćaju školu pa im stoga ne može davati loše ocjene. Otišao sam u taj razred i rekao da njihovi roditelji plaćaju naš pošten rad, ne ocjene, ako to ne prihvaćaju, slobodno mogu otići drugdje.
Privatna klasična gimnazija
Klasična škola s vrlo opširnim programom, naravno, uključujući latinski i grčki, ne odgovara svim učenicima koji je upišu. Za neke je program preambiciozan, druga djeca ne pokazuju interes za učenje i praćenje nastave, neki pak nemaju povjerenja u profesore.
– Kad vidimo da dijete ne prihvaća školu, roditeljima kažemo da ih premjeste u neku drugu. Većini roditelja to teško padne, no uvijek kažem da nije riječ o tome da je njihovo dijete gluplje od ostalih, nikako, nego se radi o različitim interesima. A mi uvijek, ama baš uvijek gledamo interes djeteta. Postoje roditelji koji upisuju djecu u našu školu i vlastite ambicije prenose na dijete, što nije dobro. Takve roditeljske prisile nastojimo izbjeći. Recimo, ove se godine prijavilo u školu 76 djece, a primljeno ih je 46 – priča Šešelj, dodajući da djeca prije upisa prolaze testove s psihologicom kako bi, među ostalim, otkrila odakle motivacija za njihovu školu. Godišnja upisnina stoji 33.600 kuna, s time da se ugovor potpisuje svake školske godine.
– To je cijena najjeftinijeg modela auta. Kod nas se nikoga ne pita zašto je kupio auto, ali se pita kako to da dijete ide u privatnu školu. Smatram da je potrebno investirati u vlastitu djecu – ističe.
U privatnoj klasičnoj domaćih zadaća nema jer se sve obavi u školi, a da tome bude tako, uvelike su pomogli blok-satovi, koje su osmislili u ovoj školi.
– To znači da se većina predmeta, osim matematike, hrvatskog, stranih jezika i tjelesnog, odrade već u prvom polugodištu, tako da umjesto 15 predmeta, djeca uče deset. Ako tjedno ovdje provode 40 sati, glupo je da i kod kuće uče isto toliko vremena – kaže Šešelj.
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Zagrebačkog lista.
