PODIJELI

Kada bismo prosječnom poznavatelju hrvatskoga sporta u kvizu ponudili nekoliko prezimena koja bi trebalo povezati s Klubom hokeja na ledu Medveščak, ime 44-godišnjeg Damira Gojanovića kod većine bi, ako ne i kod svih, bilo prvo zaokruženo.

Hokej je sport broj jedan u obitelji Damira Gojanovića, bio je igrač, zatim igrač/predsjednik, a otkako nije u seniorskoj momčadi, vodi klub.
Kontaktirali smo ga pred kraj prvih mjesec dana igranja u EBEL-u, nakon što je momčad odigrala prve dvoboje sa sedam od 11 suparnika ove sezone.

Nakon četiri sezone u KHL-u, vratili ste se u EBEL. Kako biste opisali te četiri godine u najjačoj svjetskoj ligi izvan Sjeverne Amerike? Što ste doživjeli dobrog, a što lošeg?

Opisao bih to jednostavno, jednom riječju – san! I dalje sam uvjeren da mnogi, u nekim trenucima možda čak ni ja sam, nisu svjesni gdje smo bili, što se u Zagrebu događalo, kakve su sve momčadi dolazile u Zagreb i gdje je Medveščak igrao. U Domu sportova gledali smo najbolji hokej koji možemo vidjeti i zamisliti i iznad kojeg za ikoga izvan Sjeverne Amerike ne postoji više. Naravno, kakvi jesmo, lako se priviknemo na sve pa nam je to postalo nešto normalno, kao, podrazumijeva se, brzo se svi naviknemo na najbolje, usuđujem se reći, razmazimo… Pred domaćom publikom Medveščak je dočekivao najveće i najbolje na ovom svijetu – klubove SKA, CSKA, Dinamo Moskva, Spartak, sve svjetske institucije hokeja… te najveće igrače – Radulova, Kovaljčuka, Mozjakina, Cheechooa… – da nabrojim samo neke od mnogih. U Zagrebu se igrao i gledao hokej na najvišoj svjetskoj razini, a Medveščak je, unatoč najmanjem budžetu, uspješno igrao protiv tih momčadi i igrača i nerijetko ih pobjeđivao. Medveščak je u zagrebačku momčad doveo i neke od najboljih igrača poput Cheechooa, Fostera i Montadora…Tek kada prođe vrijeme pokazat će se koliko su to bile velike godine u životu našeg kluba. Da mi je prije netko pričao da će se tako nešto dogoditi, da ćemo ovo sve imati u Zagrebu, smijao bih mu se. No, uspjeli smo i taj vrhunski hokej omogućili našim navijačima.
Bez obzira na brojne izazove s kojima smo se svakodnevno susretali u toj našoj KHL pustolovini, pamtit ću je samo po dobrom. Odlično je jedna sportska novinarka opisala ove naše protekle godine, a ja bih time opisao i cijeli ovaj projekt Medveščaka: „Vjerovali ili ne.“ Igramo svjetski hokej u zemlji s tri ledene površine u kojoj je jedna na otvorenom, jedna u paviljonu, a samo jedna u sportskoj, profesionalnoj dvorani.

Koji je bio razlog izlaska iz KHL-a?
Iskreno, financije koje su uvjetovale organizaciju kluba, momčadi, putovanja…. Ruski sponzori okrenuli su se svojim klubovima koji su trebali pomoć i više nisu mogli izdvajati za Medveščak onoliko koliko bi to bilo dovoljno. Kriza je zahvatila cijeli svijet, svatko najprije rješava ono što je u njegovu dvorištu i to je bio logičan slijed. Nismo željeli dovesti Klub u probleme, oslanjati se na obećanja i vjerovati kako će možda postati bolje pa će i strana podrška jačati s vremenom te smo odlučili završiti tu KHL priču. Naši odnosi s KHL-om nisu završeni, trenutačno s njima radimo na nekim novim europskim projektima jer im odgovara način na koji radimo, kontakti i, konačno, imidž koji imamo.

