PODIJELI

Novinarska i snimateljska ekipa emisije “Provjereno” Nove TV u posljednjih je desetak dana dvaput bila izložena fizičkom nasilju i ozbiljnim prijetnjama.

Podsjetimo, reporterka Ema Branica, snimatelj Alan Novak i njegov asistent Goran Jaganjac kod Garešnice su napadnuti usred snimanja priloga o prevarama za koje je optužen Ivica Sužnjević zvani Šeki. Optuženikov brat reporterki je iščupao pramen kose te je odgurnuo tako snažno da je pala u kanal pa je nasrnuo i na snimatelja te mu htio istrgnuti kameru.

Tome je prethodila i pomalo bizarna situacija u kojoj je optuženikova majka metlom mlatarala po njima. Samo nekoliko dana prije, sličan su napad doživjeli i novinar “Provjerenog” Mato Barišić te njegov kolega snimatelj, na koje je fizički nasrnuo Puljanin Damir Jovanović o kojemu su snimali priču, vičući pritom na njih i prijeteći kako će im razbiti glavu. Spomenutim novinarima to nisu prva takva neugodna iskustva, tako je, primjerice, Emi Branici prošle godine čovjek kojemu se nije svidjela njezina priča, zaprijetio da će završiti kao nekadašnji glavni urednik Nacionala Ivo Pukanić.

– Takvi događaji nikada nisu ugodni. Ostavljaju trag i zaista je potrebno neko vrijeme da se oporavite – kaže Ema Branica koju pak nikakva zastrašivanja ne mogu pokolebati u obavljanju njezina posla.

Poznata reporterka nema namjeru posustati.

– Pritisci i neugodnosti su nešto pred čim neću nikada posustati. Tijekom istraživanja priče dođete do nevjerojatnih informacija i one su zapravo najveći motivator za daljnji rad – zaključuje Ema.

S time se slaže i njezin kolega Mato Barišić:

U takvim situacijama možemo se možda preispitivati isplati li se sve to zbog posla, međutim, ovaj posao rijetko tko radi zbog novca. Profesionalna zadovoljština što nekome pomažeš da istjera istinu na vidjelo najveća je nagrada – kaže Barišić.

Mamićeve i Kerumove uvrede

Novinarski poziv časno je, ali i jedno od najstresnijih i najopasnijih zanimanja, i to ne samo u područjima zahvaćenima ratnim sukobima. Mnogi novinari stradavaju u mirnodopskim uvjetima, daleko od ratnih razaranja, što se posebno odnosi na istraživačke novinare. Želeći upozoriti na prijevare, nepravde ili pak protuzakonite radnje, otkrivajući male i velike afere, novinari često postaju meta nezadovoljnih pojedinaca i njihovih istomišljenika uhvaćenih s prstima u pekmezu, usred raznih afera, u sukobu interesa ili pak u bilo kojem drugom sukobu sa zakonom te bivaju ubijeni, pretučeni ili pak zastrašivani raznim prijetnjama koje su, uz pogrdne riječi i uvrede, nažalost, postale dio novinarske svakodnevice. Tako neke medijski eksponirane persone poput Zdravka Mamića i Željka Keruma već godinama novinare zasipaju kišom uvreda, samo zato što im svojim tekstovima ne idu niz dlaku, već kritički pišu i pokušavaju doći do istine postavljajući im ne odveć ugodna pitanja. Drugi pak idu još dalje pa zbog mrskih novinskih članaka naručuju ubojstva ili pak batinama pokušavaju spriječiti da javnost dozna za njihova netransparentna poslovanja ili pak mnoge mračne tajne.

Trideset napada na novinare

Sjetimo se samo brutalnog premlaćivanja poznatog hrvatskog istraživačkog novinara Dušana Miljuša kojemu je nakon tog divljačkog napada maskiranih batinaša u lipnju 2008. godine život visio o koncu. Taj je događaj tada oštro osudio i sam tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Novinar Miljuš koji je godinama pisao o kriminalu i mafijaškim obračunima, prije tog incidenta dobivao je u medijima razne prijetnje koje je policija – navodno – ignorirala.

U posljednje tri godine zabilježeno je gotovo 30 napada na hrvatske novinare. Bilo je tu svega – od diskriminacije, napada na imovinu i prijetnji sve do fizičkih napada i pokušaja ubojstva. Među njima su tako i verbalni i fizički napad na Domagoja Margetića u Zagrebu, zatim zadarski napad dvojice maskiranih nasilnika na grafičkog urednika Hrvatskog tjednika Antonija Mlikotu kojega su davili žicom prislonivši mu pištolj na glavu, fizički napad na novinara H-altera Hrvoja Šimčevića koji je u Rijeci nakon jedne tribine zadobio dva udarca šakom u glavu, fizički napad na novinara Željka Peratovića koji je pretučen u svom domu, kao i diverzija na automobilu predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Saše Lekovića, koja, na svu sreću, nije uspjela prouzročiti kobnu nesreću.

