PODIJELI

 

Dok su se brojni zagrebački vozači probijali kroz gužve na cestama, nekolicina zaljubljenika u brzo klizanje na kratkim stazama nizala je krugove na ledu zagrebačkog Velesajma.

Jutarnji termin od 7 do 8 sati nije nešto što bi mnogi drugi sportaši prihvatili, ali kada u gradu koji navodno voli sport postoji premalo ledenih ploha, onda prihvaćate i ono što vam se ponudi.
I ne samo to. Trening završavate i prije 8 sati jer nakon vas su drugi korisnici leda kojima smetaju zaštitne strunjače. Takav je često ritam članova Kluba brzog klizanja Meteor.

Prije 29 godina na Zimskim olimpijskim igrama u Kanadi ovaj je sport bio demonstracijski, a nakon četiri godine (1992.) u Francuskoj postao je službeni sport. Amerikanac Apolo Ohno, a poslije i Koreanac Ahn Hyun-Soo (danas kao ruski državljanin Viktor Ahn) učinili su svojim nastupima atraktivan sport vrlo popularnim.

Krajem devedesetih, kada se Ohno probijao na svjetsku scenu, u Zagrebu je osnovan Meteor. Brzo klizanje pojavilo se 1996. u Hrvatskoj, a nakon dvije godine stigao je Meteor. I jedini je od nekoliko klubova i dalje na putanji postojanja.

Sezona je dobro počela na prvom natjecanju regionalnog Danubia kupa u Grazu, a ovaj vikend, do nedjelje, 1. listopada, članovi Meteora, kao reprezentacija Hrvatske, love bodove na Svjetskom kupu u Budimpešti. Bodove za Olimpijske igre 2018. godine.

Bilo je nekoliko klubova, a sada je ostao samo Meteor. U Zagrebu imate jedan i pol led, Velesajam i Dom sportova kada ima termina, a Šalata ovisi o vremenskim prilikama.

– Klincima se strašno sviđa kada dođu. Tu su kombinezoni, kacige, klizaljke s dugim ‘noževima’ koje klub posuđuje početnicima, sve dok se stvarno ne zainteresiraju za brzo klizanje. Glavni problem je što zajednički u jednom terminu često treniraju stariji i mlađi, a problem je i što nema fiksnih termina, već se radi raspored tjedan za tjedan – rekao je predsjednik kluba Goran Ivandić.

Promatrajući trening i nizanje krugova pojedinaca, teško je bilo shvatiti po čemu je ovaj sport mnogima atraktivan. No, kada se još nekoliko klizačica i klizača priključilo, sumnje je nestalo. Nadmudrivanje, taktika, brzina, adrenalin je odmah pojačao. Tada nam je postalo jasno zbog čega su mnogi oduševljeni ‘short-trackom’.

– Ovo je mješavina pojedinačnog i kolektivnog sporta. U sprintu je čista snaga, na duljim prugama taktiziranje je vrlo važno, a posebno su atraktivne utrke štafeta. Ove sezone pokušat ćemo izboriti i nastup štafeta na sljedećem europskom prvenstvu. Regionalno stojimo dobro, polako se uzdižemo, ali nedostaje termina, tu dijelimo sudbinu ostalih sportova na ledu u Zagrebu – dodao je Ivandić.

Trenera Dubravka Feldina pričekali smo do završetka klizačkog dijela treninga, premalo minuta u posljednjim pripremama za Svjetski kup u Budimpešti nije potrebno umanjiti pitanjima.

– Za djecu bi bilo odlično da isprobaju ovaj sport jer će dobro svladati vještinu klizanja. Ne mislim na održavanje ravnoteže, već na finoću pokreta. U našem sportu tehnika je važna jer ona pomaže u stvaranju brzine. Često to spominjemo, ali stvarno je istina da pojedinac u ovom sportu može biti veliki talent, ali ne može uspjeti bez ekipe oko sebe – rekao nam je Feldin dok je micao zaštitne strunjače s leda, one smetaju kasnijim korisnicima leda. Morao je žuriti jer je jednog člana morao dovesti u školu na vrijeme, a i njegovo radno vrijeme je od 8 sati.

Katarina Burić, Valentina Aščić i Maja Ivandić neke su od klizačica koje su bile na treningu.
– Bila sam u školi klizanja i trenerica me pozvala u klub. Svidio mi se sport i ostala sam – objasnila nam je Katarina kako je završila u Meteoru.

A na pitanje koji dio sporta je najteži, ranojutarnji treninzi, brojanje krugova ili strah od padova, dobili smo neočekivan odgovor djevojaka:

– Nošenje zaštitnih strunjača!

PODIJELI