PODIJELI

Njegove radove mogli ste susresti po cijelome Zagrebu, a među poznatijim zasigurno su HeArtBeats, od kojeg je i nastala animacija srca te razni radovi na prostorima Medike i Studentskog centra.

Između mnogih putovanja i pripremanja izložbi, jedan od najistaknutijih uličnih umjetnika, Lonac, pronašao je vremena za odgovoriti na nekoliko pitanja.

Za početak, kako je bilo na festivalu Grafitti na Gradele u Bolu na Braču?

Odlično. Ovo mi je drugi put da sam crtao te mi je bilo definitivno mnogo zabavnije od prošle godine. Ekipa je bila puna pozitive, a jedini incident cijelog festivala je, mislim, izgubljeni gebis.

Ove godine tamo te proslavio mural Dioniza. Odakle inspiracija?

Lokacija zida te sami festivali bili su mi glavni razlog za pretvoriti Jožu (modela) u Dioniza. Posljednje godinu-dvije koristim prijatelje i kolege kao modele za određene murale. Dioniz mi se odlično uklapao u ambijent bijele kuće oko koje su borovi te glavni zid koji “promatra cijeli festival”. Rad predstavlja boga veselja, vina i crtanja, boga hedonizma i ulične umjetnosti.

Kako se pripremaš prije crtanja velikih murala? Što je sve potrebno napraviti prije nego što počneš crtati na zid?

To ovisi od zida do zida. Za festivale uvijek moram imati fotografiju zida čim prije kako bih imao dovoljno vremena za smisliti neki koncept. Prije realizacije napravim nekoliko fotografija kao glavne reference za vizual.

Koliko je vremena potrebno za napraviti mural?

Manje zidove mogu u dovršiti u nekoliko dana, dok mi za veće, na primjer, za sedmerokatnicu, treba oko 10 dana.

Kada si počeo crtati murale? Koji je bio prvi?

Iskreno, nisam siguran. Od samih početaka pokušavao sam koristiti sprej kao kist, dosta sam kratko radio grafite. Unatrag šest godina intenzivnije radim na većim fasadama složenije “zadatke”.

Imaš li neki koji ti je posebno prirastao srcu?

Imam više radova koji su mi dragi zbog spontanosti iz koje su nastali, npr. “Medika Diving”, gif srca, portret mog starog s maketom broda… Ovogodišnji radovi su mi dosta dragi jer sam napokon dobio priliku raditi velike zidove (pogotovo izvan Hrvatske) bez ikakvih kompromisa.

Kako biraš mjesta na kojima ćeš crtati?

Ako su radovi samoinicijativni, onda biram zidove koji imaju nekakav “zadatak” koji moram riješiti, problem oko kojeg volim napraviti samu priču. Ako je riječ o zidovima u organizaciji nekog festivala, tražim one na kojima mogu pokušati nešto novo, možda veće i još teže. Ne volim se ponavljat’ i težim tome da mi svaki rad bude nova lekcija.

Osim murala, radiš i ilustracije, a uskoro ćeš ih prezentirati i u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika? Koje ćeš radove tamo izložiti?

Ove godine pozvan sam da kao gost sudjelujem na međunarodnom festivalu ilustracije “36 Mountains”. Svoj sketchbook ispunio sam različitim scenama Zagreba u kolovozu. Ovaj mjesec proveo sam manje više u ateljeu pripremajući se za nekoliko izložbi i festivala izvan Hrvatske, pa sam u pauzi od ateljea kružio gradom i tražio neke zanimljive mi kadrove za ilustracije koje će se moći vidjeti sljedeći mjesec u HDLU.

Tvoje radove obilježavaju, osim odličnih ideja i zanimljivih prikaza, vrlo realistični detalji. Koliko je za takve stvari bilo potrebno vježbe, a koliko talenta?

Mislim da je potrebno na dnevnoj bazi baviti se ovakvim nečim ako želiš da ti to bude nešto više od hobija. Talent je bitan, ali kontinuiran rad mnogo je važniji.

Jesi li oduvijek htio i volio crtati ili je ta ljubav došla usputno?

Da, mislim da sam oduvijek više bio usredotočen na papir bez crtica i ignoriranje svega oko sebe.

Što te generalno inspirira za crtanje?

Mnogi umjetnici koje pratim još od srednje škole, prijatelji, svakidašnje situacije, stripovi, animacije, glazba.

Naručuju li ljudi ili kupuju tvoje radove?

Kada imam radove, onda da. Ove godine napokon sam malo intenzivnije počeo raditi u ateljeu.

Street art te vodi svugdje po svijetu, koliko vidimo po društvenim mrežama. Gdje ti je dosad bilo najzanimljivije crtati i zašto?

Kina je definitivno pobjednik za to pitanje. Isti mjesec kada sam dobio poziv za sudjelovanje na Wallskat festivalu u Kini, otišao sam tamo. Sve se dogodilo dosta brzo i neočekivano, i tek kada sam sletio u Peking, skužio sam da zapravo… idem crtati u Kinu! New York mi je predivan grad u kojemu sam isto tako crtao prošle godine, dosta spontano i neočekivano crtanje koje mi mnogo znači.

Imaš li već planove za neka nova putovanja i nove radove?

Za koji dan letim u Boras, Švedsku na jedan od važnijih festivala ulične umjetnosti “No Limit”, a nakon toga putujem u Portugal. Još se kuhaju neki planovi za Norvešku i Australiju, no to moram još vidjeti kako, kada i ako…

PODIJELI