PODIJELI

Obiteljski obrt Frelimo iz Samobora od 2010. godine proizvodi čvarke, a nakon osvajanja domaćih trgovačkih lanaca i četiri izvozna tržišta te prestižne nagrade u Bruxellesu novost na domaćem tržištu su čvarci u limenci koji su namijenjeni kafićima, uz pivo, umjesto kikirikija i čipsa.

Sirovina uvozna, tradicija domaća

Miroslav Mataušić, vlasnik Frelima, kaže da godišnje proizvedu čak 50 tona čvaraka u Samoboru, a ima šest zaposlenih, koji su prije radili mast za pekare. – Prije sedam godina okrenuo sam se čvarcima, jer ih nije bilo iz domaće proizvodnje na našem tržištu, što je bila dobra prilika. Mi ih proizvodimo od uvozne sirovine iz Danske jer kod nas ne možemo naći dovoljno sirovine, prije svega slanine, ujednačene kvalitete i ponude – kaže Mataušić.
Naravno, volio bi da imaju domaću proizvodnju sirovine, ističe, ali uz ovakve uvjete poslovanja i neorganizirano tržište, na kojemu ste, dodaje, prepušteni sami sebi, bez bilo kakve organizirane proizvodnje, koja onda završava finalnim proizvodom, ne razmišlja o pokretanju vlastite proizvodnje svinja.

– Okrenuo sam se finalnom proizvodu, koji je domaća tradicija, a naši čvarci najbolje se prodaju u Zagrebu, Rijeci i Istri. U Dalmaciji tradicionalno slabo drže do čvaraka, a u Slavoniji, koja je osiromašena, ima ih još dosta koji sami proizvode čvarke.
Mataušić je mladi poduzetnik koji razmišlja globalno, rukovodeći se tržišnim modelom ponude i potražnje. Domaće je domaće, kaže, ali ako ne možete osigurati kvalitetu i ujednačenu isporuku, onda se to održava i na finalni proizvod, koji mora biti kvalitetan, siguran i tržišno prepoznatljiv. Sastojci su poznati na deklaraciji, a nakon dvotjedne stanke za godišnje odmore, ovaj je tjedan ponovno počela proizvodnja čvaraka u obiteljskoj kući u Samoboru.

Gdje smo mi od toga

Međutim, Danska godišnje proizvede 18 milijuna svinja, a cijela Hrvatska oko milijun, pa gdje je tu računica, pita se Mataušić, ističući kako robu u Danskoj plaća avansno, što znači da kamion ne može krenuti prije nego što je uplata sjela. Nadalje, isto je s tamošnjim kooperantima koji odmah, bez čekanja, čim predaju svinje, dobiju novac na svoj račun, a iako ih ima tisuću, svi imaju istu kvalitetu mesa jer se meso plaća po kvaliteti, a ne predanoj količini.

Dakle, to je nauka od prehrane životinja, koja je ujednačena i izbalansirana do u detalje, pa sve do organizacije poslovanja, a kod nas je danas poljoprivrednih zadruga ili bilo kojih drugih oblika udruživanja i nastupa na globalnom tržištu, manje nego prije 100 godina. Gdje smo mi još od toga, poljoprivredna proizvodnja za otvoreno tržište ne trpi bilo kakve propuste i nepridržavanje vrlo visokih i zahtjevnih veterinarskih standarda, ističe.

S druge strane, kaže, imamo još vrhunskih domaćih prehrambenih proizvoda, kao što je češnjovka. Putujem po svijetu i obilazim sajmove, tražeći kupce sve od Kine, a idući tjedan sam na Međunarodnom poljoprivrednom i prehrambenom sajmu u Gornjoj Radgoni u Sloveniji, ali što će nam još stotine drugih proizvoda, koji već postoje i imaju tradiciju. Frelimo proizvodi i robne marke za PIK Vrbovec i druge proizvođače, ali ga nema u Konzumu.

Neću u Konzum

Mataušić napominje da nije htio u Konzum zbog kratkoročne dobiti jer posao s čvarcima želi raditi na duge staze, deset do 20 godina, ulaziti u Konzum i poslovati na način davanja robe na poček ili kompenzaciju, nakon kroničnog neplaćanja, a koji je na kraju doveo do sloma Agrokora.

Sve je u ovom poslu, kaže, stvar organizacije proizvodnje, a kad tako posložite stvari, onda vam ostaje još samo prodaja, odnosno trgovina. Naravno, poduzetnički posao, nije onaj koji se može raditi od osam do 16 sati, s njim liježete i s njim se budite. Nije to uvijek lako, ima i problema, kamate su velike, ali ste sami sebi gazda i to je taj izazov koji vas tjera naprijed da radite i više i bolje od drugih.

Za početak, dovoljno. Uz još jednog ili dva veća domaća proizvođača čvaraka, Frelimo je uspio istjerati gotovo sve uvozne čvarke iz trgovina. Nema tu velike filozofije, ali trebalo se usuditi, pokušati i vidjeti da i kod nas ima ljudi koji znaju prepoznati i cijeniti kvalitetan proizvod. Kad je testna proizvodnja, kaže, prodana u vrlo kratkom roku, onda je krenuo dalje. Cijena čvaraka je dosta visoka, i do 150 kuna za kilogram, ali srećom, ima ih dosta pa se isplati. Ovih 100 grama za kafiće stajat će 15, 16 kuna, a nakon što su položili test, trebali biti šire dostupni već od rujna.

Tražimo radnike

No, ostaju poduzetničke brige. Primjerice, kad novi radnik ne dođe na posao, a inače imamo problema s radnicima, kojih nema dovoljno. Cilj je povećati, u dvije do tri godine, tj. udvostručiti proizvodnju čvaraka na 100 tona godišnje. To će zahtijevati i dodatna ulaganja u proizvodnju, kao i širenje tržišta, koje sad, osim domaćeg, obuhvaća i Austriju, Njemačku, Švicarsku i Švedsku. Naravno, i na tamošnjim tržištima naše čvarke jedu ljudi koji dolaze s Balkana, a moj je cilj da ih počnu jesti i drugi, ne samo naši.

Za jednu Kinu, kaže, malo tko ima količine bilo koje robe, ali bio sam tamo na sajmu i vidio što se traži te kako globalni poslovni svijet razmišlja. Sve je počelo u Samoboru, a sad, osim po samoborskim kremšnitama i bermetu, svijet zna i za čvarke iz Samobora.

PODIJELI