PODIJELI

Jesen na male ekrane kvizoljupcima donosi opet više popularnih kviz emisija.

Tako od 18. rujna u programu HRT-a počinje peta sezona “Potjere” koja otvara novu utrku u kojoj po četiri natjecatelja naoružanih znanjem (uz ipak i nemali zaziv boginje Fortune da im podari njima draga pitanja) smišljaju strategiju kako stići do završnoga kruga, što baš i nije lak zadatak jer im se na trnovitom putu do pobjede uvijek ispriječi vješti Lovac/Lovkinja, u pravilu hodajuća Wikipedija.

No, i oni su ipak samo ljudi od ganglija, krvi i mesa, pa i njima se ponekad malo pamćenje zakoči, a baš i ne znaju ni oni sve. Ako mu/joj u toj igri znanja, brzine i oštroumnosti dopuste da ih sustigne, natjecatelji se kući vraćaju praznih ruku. Uzbudljivu i zabavnu “Potjeru” gledatelji će pratiti četiri puta tjedno, od ponedjeljka do četvrtka, i pritom u udobnosti svojih domova moći testirati vlastito znanje te provjeriti jesu li Lovci doista tako nepobjedivi. I razmišljati možda da se i sami okušaju.

Put do svojih vorholovskih pet minuta svehrvatske slave i nije težak. Na hrt.hr može se i prijaviti, riješiti nekoliko pitanja, proći potrebni prag i eto vas i pred kamerama, Tarikom i Lovcem/Lovkinjom.

Za razliku od igara na sreću, ovdje treba i znanja i ekipne taktike pa se ipak može doći do nekoliko desetaka tisućica kuna te lakše plivati ovom krizom, kojoj se, sudeći prema (ne)sposobnostima naših odabranih predstavnika vlasti, baš i ne vidi skori kraj.

Da bi se uspjelo doći do te vreće s kunama, treba i dobro taktizirati cijela ekipa jer lukavi Lovac često ponudi znatno viši iznos od onog kojei natjecatelj donese iz prvog kruga, ali natjecatelj time teže bježi Lovcu. Zanimljivo, uzimanje najmanjeg iznosa, ali uz dva kruga veće šanse za bijeg Lovcu, odabire se – pa, gotovo nikad… Iako i to može biti mudar taktički potez ako su ostali natjecatelji popunili zajedničku kasu. Više glava, više znanja, više bodova u završnoj “Potjeri”, a svaka glava donosi u tom najbitnijem dijelu bod.

Sa 14, 15 bodova velike su šanse da se ide kući s lovom, iako se znalo događati da Lovci stižu i 16-18 bodova, a s druge strane, ako su indisponiraniji, ne stižu ni 5, 6 bodova natjecatelja. Ponavljamo – mnogo znaju, hodajuće su enciklopedije, ali ne znaju ipak sve i obični su ljudi. Čak ni ponajveći domaći kvizaški as, nedavno preminuli Mirko Miočić, čovjek i golemog znanja i velikog šarma, ipak nije uvijek sve mogao znati.

Istodobno, 6. listopada na nacionalnoj televiziji počinje i nova sezona domaćeg kviza, Lokasova “Šifra”, koju ćemo ove sezone gledati čak dvaput tjedno, četvrtkom i nedjeljom. Za razliku od “Potjere”, kviz “Šifra” natjecatelje mami većom novčanom nagradom pa se tako natjecatelju kojemu pođe za rukom razbiti šifru u sva tri kruga te točno i dovoljno brzo odgovoriti na završno pitanje, smješka maksimalna nagrada u iznosu od 500.000 kuna koju dosad još nitko nije osvojio. Još je jedna razlika “Šifre” i “Potjere” – u “Šifri” se može otići i s manjim, a još uvijek pozamašnim iznosom iz neke međufaze, dok se u “Potjeri” ili pobjeđuje Lovca ili ide kući praznih ruku.

Ipak, mnogim natjecateljima u kvizovima novac nije glavni motiv za prijavu u javnom nadmetanju u znanju. Jedan od takvih je i profesor teologije i samohrani otac Nikola Kuzmičić koji je u prošloj sezoni “Potjere” ganuo hrvatsku javnost darujući cjelokupan osvojeni iznos iz tog kviza u dobrotvorne svrhe. Uostalom, u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je znatno ojačala pub kviz scena u kojoj se ne igra za novac. Činjenica je da HRT-ovi kvizovi znanja svojom kvalitetom podižu letvicu u tom segmentu zabavnog programa i pritom na popularan način promiču znanje.

Sjetimo se samo kvizova koje smo nekad jako voljeli poput legendarne Golužine i Mlakarove “Kviskoteke” te “Brojki i slova” ili pak onih novijeg datuma kao što su “Upitnik”, “Najslabija karika”, “Milijunaš” (i kviz milijunašice, profesorice Mire Bičanić), “Jedan protiv 100”.

I dok se u suvremenom društvu zatiru prave vrijednosti jer je mnogo lakše prepisati ili kupiti diplomu negoli je steći vlastitim trudom i znanjem, jačanjem kviz kulture koja uvelike pridonosi afirmaciji znanja, javlja se tračak nade za već pomalo uvenulu krilaticu “Hrvatska – zemlja znanja” kojom nas hrvatski političari već godinama zasipaju dok naš obrazovni sustav sve više nalikuje na Titanic te iz godine u godinu grca u sve većim problemima.

Željka Vuković

PODIJELI