ODBIO POLICIJSKU ZAŠTITU: Mamić daje milijun kuna za informaciju tko ga je ranio

Zdravko Mamić održao je u srijedu prvu konferenciju za novinare nakon što je ranjen u Hercegovini.

Povod je bio činjenica da je račun Dinama pod blokadom jer je Dražen Ladić tužio klub zbog 400.000 eura duga iz 2002. godine, a koji je nakon višegodišnjeg sudskog postupka s kamatama narastao na oko milijun eura.

Sport ili crna kronika?

– Neposredni okidač ili razlog zašto sam odlučio sazvati ovu press konferenciju je bio što sam, kad sam jučer, nakon dva dana mrcvarenja u Osijeku gdje mi se sudi, došao u klub, zatekao grobnu atmosferu. Pitao sam ih što se događa i onda su me informirali da je Dinamo prvi put u posljednjih 15 godina blokiran. Blokirala ga je presuda u korist Dražena Ladića u visini od 7,5 milijuna kuna. Dinamo je još od 2002. u sudskom postupku s nekim igračima i, eto, došao je dan kad je Ladić dobio pravomoćnu presudu i ovršio račun Dinama. To mi je bio okidač da se obratim navijačima i građanima naše zemlje jer već dugo idemo prema kulminaciji uništenja hrvatskog nogometa, a prije svega reprezentacije i Dinama. Ladiću čestitam na upornosti, nemam ništa protiv njegova poteza – tim je riječima počeo konferenciju za novinare koja je ubrzo krenula u posve drugom smjeru.

Sudeći prema onome što je predstavio javnosti, Mamić je zapravo samo našao izgovor da kao savjetnik Dinama sazove pressicu na kojoj će u svojoj već dobro poznatoj maniri “naricati” nad svojom teškom sudbinom s obzirom na to da se na Županijskom sudu u Osijeku protiv njega i suradnika vodi parnica zbog optužbi za izvlačenje 116 milijuna kuna iz gradskog kluba Dinamo te porezne prevare od 12 milijuna kuna. Na pretprošlom ročištu izbačen je iz sudnice, a u ponedjeljak ga čak nisu pustili niti u zgradu suda.

Kako je poznat po svojim monolozima i, u najmanju ruku, “čudnim” tijekovima misli, tijekom konferencija za novinare pojedini mediji su ga odlučili potpuno ignorirati. Tako je nastupio i ovaj put. Novinare je malo oslovljavao s “prijatelji moji”, da bi ih zatim napadao i učio njihovu poslu. Hrvatsku voli više od ičeg, ali bi se “za četiri sekunde iselio iz nje”… Dakle, i ovaj put je u ne posve povezanom tijeku misli, govorio isključivo o svojim sudskim postupcima.

Suma sumarum je da u cijeloj toj njegovoj priči ima više materijala za crnu kroniku nego za sport.

Tko će prehraniti obitelj?

Osvrnuo se, po tko zna koji put, i na to što je njegovo suđenje delegirano u Osijek. Mišljenja je kako se time poručuje da su zagrebački suci nepošteni ljudi. – Ja mislim da su pošteni i u Zagrebu i u Osijeku – rekao je. U isto vrijeme, dodao je, do 19. srpnja ove godine zagrebački sud je provodio istragu protiv njega koja je rezultirala ovom optužnicom.

– Nisu pošteni za suđenje, ali jesu za istragu pa ćemo ponovno preseliti suđenje u Osijek – rekao je Mamić.

– Pa tko će prehraniti moju obitelj? Pa imam ja pravo na rad – podviknuo je.

– Ja nikad vama ne pričam o svom mišljenju, a to je legitimno. Ja vama nikada ne pričam o svom stavu, a to je legitimno. Uvijek sam dolazio pred vas s dokumentima, s papirima, s odlukama, s brojkama, i sviđalo se to nekome ili ne, to se onda falsificiralo. Kako je kome pasalo. A uvijek dolazim samo s faktima, imenima, prezimenima, odlukama. I sad govorim o meritumu stvarima. Pa pogledajte, dragi prijatelji, dokud je to došlo. Najnormalnije se vrši atentat na jednog od vas. Pa ja sam jedan od vas, mi smo sugrađani, mi smo braća. Jedan dan meni, drugi dan tebi, treći dan nekome trećem i svi trebamo braniti jedne druge i štititi prava jedni drugima. Pa mene su bezočno pokušali ubiti, i to na mjestu gdje mi je preminuo moj pokojni otac. A to je samo dominiralo u medijima dal’ sam se sam propucao, dal’ je to Mamićev agresivni PR? Pa to je bolesno – rekao je Mamić.

