OPG Vladimira Remenara iz Črneca Dugoselskog kod Dugog Sela proizvodi aroniju na četiri hektara s ukupno 10.000 gromova, te je jedan od većih uzgajivača tog supervoća.
No, zbog velikog mraza proljetos, ove je godine urod aronije na njegovim poljima manji i do 40 posto, a novost je i stroj za branje aronije, jedan od dva takva u Hrvatskoj, koji je posve zamijenio tradicionalne beračice aronije.
Vlado Remenar kaže da na smanjenje uroda, a lani mu je mraz odnio više od 80 posto, treba gledati s pozitivne strane jer je, kao i kod grožđa, što je urod manji, kvaliteta veća. Dodaje da je priroda takva jer biljka kod aronije, odnosno loza kod grožđa, ne može hraniti previše plodova, pa mraz odradi ono što treba. Ipak, događa se da u 20 godina tri puta jak mraz gotovo uništi sve usjeve u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pa tako veći proizvođači jabuka u zagrebačkom prstenu lani nisu imali jabuka ni za štrudlu.
Ništa bez vode
Remenar ističe da se s klimom, uza sve moguće zaštite i poduzete mjere, ipak nešto čudno događa jer je ove godine usjeve aronije, koje nema bez vode, navodnjavao čak 70 dana, a deset dana još u ožujku, što nikada nije bilo. Nasadi aronije, pak, moraju se svaki četvrti dan obvezno zaliti, i to barem deset litra vode po jednoj biljci, jer bez navodnjava danas više nema ozbiljne poljoprivrede.
Naime, aronija se bere početkom rujna, ovisno o godini, a već krajem travnja njezini su grmovi u punom cvatu. Remenar kaže da u literaturi piše da se biljka aronije ne smrzava, ali cvijet da. Ove godine očekuje urod između 15 i 16 tona, dok je lani to bilo samo tri tone. Sve to održavalo se i na sezonske radnike, kojih je prije dvije godine bilo 32, a branje su obavili za pet dana, a lani su beračice, njih 21, to obavile za tri dana.
Ali, sad se okrenuo prvom strojnom branju aronije u Dugom selu, za što su četvorica većih uzgajivača kupila novi stroj u Poljskoj, koji je s PDV-om stajao gotovo 30.000 eura, ali bi im se trebao isplatiti već za dvije godine. Remenar ističe da grmovi aronije moraju biti dovoljno visoki, gotovo dva metra, da bi ih se moglo brati strojno. Strojno branje je realno pet puta brže i četiri puta jeftinije od sezonskih beračica. Samo prije dvije godine za branje aronije, kaže, potrošio sam 55.000 kuna, a lani je zbog mraza bilo dovoljno i 20.000 kuna. No, svejedno se isplati jer u rodnim godinama jedan od pet najvećih proizvođača aronije godišnje zaradi 100.000 kuna.
Prosječna beračica aronije ubere za deset sati rada oko 80 kilograma aronije. One najbolje znaju ubrati i više od 90 kilograma. To je dnevnica od 200 kuna, posao je zahtjevan, a najpoštenije je platiti po kilogramu ubranog ploda, ističe Remenar.
No, kad se kilogram ploda aronije pretvori u litru čistog prirodnog soka ili sirupa, čaja i džema, a Slavonci sada rade i rakiju od aronije, urod varira. Remenar je od prve berbe aronije imao samo 777 litara soka, a od druge čak 11 puta više.
Kazne za ambroziju
Velike oscilacije prinosa Remenar objašnjava živom prirodom, koja dade onoliko jedne godine, koliko joj vratiš sljedeće, ali i navodnjavanjem, po 12 sati dnevno. A samo smo nafte potrošili tisuću litara, govori. Na jednom polju je poljski bunar na 50 metara dubine, iz kojeg dobije 5000 litara vode na sat. No, samo je u kopanje bunara, nakon što se voda teško našla, valjalo uložiti 15.000 kuna.
