PODIJELI

Ženski rukometni klub Dugo Selo ’55 može se pohvaliti dugom tradicijom. Osnovan je 1955. godine, i to zahvaljujući Đuri Dubeniku.

Brojka 55 može zavarati, rekao nam je trener seniorki Nenad Plašić jer, kako je istaknuo, klub je osnovan 1956. i od tada neprekidno djeluje.
U povodu 45. i 55. obljetnice postojanja objavljene su monografije u kojima se mogu pronaći mnogi statistički podaci, od broja odigranih utakmica, do popisa igračica i ostalog, a očekuje se slično i za 65. godišnjicu.

Upitan po čemu je klub specifičan, Plašić je rekao kako su svakako specifični po tome što igraju u prvoj ligi, a nemaju uvjete za to. Bez obzira na mogućnost korištenja dviju dvorana, klub pati zbog dvosmjenske nastave jer dvorane koriste polaznici škola. Istaknuo je i kako im nedostaje profesionalnih trenera koji bi uskočili i vodili ekipe, trenutačno svi treneri koji rade s ekipama, rade i drugi posao te se moraju uskladiti s terminima treninga.

Nedostatak novca uvijek je velika prepreka, no glavni trener kaže kako bi mu i samo jedan stalno zaposleni trener mnogo značio jer bi se otvorila mogućnost jutarnjih i individualnih treninga.
Prva ekipa koja niže zavidne uspjehe ima pravo prvokupa pa treniraju u najboljem terminu, a to je oko osam sati navečer. Grad Dugo Selo ih financira u skladu s mogućnostima, a za svaku utakmicu pojedinog natjecanja klupske ekipe imaju ugovoren prijevoz, tako da im je to jedna briga manje. Grad pokriva i troškove svih natjecanja, kako prve lige rukometašica, tako i ostalih, te troškove dvorane. Da bi prikupili novac, klub je napravio karticu Prijatelji kluba putem koje prikupljaju priloge za utakmice, opremu i sve ostalo.

I ovaj rukometni klub ima problema s pronalaskom sponzora, a za svoje treniranje i igranje utakmica djevojke dobivaju mjesečnu naknadu od 300 do 1000 kuna. Zbog toga se često događa da igračice odlaze u klubove koji su financijski jači.

– Mi radimo neke stvari koje drugi klubovi ne rade. Kada se neka od cura ozlijedi, klub će snositi sve troškove pregleda, snimanja, rehabilitacije i ostaloga. Trudimo se da pokrijemo barem 80 posto troškova, što nije malo – naglasio je Plašić.
U posljednjih pet godina klub je upadao pa ispadao iz najjače lige, ali uvijek nađu načina za povratak u prvu ligu. Neke djevojke koje nastupaju za mlađu ekipu, mogu se pohvaliti i nastupima u mlađim selekcijama Hrvatske.
Dugo Selo ’55 aktivno je i u organizaciji turnira. Uoči svake sezone organizira se Memorijalni turnir “Đuro Dubenik” u čast osnivača kluba, a i ove godine održat će se božićno-novogodišnji turnir, i to 14. put.

Logotip kluba je mačka, a logo su osmislile igračice.
Golmanica seniorki Mara Budić rukometom se počela baviti na nagovor prijateljica u osnovnoj školi, a i sama kaže da kad za nešto zagrize, ne pušta. U rukometu je desetak godina.

– Organizacija vremena kako bi se stiglo na treninge postala je navika. Bilo mi je lakše sam uvijek imala školu ujutro i to mi je omogućilo da dobro organiziram učenje, školu i trening. Ipak dosta toga žrtvuješ, ali na kraju se to sve isplati – rekla je Budić.
Priznala nam je da joj, što godine idu dalje, postaje sve teže, a operacija koljena malo ju je zaustavila u napretku, ali, kako je istaknula, iz takvih situacija izvučeš i naučiš nešto više.

– Nakon te operacije digla sam se ne neku višu razinu jer sam mnogo ozbiljnije shvatila sport. Prije sam više na to gledala kao na igru i zezanciju, a sada je postalo jasno da se, ako ne radiš i ne treniraš kako treba, možeš ozlijediti i ta ozljeda može te zaustaviti na nekih devet mjeseci – istaknula je Budić.

Svaki klub ima svoj ritual prije utakmice, a one ih imaju mnogo. Budić nam je rekla da nose iste čarape prije svake utakmice, a i dresovi u svlačionici spremno su poredani, na utakmice dolaze sat vremena ranije i u cijeloj opremi, ali najdraže im je kad se nađu sve za istim stolom ili kad u svlačionici puste glazbu koja ih podigne.

Da im ne bi bilo dosadno, cure vole raditi i razne spačke. Jedna od njih je zaključavanje cura u svlačionici, no Mara kaže da se to događa slučajno. Da, dobro ste pročitali. To se nije dogodilo samo jednom, a primijetili su tek na pola treninga da im suigračica nedostaje na terenu.

Pitali smo je kako doživljava utakmice.
– Potpuno se isključim, ne čujem ništa u dvorani, pogotovo komentare s tribina, ali trenera dobro čujem. Najbolje se isključiti jer neke se cure znaju iživcirati zbog komentara koje dobacuju s tribina – poručila je golmanica dugoselskog rukometnog prvoligaša.
– Dobro je biti golman, samo ponekad dobijem mnogo udaraca. Svi mi u ekipi imamo važnu ulogu, no ako ne možemo dobro izvesti napad, to ne znači da trebamo pasti u obrani jer ako padnemo i tamo, padne i moral ekipe te se teško izvući iz toga. Kad golman obrani dvije-tri lopte zaredom, to mnogo znači ekipi jer ih podigne u igri.
Ubacio se u razgovor i trener koji je rekao da je Mara vrlo skromna jer golman je važan kao i pola ekipe. Budić ima odličnu statistiku, zbog koje je i zaslužila poziv u reprezentaciju.
U Dugom Selu nadaju se da će se sponzori prepoznati klupska i pojedinačna ostvarenja i olakšati im financijski dio bavljenja sportom.