– Što se dogodilo frajerima koji su bacali rakete i baklje na Prekršajnom sudu u Splitu? Pa oslobođeni su. Pa što se dogodilo frajeru koji me mučki pokušao ubiti na Braču? Frajer je drugi dan pušten. Pa što je poruka? Ubijte Mamića. Pa ovdje djeca pjevaju “pili smo Pelina, pušili smo trave, najviše volimo Mamića bez glave” – rekao je Mamić.

– Ja nisam glup. Ima još ulja u meni. Neću kleknut. Mogu me samo ubiti. Ja sam vam govorio da će me ubiti, da će me pokušati ubiti. Pa i pokušavali su nekoliko puta. Govorio je to i vaš kolega Ivo Pukanić, pa ste mu se smijali.

Suza za kraj

– Ja ću sebe katapultirati iz države Hrvatske, nek’ mi skinu postupak, ja idem iz Hrvatske, a nisam kriv. Sve što ima moja uža i šira obitelj, nekad dođe USKOK, sve ćemo im dobrovoljno pokloniti, neka Porezna uprava vrati ovih 100 milijuna kuna, Dinamo će imati lovu. Ja bih Hrvatsku napustio u četvrtoj sekundi. Fanatik sam u ljubavi za Hrvatsku i Dinamo, ali sam više fanatik za svoj život. Al’ ja ne mogu otić’ iz Hrvatske zato jer mi se sudi. Ako mi se presudi, neće me sigurno vidjeti u hrvatskom zatvoru, ja ću sam sebi prije toga presudit’ – poručio je.
Na novinarski upit sumnja li tko ga je pokušao ubiti i je li istina da je odbio policijsku zaštitu, Mamić je odgovorio: – Odbio sam policijsku zaštitu jer ne vjerujem u sustav i čelništvo policije. Kako ću u njih vjerovat’ kad znaju godinama da se nada mnom vrši nasilje i teror svaki dan. Znači, sa svih fasada u Zagrebu vrišti “ubij Mamića”, “zakolji Mamića”… Nitko ništa ne poduzima. Od koje policije da ja očekujem zaštitu? Ne nude oni meni zaštitu da bi oni mene zaštitili, već da bi imali nadzor 24 sata s kim ja komuniciram.

Kazao je i kako ga je počelo zabavljati prepoznavati ljude koji ga prate te da je “poskidao” osobe i automobile.

– Recimo da vi mene ubijete pred njihovim očima, oni ne mogu mene braniti, mogu samo registrirati. Nije im cilj zaštita, nego pratnja mene. Što ću ja, da mi uđu u krevet i gledaju… – rekao je Mamić.

Izjavio je kako nema nikakvih saznanja o tome tko ga je ranio, kao i da ni u koga ne sumnja.

– Onaj tko donese informaciju tko je naručio atentat na mene i da to bude krunski dokaz, taj će dobiti od mene milijun kuna. Ja taj novac nemam, ali imam familiju i prijatelje koji će taj novac dat’ za mene – rekao je.

Kazao je i kako nije naoružan i da nikada neće biti naoružan jer nema talenta ni volje za oružjem, ali da se boji.

– Imam 58 godina. Djeca mi krvare. Već se djeca boje te moje tvrdoglavosti. Ja vam ne mogu opisati taj plač, to je naricanje, drhtanje njihovo dok plaču “tata, nas ne zanima ništa. Mi, tata, ne živimo od novca, mi ne živimo od Dinama, mi ne živimo od Hrvatske. Mi hoćemo oca”. Nisam patetičan. Ne daj Bože to nikome doživjeti – završio je patetično i na rubu suza.