Kada ste počeli pregovore za povratak u EBEL? Je li među austrijskim klubovima bilo protivljenja povratku Medveščaka u EBEL?
Svih proteklih sezona, od kada smo prvi put napustili EBEL, održavali smo dobre odnose s menadžmentom lige i klubovima koji igraju EBEL. Konačno, i naša juniorska selekcija nastupala je u EBYSL prvenstvu, sudjelovali smo u razvoju i natjecanjima u sklopu Europskog Rookie Cupa. Kada smo pokazali interes za povratak, menadžment lige ponudio je svim klubovima opciju da se izjasne o tom našem prijedlogu i svi su ga prihvatili. Medveščak je cijenjen Klub u EBEL krugovima i lijepo je vidjeti s koliko su nas sportskog prijateljstva klubovi ponovno prihvatili. Lijepo je ponovno osjetiti i tu energiju stranih navijača kod naših gostovanja ili kad dolaze u Zagreb.

Koliko je (u postocima) jeftinije igranje u EBEL-u? Koliko iznosi kotizacija za EBEL?
To je vrlo jasno. Budžet Kluba u protekle četiri sezone varirao je između 8 i 11 milijuna eura, u ovoj sezoni bit će oko 2 milijuna. Medveščak svoj budžet u najvećoj mjeri osigurava od sponzora, oko 80 posto. Ostatak se prikuplja od prodaje ulaznica, medijskih i marketinških aktivacija i prava te eksploatacije logotipa i naziva kluba te ostalih izvora prihoda, među koje spada i privatna investicija. Ne smijemo zaboraviti da Klub u najvećoj mjeri financiraju sponzori i sve dok je sponzora i njihova ulaganja, Klub će moći nastupati u kvalitetnim natjecanjima kao što je EBEL.

Što ćete poduzeti da zahtjevnu zagrebačku publiku motivirate za EBEL ligu nakon KHL-a?
Povratak u EBEL vidim kao novu stepenicu u djelovanju Kluba. Ne treba plakati ni za čim iz naše prošlosti, iz svega smo mnogo naučili, idemo dalje zajedno i siguran sam da će i u ovim novim događanjima svi pronaći zadovoljstvo uživanja u hokeju. Siguran sam da EBEL donosi novu dimenziju u klubu, ali i nove emocije kod naših navijača. Uostalom, Klub bi trebao biti, a vjerujem da jest, iznad svega. Sportski tim s trenerom sastavio je odličnu momčad, svoje mjesto dobili su i domaći igrači – neki od njih već su pokazali da zaslužuju mjesto u momčadi. Došlo je i do promjena u pogledu partnera, pridružile su nam se vrijedne domaće kompanije kao što su INA, Karlovačka pivovara, austrijski SPAR, koji su prepoznali vrijednost naših nastupa u EBEL-u. Ono što me posebno raduje je mogućnost da se vratimo nekim posebnim događajima poput spektakularnog Winter Classica pod zvijezdama na Šalati i slično…

Koji je rezultatski cilj u povratničkoj sezoni?
Za sada, sve ide kako smo i planirali, korak po korak. Najprije smo potvrdili trenera kojeg smo željeli, iskusnog Connora Camerona. Zatim smo okupili kvalitetnu momčad, koja diše kao momčad. Znate, momčad ne postajete i niste zato što ste okupljeni da radite zajedno. Momčad, tim, ste zato što vjerujete, poštujete se i brinete jedni o drugima. Takav tim trenutačno imamo. Uspješno smo odradili pripreme i s obzirom na vrijeme koje smo imali, smatram da pokazujemo kvalitetu u utakmicama. Naravno, uvijek ima mjesta za napredak i sigurno će do njega doći, momčad na tome svakodnevno radi. Naš osnovni cilj sezone svakako je ulazak u doigravanje, a zatim što bolji plasmana, stepenicu po stepenicu.

