Kuglanje je u Zagrebu bilo jedan od najpopularnijih sportova, za velike dvoboje tražila se karta više. Međutim, devedesetih godina prošlog stoljeća boj je počeo opadati. Kuglane su, kao i mnoge tvrtke, doživjele, ali ne i preživjele privatizaciju.
Od kuglana su stvoreni poslovni ili ugostiteljski prostori, a mnoge su srušene. Godine 1997. u Zagrebu je djelovao 71 kuglački klub, a 20 godina poslije – ostalo ih je 26.
Kakav je odnos prema tom, ali i drugim sportovima u gradu, za očekivati je i smanjivanje navedenog broja jer samo tri kuglane imaju uvjete za prava natjecanja – Grmoščica, kuglana u Kranjevićevoj i ona KK-a Zagreb na Pongračevu.
A na Pongračevu, u Klanječkoj ulici, uz teniske terene i prostor na kojemu se gradi nogometni teren s umjetnom travom, nalazi se dvorana kakvu bi mnogi klubovi poželjeli.
U njoj marljivo treniraju kuglačice Zagreba, seniorske prvakinje Hrvatske za prošlu sezonu. Osim njih, na šest staza automatizirane kuglane, svoje kugle bacaju i mlađe članice. Sve pod budnim okom Marka Kujundžića, trenera seniorki, i Barice Juras, trenerice mlađih kategorija.
Često se kaže da je teže braniti nego loviti naslove, a takva situacija je i s kuglačicama Zagreba. Dok političari na nacionalnoj razini kukaju o problemima s demografijom i sve manje rođenih, mnogi bi se mogli ugledati na kuglačice Zagreba. Tamo je baby-boom.
– Svake godine idemo na prva tri mjesta, ali teško je u ženskom sportu nešto planirati godinama unaprijed. Igrom slučaja, naše tri ponajbolje igračice i reprezentativke ostale su u drugom stanju ili su rodile i ne možemo računati na njih. Kapetanica Ana Bacan se udala, ostala u drugom stanju i otišla živjeti u Njemačku. I Ines Hasić je trudna i udala se, Marija Barić također je rodila. Splet okolnosti je takav da smo, na određeni način, desetkovani. Međutim, uvijek imamo mlade igračice koji će na dostojan način zamijeniti one kojih nema ili su otišle. Očekujemo da ćemo se boriti za prva tri mjesta i ove godine – rekao nam je trener Kujundžić koji u klubu djeluje već dvadesetak godina.
Pripreme su počele 1. kolovoza.
– Sve smo odradili u Zagrebu jer nema novca za nešto drugo. Srećom, imamo teretanu u dvorani. Radile su igračice i u srpnju samostalno, a onda smo krenuli zajedno. Do 20. kolovoza kombinirali smo pripreme u teretani i kuglani, a nakon toga radimo na tome da igračice imaju što više bačenih hitaca. Želimo što spremnije dočekati nastup na Svjetskom kupu koji se igra u Češkoj od 2. do 7. listopada. Tri prvenstvene utakmice prije toga trebale bi biti filter nakon kojeg ćemo se odlučiti koje će igračice put Češke.
Kakve su druge ekipe u prvenstvu, koliko su jače ili slabije?
– Mislim da je Istra iz Poreča najjača ove sezone. Imaju dosta reprezentativki, a za ovu sezonu im je došla Maja Nanić iz Zaprešića, te još neke igračice – dodao je Kujundžić.
Barica Juras dugogodišnja je kuglačica, a svoje znanje prenosi na mlađe, vodi juniorsku i kadetsku selekciju kluba.
– Mlađe igračice dolaze iz obližnjih kvartova. Nije jednostavno privući mlade u kuglanje, ali za sada nekako uspijevamo – rekla je Juras.
– Mi smo jedan od rijetkih klubova u ovom amaterskom sportu koji ima sve selekcije. Stalno radimo s mlađim selekcijama i zato nemamo problema s kadrom ako neke igračice prestanu nastupati. Znalo nam se događati da se cijele generacije prestanu natjecati, ali imali smo zamjenu za njih i zato smo toliko dugo u vrhu. Rijetki klubovi imaju takav rad – dodao je Kujundžić.
Kuglanje nije jednostavan sport, a kamoli birtijaški, kako ga neki doživljavaju. Prvakinje Hrvatske treniraju tri puta tjedno na kuglani, tu je i teretana te utakmice subotom. Za kuglačice je možda i teže nego za kuglače, ali one kukaju što bacaju kuglama iste težine kao i njihove kolege te što na utakmicama moraju baciti isti broj hitaca kao i kuglači.
U novu sezonu Zagreb tako ulazi s pomlađenim sastavom, mlađe selekcije s novim članovima, a jednoga dana bivše igračice možda će dovesti i svoje klince na Pongračevo.
