Godine 2006. osnovan je Odbojkaški klub Olimpik. Odbojkaški zaljubljenik Dejan Kljajić sa svojim je odbojkašicama startao od najnižeg, petog ranga natjecanja, a u proljeće je njegov klub izborio najviši razred – Superligu.
U tim godinama klub je, osim rezultatski, rastao i organizacijski.
Ulaskom u Superligu odlučeno je da se za sportskog direktora dovede Franu Žanića.
Žanić je u Kaštel Lukšiću upoznao odbojkaške osnove, s 15 godina došao u zagrebačku Mladost, ostvarivši zavidnu klupsku i reprezentativnu igračku karijeru. Nakon prestanka igranja, odlučio je nastaviti s odbojkom. Organizacijski je radio mnogo stvari, a najpoznatija pozicija bila je sportski direktor nacionalnih selekcija u Hrvatskom odbojkaškom savezu. Uoči ljeta dobio je poziv Olimpika koji ga je zaintrigirao. I odlučio ga prihvatiti.
Je li bilo teško uključiti se u rad jednog ženskog odbojkaškog kluba?
Olimpik je deset godina star klub i klub ženske populacije, ali za koju godinu krećemo i s muškom populacijom. Nakon igračke karijere više sam radio s odbojkašicama i Olimpik je mnogo napravio u organizacijskom dijelu tih selekcija. Imamo 33 ekipe, 20 trenera, ukupno 603 člana u aktivnom natjecanju
Koji su vaši prvi planovi?
Važno je da u sljedećih godinu-dvije posložimo školu odbojke, odnosno da napravimo kurikulum, cirkularni plan za svaku mlađu dobnu selekciju, i onda će se s vremenom lako popunjavati prva ekipa s igračicama i igračima iz vlastita pogona.
Tko će vam pomoći u tom planu?
Sigurno da uz pomoć trenera seniorki dr. Tomislava Đurkovića, koji je na Kineziološkom fakultetu jedan od nositelja predmeta odbojke, i prof. Pavla Milovanovića, koji je šef struke za mlađe dobne kategorije, idemo u pravom smjeru da napravimo veliku priču.
Postoje li organizacijski slični odbojkaški klubovi u Hrvatskoj?
Po brojnosti ne, organizacijski, koliko sam mogao vidjeti u mjesec i pol dana koliko sam ovdje, smatram da također nema. Vrlo je studiozno i kvalitetno rađena priprema, i svaka nova sezona samo je nadogradnja sezone prije. Problem je što smo na mnogo lokacija i otežano nam je raditi.
Hoće li se i situacija s lokacijama promijeniti?
Za godinu-dvije dana krenut će se u pripremu za gradnju dvorane, a za šest-sedam nadamo se da će biti u funkciji. Ne bih još htio otkrivati lokaciju. Bila bi Olimpikov dom, ali će imati i bazen i popratne sadržaje kojima bi se financiralo njezino održavanje, ali i financirao klub. Infrastruktura je jedini malo veći problem s kojim se trebamo nositi. Nije jednostavno raditi na 15 dislociranih lokacija i teže funkcionira. No, olakšava nam se situacija jer smo dobili ured u Sportskoj dvorani Trnsko, gdje prva ekipa igra svoje utakmice.
Kako će vam taj ured pomoći u radu?
To će biti mjesto gdje će dolaziti svi naši treneri, gdje će se sa svakim trenerom, na tjednoj bazi, pripremati planovi i programi.
Nova sezona je za Olimpik posebna, jer prvi put igrate u najjačem natjecanju, Superligi. Koliko se klub pripremio za to natjecanje?
Financijski imamo mali budžet za Superligu, odnosno za dovođenje pojačanja. U dogovoru s trenerom Đurkovićem, odlučili smo da u Superligi damo priliku djevojkama koje su i izborile Superligu, da pokažu mogu li se nositi s konkurencijom. Plan je i postupno dodavati mlade igračice, a za ovu sezonu doveli smo Leu Deak i Niku Jularić. U planu je dovođenje još nekoliko mladih i perspektivnih djevojaka. Cilj ove sezone je da izborimo ostanak i da vidimo koliko mogu te djevojke, koje su prošle sezone igrale drugu razinu natjecanja. Možda mogu i bez problema izboriti ostanak. Kroz pripremne utakmice vidjelo se da ne zaostajemo previše za vodećim ekipama. Ne bismo trebali stvarati pritisak u vezi s ostankom u ligi, samo trebamo dobro trenirati i rezultat će doći.
Što ako ispadnete iz Superlige?
O tome ne razmišljam, ali ako se dogodi, neće biti problem. Jedna od prvih točaka u mom planiranju je da nikuda ne žurimo. Ovu i dio sljedeće sezone trebamo iskoristiti za selektiranje mladog kadra, odnosno pripremanje našeg pogona da radi u jednom smjeru i dobro se organizira. Želimo da se u prvoj ekipi profiliraju mlade igračice koje imamo i koje ćemo dovesti, i da nam se iz druge naše ekipe pridruže barem dvije igračice. Kratkoročni plan je da se od 2019. borimo za sami vrh hrvatske ženske odbojke.
Prošle sezone nedostajalo vam je visokih igračica. Situacija se promijenila?
Visine nam sigurno nedostaje, s tim bi bilo lakše igrati, ali imamo veliku prednost jer obranu i “prljavu” igru besprijekorno odrađujemo. Borbenost i požrtvovnost je naš “forte”. Želimo biti radna ekipa koja će nedostatak centimetara nadoknaditi obranom, prijemom, borbenošću i požrtvovnošću.
Koji su bili vaši prvi potezi dolaskom u klub?
Prošli smo stručni stožer. Imamo skauta, pomoćnog i kondicijskog trenera. Sada se trenira dva puta tjedno. Slaže se hijerarhija od škole odbojke do juniorske kategorije i u planu je pokretanje našeg odbojkaškog kampa, u suradnji s turskim i talijanskim klubovima, s kojima mi je najlakše nešto dogovoriti.