Čini nam se kako za vrijeme KHL-a nije bilo previše zanimanja hrvatskih kompanija za sponzoriranje. Je li bilo lakše pronaći kvalitetne sponzore za EBEL?
Ne bih se složio s vama. Domaće kompanije sponzorirale su Medveščak onoliko koliko je to bilo moguće, u našim standardima. Naravno, u budžetu od 11 milijuna eura to je u postocima nekome možda izgledalo malo. Zaboravljamo da živimo u zemlji s manje od 4 milijuna stanovnika. Četiri milijuna je broj stanovnika u jednom manjem ruskom ili azijskom gradu i logično je da su ruski ili inozemni sponzori bili moćniji i spremniji investirati više, dok je to bilo moguće. Raduje me činjenica da su, na primjer, Podravka i Klimaoprema kao hrvatske kompanije orijentirane na svjetska tržišta, prepoznale tadašnju vrijednost Medveščaka i to povezali sa svojim poslovnim interesima na ruskom i azijskom tržištu. Sada smo ponovno orijentirani na europsko, srednjoeuropsko tržište i tu svoj interes prepoznaju kompanije poput SPAR-a, Ine, Karlovačke pivovare te posebno Hrvatske turističke zajednice i Turističke zajednice grada Zagreba jer to su njihova ciljana tržišta… Sponzore nikada nije lako pronaći. Prošla su vremena kada su sponzori bili zadovoljni samo logotipom na dresu ili ispod leda. Sponzori sada traže više, ulažu ciljano i morate biti spremni odgovoriti na njihove zahtjeve. Zahvaljujući našim sponzorima uspijevamo se održati, biti konkurentni u prvenstvima u kojima sve nastupamo i stabilno voditi Klub.

Koliko je hokejaša ukupno u klubu, u koliko selekcija? Kako se snalazite s obzirom na manjak ledenih površina u Zagrebu?
Dobro da ste to spomenuli, mnogi ne razmišljaju o tome. Medveščak nije samo KHL ili EBEL momčad. Imamo velik broj selekcija o kojima treba voditi računa. Naravno, naša prva momčad najprisutnija je i najatraktivnija, no ne smijemo zaboraviti ni druge selekcije i njihove uspjehe. Podsjećam kako je naša EBYSL momčad prošle sezone bila doprvak, a naši seniori osvojili su dvadeseti naslov prvaka Hrvatske. Trenerski i sportski timovi koji vode školu i druge selekcije odlično rade svoj posao i zahvaljujući njihovu entuzijazmu i vrijednom radu uspijevamo u našim planovima.

Već ste godinama na mjestu predsjednika kluba. Jeste li ikad pomislili jednostavno sve ostaviti i prepustiti drugima?
Nisam nikada pomišljao odustati. To nije nimalo sportski! To bi bilo neodgovorno i to si ne mogu dopustiti. Zbog kluba, zbog navijača, zbog partnera, zbog svega što smo učinili u ovih osam, devet sezona. Ostajem u klubu, to je trenutačno moj život. Konačno, to je moj Klub u kojem sam od igrača izrastao u predsjednika. Želim pronaći i postaviti model prema kojemu će klub biti stabilan i zatim ga želim jednoga dana ostaviti nekome tko će ga dalje voditi odgovorno i s jednakom ljubavlju, nekome tko će dijeliti viziju o velikom i vječnom Medveščaku poput moje i mojih suigrača koji smo prije devet godina ušli u ovu priču. Dugujemo to našim navijačima, legendama, dugujemo to i našem Ferdi Spajiću koji je napravio čuda s Medveščakom. Možda to ponekad i nije tako jednostavno kako sam zamislio u početku, no nisam se predao niti jednom, iako je bilo trenutaka kada su mi svi oko mene govorili ‘što tebi ovo sve treba’, niti planiram uskoro. Vjerujem u ovaj klub, vjerujem u snagu i vrijednost sporta, vjerujem u Medveščak.