PODIJELI

Obrazovanje danas: aktualna raspravo o reformi obrazovanja zapela je na cjelovitoj kurikularnoj reformi od koje je ostalo, zasad, uvođenje obvezne informatike za petaše sljedeće godine.

Obrazovanje jučer: ”prigodarski” smo se podsjetili uživo – Hrvatski školski muzej 19. kolovoza proslavio je 116 godina postojanja: 1901. godine svečano je otvoren u zgradi Hrvatskoga učiteljskog doma na 30. obljetnicu osnutka Hrvatskog pedagogijsko-književnog zbora (1871. godine) koji je sustavno prikupljao građu za budući muzej. Oko 1.000 eksponata, uglavnom originalnih, iz druge polovice 19. stoljeća i početka 20. stoljeća priča o hrvatskoj školskoj i pedagoškoj prošlosti, a prema riječima ravnateljice dr. sc. Štefke Batinić, postoji potreba za proširenjem.

Trosmjerno obrazovanje

Nakon povlačenja zvona za početak nastave, ušli smo u improviziranu učionicu pučke škole u kojoj je, nekad, i 80 učenika po razredu pratilo nastavu, djevojčice i dječaci odvojeno. Nastavu je držala lutka ”gospođice učiteljice” jer, prema školskom zakonu iz 1888. godine, članak 52., učiteljica koja se uda dragovoljno se odriče službe (zakon nije bio isti u svim državama Monarhije). Zakonom iz 1914. godine učiteljicama je promjena bračnog statusa olakšana, bez dozvole Kraljevske zemaljske vlade mogle su se udati za učitelje ili državne činovnike. Interpretacija zakona nije se svodila samo na brigu za ćudoređe učiteljica i prevladavajući stav da žena ne može paralelno kvalitetno odrađivati obiteljske i poslovne obveza, uz ekonomske razloge, htjelo se ograničiti broj žena u profesiji.

– Stoljeće prije strukom su dominirali muškarci, ali došlo je do feminizacije jer žene nisu mogle ni studirati ni pohađati gimnaziju koja je bila preduvjet za upis na fakultet. Učiteljska služba bila im je ”najviši” izbor – rekla je dr. sc. Batinić.

Prva učiteljska javna (muška) škola organizirana je 1849. godine, dotad su se polagali tečajevi, ali od 1892. u Zagrebu je, uz privatne poduke, za djevojke postojala i opcija školovanja u liceju koji se smatra pretečom Prve ženske gimnazije (1914. godine), no školarine za trosmjerno obrazovanje (opće, klasično i pedagoško) bile su visoke.

Dobri i zločesti

Najvažnija godina u hrvatskom obrazovanju je 1874. godina. Tada je donesen Mažuranićev zakon kojim je uvedeno obvezno pučko školovanje za djevojčice i dječake i državne škole. Iako je naobrazba i dalje bila prožeta religioznim naukom, škola je postala javna institucija pod nadzorom države, a ne Katoličke i Pravoslavne crkve, svećenicima je zabranjeno obavljanje učiteljskog posla. Zvuči poznato?

Uz učiteljskom rukom rukom ispisane spomenice, dječju literaturu kao što je bio ”Mladi Robinson” (prosvjetiteljska serija pedagoških varijanta Defoeva romana), časopise za djecu ”Bosiljak”, ”Smilje” i ”Pobratim”, referentne pedagoške časopise ”Napredak”, ”Gimnastika”, ”Sokol”, ”Slijepčev prijatelj”, bontonove, , ”Abecedare” i ”Imen knjisice”, u Muzeju najviše pozornosti posjetitelja privlače Crna i Crvena knjiga.

– Crna je bila ”sramotna” knjiga, u nju su se upisivala imena i opisi nediscipliniranog ponašanja učenika u školi, crkvi, na putu u školu… Tučnjava na putu u školu koštala je jednog učenika šest ”šikaca” brezovom šibom koja je bila standardni dio učiteljske opreme, a pročitali smo i prijavu susjeda da je jedan učenik opalio nogom njegova purana. Crvena ili počasna knjiga (Ehrenbuch) je imala manje opisnih dogodovština, standardne pohvale uzornim učenicima koji su se isticali svojim vladanjem – objasnila je dr.sc. Batinić.

Pariška soba

Kroz likovne i ručne radove nekadašnjih učenika doći ćete u ”Parišku sobu” koja je studijski kabinet izrađen za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine prema nacrtima Hermana Bollea. Kabinet u kojem su izloženi različiti šegrtski radovi, prikazi obrazovnih hrvatskih ustanova na slikama Slave Raškaj, Bele Čikoša Sesije, Otona Ivekovića, Roberta Auera na izložbi je prikazivao napredak u hrvatskom školstvu za koje je dobio i posebno priznanje…

Što će biti s obrazovanjem sutra, ne znamo. Znamo da u Školskom muzeju još uvijek traje izložba ostavštine Grigora Viteza, cijenjenog pjesnika, prevoditelja, učitelja i urednika dječjih knjiga u ”Mladosti”, ”Kad bi drveće hodalo”. Posjetite…

PODIJELI