Drugo polje, bliže selu, ima i električnu rasvjetu, pa je navodnjavanje dva hektara, sustav kap po kap, lakše. No, tu je problem bilo polje suncokreta, susjedovo, s kojeg kukci, a to je dlakavi ružičar, kao i s uljane repice, dolaze na cvjetove aronije.
Za nametnike su u polju aronije raspoređene kante, oko 500, svakih deset metara, i moraju biti plave boje. No, svejedno, šteta na cvijetu bila je gotovo 30 posto. Tu je i opasnost od ptica, pa se na poljima aronije mogu vidjeti visoki stupovi, za jastrebove, što u praksi znači da ptice u širokom luku zaobilaze nasade aronije.
Domaći na nasadima aronije je Franjo Antunović, koji je jedini stalno zaposlen na OPG-u, a brine se o nasadima jer, iako aronija nije zahtjevna za uzgoj i ne traži mnogo fizičkog rada već znanja i poštivanja struke, dva velika polja treba održavati, jer su kazne samo za ambroziju od 5000 do 15.000 kuna.
Remenar ističe da je učio i poljski jezik da bi doznao što više o aroniji jer se o njoj kod nas do prije koju godinu malo znalo, da bi nasadi sada bili od 400 do 500 hektara, što je njezin makismum, što pak znači da će i cijene finalnih proizvoda od aronije biti sve manje. Ipak, ulaganja su velika, bio u pripremu zemljišta ili strojeve. Samo rabljeni traktor, iako i on stoji 20.000 eura, ali ima klimu, bio je dobro došao, ali je bio malo preširok jer je između redova aronije samo dva i pol metra, pa je i on zamijenjen primjerenim.
Prije sadnje aronije, a mnogo malih uzgajivača, obvezno valja napraviti ispitivanje tla, koje za aroniju, za razliku od nasada borovnice, ne smije biti kiselo. Proizvodnja borovnica je i isplativnija jer su jeftinije i lakše ih se prodaje, ali zahtijevaju i više posla. Remenar za to nema dovoljno vremena, ali nije želio da mu zemlja, nakon vinograda, stoji neobrađena i zarasta u korov te se, na nagovor oca, odlučio za nešto novo. Bila je to aronija i uspio je.
Prekomjeran uvoz
Vladin otac, Vladimir Remenar poljoprivredom se bavi punih 70 godina, od svoje 16. godine, a i danas vozi traktor. Nekad je bilo teže živjeti na selu, kaže, jer se moralo više fizički raditi na zemlji. Prvi traktor kupio sam, ističe, još 1960. godine, ali je kod nas već dugo posve nesigurno bilo što proizvoditi na zemlji jer nitko vam ne garantira da će to i otkupiti, a onda i platiti. Bez obzira na rizik, mi ulažemo mnogo u proizvodnju aronije, napominje.
Iako strojno branje ima 98-postotni učinak, što znači 350 kilograma aronije po jednom redu, na stabljikama ostane tri kilograma crnih i modrih bobica, što Remenar stariji pripisuje neiskustvu traktorista koji vuče stroj za branje aronije.
Vlado Remenar zadovoljan je davanjima države jer država vraća i do 40 posto sredstva uloženih u trajne nasade, a za ekološku proizvodnju i do 70 posto, ali nije stanjem na domaćem tržištu aronije. Mnogo je, kaže, tu prevara, koje bi se moglo riješiti uvidom u pravo stanje na terenu, bilo zasijanih površina, bilo robe na policama, jer pod aronijom je u Hrvatskoj lani bilo registrirano samo 114,5 hektara. Pet većih proizvođača te više stotina, možda i tisuća, manjih.
No, rijetki su oni koji imaju certificiranu preradu uz stručni nadzor do organizirane prodaje u vlastitom aranžmanu. Remenar ima vlastitu prodaju u Dugom Selu te na županijskim smotrama. Na tržištu je nered jer je uvoz aronije golem, u prvom redu iz Poljske i Njemačke, koja ima samo 15 Brixa, a naša 25 i suhe tvari 23 posto, što kupci, a aronija je dokazani antioksidans, teško prepoznaju.
