PODIJELI

Naša poznata jazz glazbenica Tamara Obrovac, skladala je glazbu za baletnu predstavu “Apoksiomen”, koja će svoju praizvedbu imati u petak 13. listopada u 19.30 sati na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Koreograf predstave je Claudio Bernardo. Fragmente Euripidovih “Trojanki” odabrala je i dramaturški obradila Lada Kaštelan. Predstava je rađena u koprodukciji s belgijskim Théâtre de Liège.

Jasno, glavni je motiv predstave relativno nedavno pronađen kip “našeg” antičkog Apoksiomena. Kako se kaže u najavi predstave “prema lošinjskom je Apoksiomenu more bilo milostivo. Dva ga je tisućljeća čuvalo u svojem krilu, u podmorju pokraj otočića Vele Orjule, kamo je bio bačen s neke rimske lađe kao suvišan teret u nevremenu. A onda ga je jedan belgijski ronilac našao slučajno, gotovo neokrnjena, prekrivena muljem i školjkama, i poslije šestogodišnjega restauratorskog struganja brončani je kip atleta, koji je sastrugao sa sebe prašinu i ulje kao poslije vježbanja, zablistao u punoj ljepoti.

Čemu je sve svjedočio u morskoj dubini, tamo gdje ne postoji vrijeme? Jesu li ga plašile eksplozije podmorskih mina? Je li ga tješio pjev Sirena? Je li slušao jauke i zapomaganje izbjeglica i prognanika koji u malim čamcima pokušavaju stići do otoka Lampeduse?”.

Glazba Tamare Obrovac svojim melosom dodiruje sve rubove Mediterana. Ovaj je projekt bio povod za naš razgovor s gospođom Obrovac.

Kako je došlo do suradnje s HNK-om?

Pozvana sam od strane ravnateljstva HNK; pretpostavljam da je odluka ravnateljstva HNK da odabere mene za rad na glazbi za plesnu predstavu “Apoksiomen” vezana na činjenicu da tema predstave kroz pojam/sliku Apoksiomena na suvremen način problematizira Mediteran, što mi je vrlo drago s obzirom da mi se Mediteran kao mjesto susreta i sjecište kultura i različitih glazbenih idioma osobno i kao skladateljici čini zanimljivim.
Osim toga krajem prošle godine sam dobila nagradu za glazbu za predstavu “Ljudi od voska” u produkciji HNK, pa je vjerojatno i to doprinijelo izboru.

Što Vas je inspiriralo da napravite glazbu za balet?

Scensku glazbu radim već dugo i volim taj posao, kao skladateljica volim biti dio tima koji zajednički oblikuje neku novu zamišljenu stvarnost. Za skladatelja je najvažnije dobiti upute od redatelja, koji je u ovom slučaju koreograf Claudio Bernardo, prema čijim naputcima i željama sam skladala nekoliko tema; njegova želja bila je da se i to glazba strukturira uz minimalni instrumentarij, te da, shodno konceptu predstave sami plesači izvode dio vokalnih skladbi.

Najzahtjevniji dio rada na predstavi stoga je bio uglazbiti pet vokalnih tema koje će dočarati odlazak iz ratom porušene Troje, gubitak voljenih, nadu i molitvu te na kraju prepuštanje sudbini izgnanih iz rodnoga grada i sa svojih ognjišta.
Prvi važan korak za rad na glazbi bio je odabir dijelova teksta na starogrčkom iz Euripidovih “Trojanki” koje je na pravi način i za sadržaj predstave, kao i za strukturiranje melodija odabrala dramaturginja Lada Kaštelan.

Priznajem da su mi odabrani tekstovi na prvo čitanje/slušanje zvučali tvrdo i oporo, ali već pri prvim notama i harmonijama pokazalo se kako je, za mene nekim čudom, taj tekstualni dio u biti vrlo podatan za uglazbljivanje.

Koliko dugo ste radili na glazbi? Je li bilo kakvih blokada u radu?

Rad na glazbi počeo je tijekom svibnja/lipnja, a nastavio se tijekom rujna, srećom bez blokada, kojih priznajem, vrlo rijetko imam, pogotovo kad dobijem jasne smjernice.

Hoćete li sudjelovati u predstavi?

Bilo je nekih ideja u tom smislu, ali se (srećom) nisu ostvarile, što je po mojem sudu za predstavu dobro, jer nije bilo nikakve potrebe za mojim sudjelovanjem.

Po Vašem mišljenju, koliko su povezani jazz glazba i balet?

Sigurno da i plesni umjetnici mogu “improvizirati” na zadanu temu; ples i glazba općenito imaju neku svoju metafizičku sličnost zbog apstraktnog jezika kojim se koriste, a kako je glas instrument koji koristi vlastito tijelo srodnost je za mene osobno prisutna i u tom smislu.

Osim toga oba područja zahtjevaju veliku dozu discipline i rada potrebnu da bi se došlo do visokog nivoa izričaja i lakoće upotrebe pripadajućeg jezika izražavanja, pa mi je utoliko radna etika i posvećenost poslu mladog plesnog ansambla HNK bila izrazito bliska.

Što imate dalje u planu? Radite li na nekom novom projektu?

Do nove godine je u planu završetak projekta posvećenog jednom od istarskih dijalekata u sklopu višegodišnjeg multimedijalnog projekta “Panphonia Istriana/Istarsko mnogozvučje”, a nakon premijere, kineske turneje, i još jedne predstave koju sam tijekom rujna radila u Splitu sad mi je na pameti samo odmor.

Je li za umjetnike bolja “radna klima” Istre ili Zagreba?

Što se mene tiče za samo stvaranje svakako Istra, pogotovo van grada gdje živim, a Zagreb je moja mladenačka ljubav, tu sam provela 6 godina divnog studentskog i svekolikog ostalog života, a u Zagrebu je i počela moja “infekcija” jazzom….

PODIJELI