PODIJELI

Neki ljudi se rode veliki, neki veličinu steknu, a nekima je darovana. Ivanu Prelecu ništa u životu nije bilo darovano. Sve je stekao svojim radom i trudom, udarao je po ‘knjizi’ čak i bolje nego što je udarao po lopti i vrlo brzo nakon okončanja svoje kratke nogometne karijere u niželigašima, znao je da želi postati trener.

Počeo je s 19, danas mu je 30. Posjeduje UEFA ‘A’ licencu, vrlo brzo će posjedovati i UEFA ‘Pro’ licencu. No, što škola znači bez prakse. A teren je najbolja praksa. Prelec u životopisu ima i to.
Objesivši kopačke o klin u Udarniku iz Kurilovca, u istom klubu počinje njegov trenerski put, koji ga vodi preko Gorice i njihovih mlađih uzrasta, do Dinamovih mlađih uzrasta. Poslije preuzima Dinamove kadete i s njima osvaja titulu prvaka. Iako mu se u Dinamu polako otvarao prostor za napredovanje, nenadanim odlaskom Deana Klafurića u Legiju iz Varšave, Prelec je na svoj stol dobio ponudu koju nije mogao odbiti. Povratak u njegovu Goricu. I to kao glavni trener. Kao dar za 30. rođendan. Dar koji je zaslužio jer, na mladima svijet ostaje.

Iako je u našim ligama bilo i mlađih trenera od njega, kratkim pogledom u arhivu 1. i 2. HNL-a otkrit ćemo da su to većinom bili ‘gasitelji požara’. Treneri koji su na klupu došli jer je glavni trener smijenjen i nisu se dugo na njoj zadržali. Nisu došli ciljano. Nisu bili određeni. I ostali su u prosjeku 5-8 utakmica. Ivan Prelec u Goricu je pozvan. Preleca je Uprava Gorice htjela dovesti kao pomoćnog trenera već ovo ljeto. No, okolnosti se nisu poklopile. Ali, odlaskom Klafurića pružila se prilika. Prilika koju se nije moglo odbiti.

Kakav je osjećaj biti najmlađi trener u povijesti Gorice?
Odličan. Iako, moram priznati, kad navečer legnem u krevet, počnem razmišljati o tome jesam li dovoljno kompetentan, je li ovo bio pravi trenutak za takav potez. Nikada nisam vodio seniorsku momčad, sigurno da se postavlja pitanje iskustva. Ali, isto tako, trenerskim se poslom bavim već 11 godina, trenirao sam najbolje u mlađim uzrastima i učio od najboljih tijekom svog trenerskog sazrijevanja. Počeo sam mlad, tako da smatram da nakon 11 godina mogu reći da sam spreman preuzeti seniorsku momčad. Uostalom, to je i prirodna progresija stvari. Smatram da nema recepta, nema ispravnog i neispravnog puta. Neki će reći da sam premlad, da je prirodan put četvrta, pa treća, pa druga liga. Prilike se pruže jednom u životu i jasno mi je da će se moj rad ocjenjivati većinom na temelju rezultata, što nije bio slučaj u juniorskom nogometu, gdje je mnogo važnije stvoriti igrača. Ali, ne zamaram se time. Ne bojim se, a nemam ni tremu. Drago mi je da su mi ljudi u Gorici dali priliku, vizija kluba je takva da žele dugoročno rješenje na klupi i vjerujem da ću ostati na klupi Gorice. Svjestan sam da je moj angažman određeni rizik, ali uvjeren sam da ću svojim radom opravdati povjerenje Uprave i navijača.

Koliko vam je trebalo da se dogovorite s Goricom kad vas je predsjednik Nenad Črnko nazvao?
Vrlo kratko, s obzirom na to da su u Gorici htjeli da dođem već ovo ljeto kao pomoćni trener Klafuriću, no to se, nažalost, tada nije realiziralo. Odlaskom Klafurića, mjesto trenera ostalo je upražnjeno. Kako sam upoznat s vizijom kluba, s igračima koji su trenutačno na raspolaganju i s planovima kluba u ovoj sezoni i ubuduće, moja odluka je bila jednostavna i počašćen sam da su me pozvali da sjednem na klupu Gorice.

Kakvo ste stanje u momčadi zatekli nakon odlaska Klafurića u Poljsku?
Klaf je momčad ostavio u odličnom stanju. Napravio je s dečkima velik pomak kad je riječ o igri. Gajio je stil igre koji i sam gajim. Smatram ga svojim mentorom. Preuzeti momčad nakon njega za mene je u biti olakšavajući faktor. On je radio dosta na razvoju igre, na tranziciji i kompaktnosti koja nije tipična za drugoligaški nogomet. Napravio je i odličnu selekciju igrača i savršeno pogodio balans između mlađih i starijih igrača. Radilo se dobro i kvalitetno i nadam se da će se pod mojim vodstvom i dalje tako nastaviti.

U prvih jedanaest Gorice postoje 4 igrača koja su starija od vas. Kako gledate na to?
Njih četvorica su izuzetno karakterni igrači. U momčadi imamo još dvojicu koji su stariji od mene, dakle, ukupno šest. Naš kapetan, Hrvoje Jančetić, od mene je stariji šest godina, ali priča koja se gradi u Gorici mnogo je važnija i veća od tih stvari i svi su svjesni toga. Svi ti momci su profesionalci i prihvatili su me od prvog trenutka. Kako su podrška mlađim igračima, tako su podrška i meni.

Kakva su očekivanja od vas u odnosu na očekivanja od vašeg prethodnika?
Ni očekivanja, ni ciljevi nisu se mijenjali. Stabilna sredina ljestvice, izgradnja momčadi i stvaranje dugoročnog identiteta HNK Gorice na terenu. Klub ima viziju za budućnost i svi u klubu znaju kako želimo funkcionirati. Naglasak se stavlja na igrače iz našeg ‘bazena’, na našu mladost pojačanu s nekoliko iskusnih igrača. Rezultat se nije spominjao kao prioritet, nego više kao posljedica kvalitetnog rada i kvalitetno postavljenih temelja za budućnost. Ako rezultat dođe već u ovoj sezoni, nitko sretniji od nas. Međutim, budućnost ovoga kluba nije samo puki ulazak u 1. HNL, nego uspješno funkcioniranje kluba na svim razinama i u svim uzrastima, izgradnja infrastrukture i ostanak u 1. HNL-u kada uđemo tamo.