PODIJELI

George Bernard Shaw smatrao ga je idealnim predsjednikom ujedinjene Europe, Lenjin ga je cijenio kao svog najozbiljnijeg ideološkog protivnika, kralj Aleksandar Karađorđević prezirao ga je kao „starog profesora“, među svojim sunarodnjacima uživa neupitan status kao „predsjednik osloboditelj“, a u Hrvatskoj je službeno najpopularniji stranac jer je strani velikan s najviše ulica.

Tomáš Garrigue Masaryk, češki filozof, sociolog i političar, osnivač i prvi predsjednik Čehoslovačke, uoči svoje 80. godišnjice smrti kao da je uskrsnuo u Hrvatskoj jer o njemu se izjašnjavaju političari i pišu mediji, iako je većini od njih zapravo slabo poznat. Razlog je još jedna najava mogućeg preimenovanja njegove ulice u centru Zagreba, jedne od najpoznatijih zagrebačkih javnih površina koja svojim imenom nadilazi značaj Masarykove osobe jer u prvom redu simbolizira višestoljetne prijateljske hrvatsko-češke odnose. Zbog toga je izvjesno da će eventualni zahtjev za njeno preimenovanje i ovog puta doživjeti neuspjeh. Osim u Zagrebu, Masarykove ulice postoje i u Daruvaru, Dubrovniku, Varaždinu, Čakovcu, Bjelovaru i Virovitici.

Tomáš Masaryk rodio se 7. ožujka 1850. u Hodonínu u Moravskoj od oca Slovaka i majke Čehinje. Doktorirao je 1876. filozofiju na sveučilištu u Beču gdje je zatim radio kao docent. Iako je predavao filozofiju, smatrao se sociologom i uz opće nacionalne i socijalne probleme bavio se i raznim društvenim pitanjima, poput samoubojstva, prostitucije i alkoholizma.  Godine 1882. dolazi u Prag, postaje profesor na Karlovom sveučilištu i aktivno se uključuje u češki javni, kulturni i znanstveni život boreći se protiv lažnih nacionalnih mitova. S istomišljenicima osniva skupinu realista koja se uključuje i u politički život, a on postaje zastupnik Carevinskog vijeća. Za razliku od tadašnjih političara, realisti se zalažu za aktivan rad na poboljšanju društva, a posebnu pažnju posvećuju rješavanju socijalnih pitanja. Te ideje prihvatio je za studija u Pragu i Stjepan Radić ugradivši ih kasnije u program i praksu HSS-a.

„Za ideale treba živjeti i raditi, a ne trpjeti i umirati. Ne gubi se u uspomenama na slavnu prošlost, bori se za slavnu budućnost“, govorio je Masaryk. Odbacujući marksistički materijalizam, Masaryk se zalaže za humani socijalizam koji bi proizašao iz moralnog i vjerskog načela o ravnopravnosti svih ljudi. Svoju podršku emancipaciji žena, Masaryk je pokazao time što je nakon vjenčanja s Amerikankom Charlotte Garrigue 1878., njeno prezime dodao svome.

Analizirajući češku povijest, Masaryk kao najveći doprinos Čeha razvoju čovječanstva ističe ideju humanizma i demokracije.

„Prava demokracija zasnovana na ljubavi i poštovanju prema bližnjem je ostvarenje Božjeg sistema na zemlji. Demokracija nije samo državna forma, nego nazor na život koji počiva na povjerenju u ljude i čovječnosti“, „Demokracija znači da svaki građanin može reći – država to sam ja, ili skromije – i ja sam država.“ govorio je Masaryk. Iako sa svojom realističkom strankom nije imao većih uspjeha, Masaryk postaje vodeća osoba češke kulture i znanosti s velikim ugledom u Europi i SAD-u. Ta je činjenica doprinijela da se nakon izbijanja Prvog svjetskog rata kao emigrant nađe na čelu borbe za samostalnost Čeha i Slovaka, surađujući pritom s Jugoslavenskim odborom. Masaryk je čak predlagao da buduća čehoslovačka i južnoslavenska država budu povezane koridorom kroz današnje Gradišće, a u svom djelu Nova Europa predlagao je da se ujedinjenje južnih Slavena proveden postupno, i to tako da se Crna Gora ujedini sa Srbijom, a Dalmacija, Istra te Bosna i Hercegovina s Hrvatskom. Da se ostvario Masarykov prijedlog, bila bi to najveća hrvatska država u povijesti.

Čehoslovačka republika proglašena je 28. listopada 1918., a Masaryk postaje njen predsjednik. Na tu je dužnost biran još 1920., 1927. i 1934., uživajući među svojim građanima, kao i u svijetu velik ugled i popularnost.

Kao nestranačka osoba, „tatíček Masaryk“, kako su ga zvali, ostaje vjeran svojim idealima humanizma i demokracije i u vrijeme kad su u ostalim zemljama na vlast dolazili diktatorski i totalitarni režimi. Kad se zbog zdravlja i godina više nije smatrao sposobnim za šefa države, krajem 1935. podnosi ostavku. Parlament mu tada zbog njegovih zasluga daje počasnu titulu „predsjednik-osloboditelj“. Masaryk je velike počasti doživio i pet godina ranije prigodom svog 80. rođendana koji je svečano obilježen u Čehoslovačkoj i drugim zemljama. Posebno je svečano bilo i u Zagrebu gdje je Masaryk izabran počasnim članom Akademije, a u središtu grada dodijeljena mu je ulica. Još 1921. Sveučilište u Zagrebu Masaryku je dodijelilo počasni doktorat. Unatoč dobrim odnosima s Jugoslavijom Masaryk se ipak nije slagao s Aleksandrovim diktatorskim režimom, što je zorno pokazao upornim odbijanjem da posjeti Jugoslaviju, što mu je kralj vrlo zamjerio.

Tomáš Garrigue Masaryk umro je u dvorcu Lány 14. rujna 1937. Bio po mnogo čemu jedinstven u svjetskim razmjerima. Još je Platon govorio da je idealan vladar filozof, a Masaryk se tom idealu najviše približio. Česi su s Masarykom pokazali da i jedan mali narod može postati politički ugledan i jak, ako prednjači u odnosu na druge narode u pravim vrijednostima koje je Česima ucjepljivao upravo Masaryk – demokracija, ljudska prava i slobode, poštivanje prava manjina, jer u protivnom mali narod može doživjeti samo prezir i poniženje. Na tu se baštinu 1989. nadovezao Václav Havel pod čijim je vodstvom Češka postala uspješna i prosperitetna zemlja kao i u Masarykovo vrijeme. Zbog Havelovih zasluga za Hrvatsku (uz ostao branio je legimitet operacije Oluja), Hrvatsko-češko društvo koje već 25 godina uporno brani Masarykovu ulicu zalaže se da Zagreb dobije i Ulicu Václava Havela.

Piše Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva

PODIJELI