PODIJELI

Slavlje nakon osvajanje titule prvaka Prve Hrvatske nogometne lige u sezoni 2001./2002. u Kranjčevićevoj bilo je kratkog vijeka.

U Zagrebu i “ulici pjesnika” nije se održao napadački četverac DuroHasančićFranjaOlić, Olić se s titulom najboljeg strijelca Lige preselio u Dinamo, Zlatko Kranjčar više nije bio na klupi, iako se, nakon Rijeke, još jednom vratio u Kranjčevićevu prije nego što je postao izbornik hrvatske nogometne reprezentacije…

U javnost su počeli isplivavati Zagrebovi problemi s financijama, opći dugovi i dugovi prema igračima, optužbe za podmazivanje sudaca…, a Uprava kluba, preciznije predsjednik Miroslav Marčinković i direktor Drago Marić, u medijima su bili optuživani da rade sve moguće radi samo jednog cilja – degradiranje kluba zbog prisvajanja atraktivnog zemljišta u centru Zagreba na kojem je stadion. Dokaz za “klasično” nogometno poslovanje kluba bio je i “slučaj Banović”, Zagrebov igrač i mladi reprezentativac Ivica Banović nakon prelaska u Werder 2001. godine ostao je kratak za 500.000 njemačkih maraka koje su se izgubile na relaciji blokirani klupski i privatni Marčinkovićevi računi.

U borbi za naslov i 2005.

Početak kraja Zagreba nije se dogodio naglo, nakon ere Marčinković – Marić, prije punih 13 godina došao je na red Dražen Medić. Samoživi predsjednik-trener Zagreba Medić došao je u Kranjčevićevu 2004. godine kada ga je Milan Bandić ili Grad Zagreb postavio za predsjednika kluba. Građevinarski poduzetnik ušao je u klub zahvaljujući obećanju da će on i njegovi ljudi u klub dovesti 20 sponzora od kojih će svaki uložiti 500.000 kuna u Zagrebov spas. Obećano nije nikada realizirano, jedini sponzor nogometnog kluba Zagreb bio je i ostao Grad Zagreb, dakle, građani porezni obveznici.

Ako ćemo ipak malo i o sportu, Zagreb je imao odličnu sezonu. U završnicu Prvenstva Hrvatske 2004./2005. zagrebaši su ušli s Hajdukom i Interom iz Zaprešića u borbu za naslov, Dinamo je igrao Ligu za ostanak. Iako su, prema prikazanoj igri cijele sezone, Bijeli imali naklonost publike i svoje šanse, dvaput su bili bolji od Hajduka u Ligi za prvaka (0:1, 3:2), manjak iskustva, sportske sreće, ali i Dinamovo povlačenje s posudbe iz Intera njihova najboljeg igrača Luke Modrića (kada je Dinamo dospio u “Ligu za bedaka”), donijelo je “kantu” u ruke Splićanima. Na kraju sezone pisalo je 1. Hajduk 56, 2. Inter 54, 3. Zagreb 50…

Mnogo poznatih igrača i trenera prošlo je kroz klub, ali više od petog mjesta na ljestvici nije išlo, uglavnom se spašavala glava. Ćiro Blažević imao je svoju sezonu, Mario Mandžukić se isprofilirao u Zagrebu prije nego što je prešao u Dinamo 2007. godine, Igor Štimac pokušao je nametnuti svoj sustav vođenja igre, Davor Vugrinec je u bijelom dresu postao najboljim strijelcem 1. HNL-a u sezoni 2009./2010. i u ušao u Klub 100 (igrači koji su postigli više od 100 pogodaka u 1. HNL-u), izmjenjivali su se Ivo Šušak, Luka Bonačić na nekoliko mjeseci… Jedina konstanta Zagreba bio je Dražen Medić, čovjek koji je promijenio identitet kluba iz 1903. godine (bijelo-plave boje na grbu promijenio u crvenu), koji je u javnosti postao poznat po fizičkim obračunavanjima s igračima i navijačima, promicanju nogometne karijere svog sina…

Dvije godine prve lige i pad u treću

Godine 2013. Zagreb je “promaknut” u Drugu ligu. Dečki su bili brzi, vratili su se među najbolje hrvatske klubove 2014. godine i izdržali dvije sezone na svojim talentiranim klincima (iako se imidž Zagrebove škole nogometa, koja je nekad bila popularnija i od Dinamove, odavno promijenio). Prošlu sezonu 2016./2017. drugoligaš nije izdržao.

U travnju su novine izvještavale o “gazdi” NK Zagreba koji je nakon poraza protiv Gorice, koji je Zagreb doveo u “ispadačko” društvo (Lučko i Imotski), držao igrače zaključane u svlačionici dva sata. Nakon što je ponovio postupak, ponudio je igračima odlazak iz kluba. Čak sedmorica, pet prvotimaca, Kovačič, Šehić, Muić, Tešija, Prelas, Travaglia i Musa, odlučili su uzeti papire i pozdraviti predsjednika. Inače, dečki su se samo šest puta “nasmijali” u sezoni, iako su u prvom kolu slavili protiv aktualnog prvoligaša Rudeša 5:1, posljednja pobjeda u 2. HNL-u bila im je na gostovanju u Imotskom 23. travnja.

Klub koji su napustili navijači i gledatelji pokušavali su spasiti i Zagrebove nogometne legende. Udruga veterana NK Zagreba na čelu s predsjednikom Željkom Dračićem, najavljivala je scenarij padanja u Treću ligu i slala je pisma klupskoj Upravi, Gradu, Olimpijskom odboru, Zagrebačkom nogometnom savezu…

Stadion najveća vrijednost

– Klub nije poduzeće, klub je javni interes. A kada netko s lokalnim interesom napokon ode iz kluba bez doviđenja, da hoće li i odgovarati za štetu koju je napravio? – rekao je tada Dračić.
Dok igra “velikog” kluba Zagreba u 3. HNL-u zanima samo očeve koji prate igru sinova, vraćamo se na stadion. Zagrebova koncesija na stadion u Kranjčevićevoj, koji je trenutačno najveća vrijednost kluba ako zaboravimo nogometni kamp Zagrebello u Veslačkoj koji je jedan od najljepših u Europi, istječe u listopadu ove godine i glavno je pitanje hoće li nogometni klub Zagreb dobiti mogućnost sklapanja novoga ugovora s Gradom, hoće li stadion otići u ruke drugog nogometnog kluba ili jednostavno “nestati” negdje drugdje. Posljednje nije nelogično zbog atraktivnosti parcele koje je omeđeno Adžijinom – Brozovom – Kranjčevićevom i davno joj je je u GUP-u namjena promijenjena iz sportske u građevinsku. Za sada, korisnici stadiona su Zagreb, Lokomotiva i Rudeš.

Da, Zagreb od Grada dobiva novac za održavanje terena, a onda Lokomotivi i Rudešu naplaćuje igranje u Kranjčevićevoj.

PODIJELI