Hrvatsko novinarsko društvo najoštrije reagira na svaki napad na novinare, ističući da je svaki takav događaj ujedno napad na slobodu govora i medija, apelirajući pritom na policiju da što prije riješi te slučajeve, pronađe krivce i kazni ih odgovarajućom kaznom, kako zbog zaštite novinarske profesije, tako i zbog sigurnosti svih građana. Međutim, premda novinari u velikom broju takve događaje prijavljuju policiji, vrlo je malo riješenih slučajeva.

– Uvijek prijavljujem svaki napad i prijetnju, smatram da se takve stvari moraju procesuirati. Zanimljivo je da se, u slučaju prijetnje, po kaznenom zakonu novinari izjednačavaju sa službenim osobama, dok u slučaju fizičkog nasilja to nije tako. Budući da naš posao može biti itekako opasan i u smislu nasilja, ne samo prijetnji, nije li vrijeme da se to počne drukčije zakonski tretirati? – pita se Ema Branica.

Grozote ‘hrabrih’ anonimaca

I Mato Barišić prijavio je nedavni napad u Puli kad je, kako kaže, njemu i snimatelju osoba s dosjeom i zatvorskom kaznom iza sebe prijetila da će ih „polomiti“, pokušavši ih pogoditi predmetom teškim 2 kilograma. No, on ističe kako je od samih prijetnji „uživo“ još više onih na društvenim mrežama.

– Najčešće su to „hrabri“ anonimci koji pišu nevjerojatne grozote usmjerene ne samo meni, već i mojim bližnjima – kaže Barišić.
To je na vlastitoj koži osjetila i nagrađivana istraživačka TV novinarka Danka Derifaj, kojoj je tako svojedobno Udruga šljunčara na čije je nezakonito poslovanje u svojim televizijskim prilozima bila upozorila u svojim prilozima, putem Facebooka slala poruke uznemiravajućeg sadržaja koje bi se mogle okarakterizirati kao prijetnje smrću, zbog čega je novinarka sve prijavila policiji.

U posljednjih desetak godina u svijetu je, zbog posla, smrtno stradalo gotovo 800 novinara. Krajem travnja ove godine u medijima je objavljeno izviješće Reportera bez granica prema kojemu je Hrvatska na ljestvici slobode medija pala za 11 mjesta u odnosu na prošlu godinu i zauzela 74. mjesto, dok su ispred nje gotovo sve ostale zemlje regije (Srbija je na 66., Bosna i Hercegovina na 65., a Slovenija na 37. mjestu). Na samome vrhu te ljestvice su, dakako, skandinavske zemlje, no s takvim uređenim državama teško se možemo mjeriti jer, nažalost, zataškavanje afera, nepotizam na svakom koraku odnosno zapošljavanje po babi i stričevima, namještanje raznih natječaja te vješto snalaženje i igranje skrivača u zakonskim rupama, u nas su odveć ukorijenjene aktivnosti.

‘Dobili što i zaslužili

Stoga i ne čudi što se u društvu stvara sasvim iskrivljena slika o napadnutim istraživačkim novinarima, koje javnost od žrtava u trenu pretvara u glavne negativce koji su “zasigurno dobili to što su i zaslužili, zabadajući nos tamo gdje im nije mjesto”. Međutim, upravo je to njihov posao – da istražuju i otkrivaju sve nepravilnosti u društvu i da o tome pišu i izvještavaju javnost.

Istraživački novinari ne daju se zastrašiti i, unatoč pritiscima i neugodnostima koje doživljavaju, nitko od njih i ne pomišlja na promjenu u karijeri i odabir nekog sigurnijeg i mirnijeg redakcijskog posla kojim bi bili manje izloženi napadima. Naprotiv, sve ono ružno što doživljavaju samo ih još dodatno motivira za daljnji rad i otkrivanje novih afera, prevaranata i nepravdi.

– Novinarski posao sam je po sebi vrlo odgovoran, ali i stresan i zahtijevan, a kada ti netko prijeti da će te napasti ili te stvarno pokuša ozlijediti, nije nimalo ugodno i to ne možemo shvatiti olako. Premda se takve stvari događaju, rijetki su oni koji se u potpunosti naviknu na to. Znam da niti mojoj obitelji nije svejedno, no ona mi daje podršku, osobito supruga koja je i sama novinarka te je 10 godina radila na Novoj TV. Naravno, i ona i svi ostali uvijek mi napominju da se čuvam. Terenski dio posla možda mi je ponekad malo i naporan, ali je zato najuzbudljiviji i ne bih ga ni za što mijenjao – zaključuje Mato Barišić, novinar “Provjerenog”.

Željka Vuković

PODIJELI