PODIJELI

Šetnja igrača kroz klubove, posebno u mlađim kategorijama, nije ništa čudno. Mladi se igrači trude što brže i što prije u današnjem nogometu afirmirati, no rijetko se događa da baš svaki mladi igrač prođe sve selekcije kluba u kojem je počeo trenirati.

Kod većih klubova, s većom nogometnom školom to je još rjeđe jer se selekcije i odabiri rade svake godine. Ne računajući, naravno, nekakav izvanserijski talent koji se priključi određenom uzrastu. Ali, kad su ti mladi igrači prisiljeni zbog nedostatka minutaže otići u neku drugu sredinu, mnogo je lakše da je ta sredina bliska mjestu stanovanja i sličnih nogometnih svjetonazora.
Matko Babić, 19-godišnji napadač Lokomotive, selio se iz Dinamove nogometne škole u Zagrebovu, pa iz Zagrebove u Lokomotivinu mladu momčad, pa iz Lokosa u Rudeš na posudbu, da bi se početkom ove sezone vratio u Lokomotivu. Rođeni purger, koji je prve nogometne korake počeo u Dubravi, za svojih nepunih 20 godina prošao je nogometni Zagreb uzduž i poprijeko, da bi se na kraju ipak skrasio na Kajzerici, gdje je napokon dočekao svoju priliku kod Marija Tokića i debitirao za prvu momčad Lokomotive u prvom HNL-u:
– Da, dosta sam se selio, ali mislim da sam u Lokomotivi ipak doma – nasmijan je Matko, koji je svoj povratak u Lokomotivin dres i te kako zaslužio. Naime, u prošloj sezoni Babić je za Rudeš zabio sedam pogodaka, bio drugi najbolji strijelac kluba, nakon Havojića, i uvelike pomogao Rudešu u osvajanju drugog HNL-a i plasmanu u viši rang. Rudešanima će sigurno nedostajati u ovoj sezoni, s obzirom na to da napadački nisu najbolje ušli u sezonu, ali ni Lokomotiva nije mnogo bolja jer ih u donjem dijelu tablice dijele četiri boda. Mladi Babić već je dobio priliku zaigrati za prvu momčad i zasad ima dvije asistencije na svom kontu.

Kakav je osjećaj biti prvak 2. HNL-a?
Odličan. Bio sam najmlađi igrač u ekipi i to mi je golemo iskustvo, drago mi je da sam kao mlad igrač već doživio takav uspjeh momčadi za koju sam nastupao. Druga liga nije za podcijeniti, tu ima odličnih igrača, tereni su malo slabiji u odnosu na prvu, ali momčadi su jednako borbene i biti prvi na kraju zaista je uspjeh. Moram priznati da je ta posudba u Rudeš bila odličan potez. Igrao sam s vrhunskim pojedincima i moja je igra u Rudešu dosta napredovala pod trenerom Bišćanom.

Zašto odlazak iz Rudeša i povratak u Lokose, Rudeš je sad također prvoligaš, poznajete momčad i izborili ste prvu ligu s tim momcima, afirmirali se, čemu povratak?

Smatram da je Lokomotiva ipak stepenica više. Imao sam sličnu situaciju kad sam iz Dinamove škole prešao u Zagrebovu. Nisam požalio. Uvjeti u Rudešu su odlični, ali ipak se to ne može usporediti s uvjetima u Lokomotivi. U Rudešu imaš jedan teren na kojem se trenira i na kojem se igraju utakmice. Na Kajzerici imamo dva terena samo za trening. Lokomotiva je uređeniji klub. Lokomotiva je stabilan prvoligaš koji ima mnogo mladih i talentiranih igrača i daje im se prilika da igraju u prvoj ligi. Klub je uvijek u vrhu prvog HNL-a i u borbi za Europu. Veći je pritisak igrati za Lokomotivu jer se više očekuje od tebe kao igrača. Jednostavno, Lokomotiva je bolja ekipa od Rudeša.

Što očekujete od ove sezone u Lokomotivi?
Očekujem da ću se afirmirati u prvoj ekipi. Drago mi je da mi je trener već ovako rano u sezoni pružio priliku da igram i nadam se da ću je maksimalno iskoristiti. Svaki dan radim i trudim se poboljšati svoju igru, a nadam se da će mi se to na kraju i isplatiti. Nismo baš najbolje ušli u sezonu, ali vjerujem da će se to vrlo brzo promijeniti i da ćemo pokazati da znamo igrati nogomet i vratiti se u vrh gdje nam je i mjesto. Volio bih kad bi Lokomotiva u ovoj sezoni završila na poziciji koja vodi u Europu. Vjerujem da ćemo voditi borbu za četvrto mjesto. Kvalitetu sigurno imamo, ali mislim da do sada jednostavno nismo imali sreće. Trudimo se, dajemo sve od sebe, ali kad te neće, onda te neće. Volio bih na kraju sezone na svom kontu imati desetak golova i oko pet asistencija.

Koja vam pozicija na terenu najbolje odgovara?
Cijelu svoju dosadašnju karijeru igrao sam poziciju napadača. Ona mi najbolje leži i tu se najbolje osjećam. Igrao sam i krilnog napadača i polušpicu u mlađim kategorijama, u biti, mogu igrati sve pozicije u ofenzivi.

Lokomotiva ima golem napadački potencijal, osim mladih igrača, tu su i Radonjić i Krstanović kao izraziti napadači, gdje sebe vidite u toj konkurenciji?
Konkurencije se ne bojim, dapače, smatram da se od kvalitetne konkurencije uvijek možeš nešto naučiti. Ako igram dobro i dobro treniram, prilike će doći i u to ne sumnjam. Još uvijek mi nedostaje taj gol, što se od napadača uvijek očekuje, ali imam dvije asistencije i vjerujem da će i golovi doći.

Koja je vaša najveća prednost u igri?
Mislim da imam dobar osjećaj za prostor. I dosta sam brz. Ali, znam i zagraditi se, nisam baš sitan, odložiti loptu i izboriti faul. Znam i asistirati, iako mi je draže zabiti gol. Ipak sam napadač po vokaciji.

Gdje se vidite za pet godina?
Nadam se u nekom klubu u ligama petice. To mi i je konačan cilj. Ali, ne bih imao ništa protiv da ostanem u Hrvatskoj i igram za Lokomotivu ili Dinamo. Dinamo je moj klub, za plave navijam i volio bih se jednog dana vratiti na Maksimir. Što se inozemstva tiče, navijam za Real Madrid, san mi je jednog dana zaigrati za Real, a uostalom, nogometni uzor mi je Cristiano Ronaldo. Nadam se da ću jednom zaigrati i za reprezentaciju. To bi mi bila izuzetna čast. Igrao sam za mlađe uzraste i veoma sam ponosan na te nastupe.