PODIJELI

Iako se još velika bura oko poreza na nekretnine, čije je uvođenje odgođeno na nepoznat rok, nije stišala, ministar financija Zdravko Marić ovaj je tjedan upao u nove probleme, ovaj put zbog navodnog poreza na stare automobile, iako se zapravo mijenjaju trošarine pa će biti olakšan njihov uvoz, što je pogubno za zaštitu okoliš, a povoljno za sve one koji namjeravaju kupiti kakav-takav auto.

Kao da nije sama po sebi dovoljna kazna što netko mora vozi stari automobil, stariji od 10 godina, a takvih je većina, iako nisu svi ljubitelji oldtaimera. Ministar financija, pak, nakon dobivenog žutog kartona za brzopletu namjeru uvođenje poreza na nekretnine, bez koordinacije s jedinicama lokalne samouprave, već od 1. siječnja 2018., isplivao je i iz te mini afere jer su neki mediji nasjeli na njegovu priču o trošarinama na Hrvatskom radiju. Naravno, njegov je posao da kako god napuni poroznu državnu blagajnu, koja je uvijek više prazna nego puna. Ali, tome nisu krivi porezni obveznici, nego oni kojima je dano pravo, svake četiri godine, da upravljaju državnom blagajnom za opće dobro. Tako bi barem trebalo biti.

Nasljednici ‘dizelaša’

Ako već državna administarcija toliko hoće, ako već ne mora, voditi brigu o zaštiti okoliša, zašto nije već uredila propise za veće i učinkovitije korištenje e-automobila, nego je i to pitanje odgođeno za iduću godinu. Naime, ima gradova u EU u koje više ne možete ući, zasad samo zelenim vikendom, običnim automobilom na fosilna goriva, bez obzira na godište proizvodnje, dok su kod nas još uvijek i “dizelaši” ispred onih na električni pogon. Porez, prirez ili harač, svejedno je kako se zove svaki novi namet. Bitno je samo da se uzima, pa makar se vozili kao nekad par-nepar, kad nije bilo deviza za naftu, ali ni toliko automobila kao danas.

S druge strane, država se zasad nije sjetila, a nadamo se da i neće, da nas odere i na porezu na nasljedstvo. Za taj porez i Thomas Piketty, autor hit knjige “Kapital u 21. stoljeću”, smatra da je golem problem što u Hrvatskoj, a koju je i osobno posjetio prije neku godinu, uopće ne postoji porez na nasljedstvo. Zapravo, on postoji, ali se porez na nasljedstvo utvrđuje u ostavinskom postupku koji treba utvrditi nasljednike, sastav ostavine i prava koja pripadaju pojedinim nasljednicima.
Ništa komplicirano, ako nema spornih elemenata, odnosno velikih nekretnina, ostavinski postupak traje kratko i rješenje se izdaje unutar mjesec dana. No, ako između nasljednika dođe do spora o ostavini, tada se ostavinski postupak prekida, a nasljednici upućuju u parnicu, što može znatno produljiti okončanje cijeloga postupka.

Nasljeđivanje u pojedinim slučajevima može biti vrlo složen problem pa ostavinski postupak može trajati godinama, posebno ako je riječ o osporavanju oporuke od zakonskih nasljednika, kod sporova s nužnim nasljednicima ili spornog vlasništva nad nekretninom. Taj problem bi se kod nas tek mogao pojaviti kad ode prva generacija tzv. državnih kapitalista, koji su “stekli” Kulmerove dvore, 36.000 hektara zemljišta…

Ostavinska se rasprava ne provodi ako prema podacima kojima sud raspolaže, umrli nije ostavio ostavinu ili ako je ostavitelj ostavio samo pokretne stvari, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak.

Nasljednici prvog reda

Ako ostavitelj nije ostavio oporuku, imovinu nasljeđuju zakonski nasljednici, i to prema nasljednim redovima. Pritom vrijedi načelo da nasljednici bližeg reda isključuju iz nasljedstava osobe daljnjeg nasljednog reda. Prvi nasljedni red čine potomci, posvojenici te bračni partner, pri čemu svi nasljednici prvoga nasljednog reda dijele imovinu na jednake dijelove.

Pritom treba naglasiti da je u pravima nasljeđivanja izvanbračni partner (zajednica osoba istoga spola) izjednačen s bračnim drugom. Iza njih su u drugom nasljednom redu ostaviteljevi roditelji, braća i sestre te njihovi potomci.

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Zagrebačkog lista.

PODIJELI