PODIJELI

Ivana Pevec i Marko Tomšić Šaman popularni je voditeljski dvojac na Radiju 101 uz čiju emisiju “Jutro bez cenzure” mnogi slušatelji Stojedinice piju svoju prvu jutarnju kavu i počinju radni dan.

Svaki dan od 6 do 11 sati Ivana i Marko pretresaju aktualna zbivanja u gradu, kao i razne zanimljive teme iz svakodnevnog života, a znaju im svratiti i neki zabavni gosti. Zajedno su emisiju počeli raditi prije godinu i pol i odlično se, kažu, nadopunjuju. Marko priznaje kako se zapravo i ne sjeća trenutka kad je zaradio svoj nadimak Šaman.

MARKO: To je posljedica jednog noćnog druženja s ekipom, kako to već ide za šankom u tri ujutro… Znam samo da sam od drugog jutra postao – Šaman.

Vaše radno vrijeme počinje u 6 sati, što znači da morate prilično rano ustati. Jeste li i sami “jutarnji tipovi” ili vam je taj termin, barem u početku, bio problematičan?

MARKO: Pitamo se postoje li zaista pravi “jutarnji tipovi”, uzmemo li u obzir da ustajemo prije 5, a u ovo jesensko i zapravo već polako nadolazeće zimsko doba tada je još uvijek – mrak. Nije baš ugodno kad u tom mraku odjednom zazvoni alarm i znaš da moraš ustati.
IVANA: Često mi prijatelji koji ustaju u “normalno doba” kažu – ma dobro, sigurno si se već navikla, ali pravi odgovor je – teško se navikneš, jednostavno se pomiriš s tim. A onda kad već izađeš iz kuće i dođeš na radio, nemaš više osjećaj da je tako rano. Radni dan jednostavno počne i sve ide svojim tijekom. Osim toga, ponekad smo mi s poslom već gotovi kad se drugima posao tek “zahuktava”…

Jeste li ponekad u “Jutru bez cenzure” ipak bili primorani primijeniti – cenzuru? Kako rješavate eventualne neugodne ili neprimjerene komentare građana koji se javljaju u eter?

MARKO: U pravilu, do sada nismo morali primijeniti cenzuru, što se odnosi i na teme o kojima pričamo, i na naše slušatelje. Radio 101 jedan je od rijetkih medija koji si može dopustiti pričati o stvarima koje su drugima možda “zabranjene” ili neprimjerene. Što se tiče slušatelja, u eter ih puštamo bez prethodne provjere ili snimanja, idu “uživo” kako nazovu i nikad ne znamo što nas čeka s druge strane.

IVANA: Komentari na teme su uglavnom ok, omakne im se tu i tamo poneka psovka, a tada ih opomenemo da nećemo tako razgovarati i jednostavno idemo dalje. Međutim, s obzirom na temu, ponekad našim slušateljima i nije za zamjeriti kad im “izleti” neki nezgodan komentar.

Kako birate teme za emisiju? Dogovarate li sve unaprijed ili većinu emisije prepuštate improvizaciji?

IVANA: Kako ide ona stara izreka – “dobra priprema je pola posla”. Bez pripreme ništa, ali velikim dijelom tu je i improvizacija bez koje smatramo da ni program ne bi zvučao tako kako zvuči.
MARKO: Ipak je radio najdirektniji i najživlji medij te mislimo da i program mora biti takav, a ne da je sve od riječi do riječi unaprijed planirano.

Jedna od najdugovječnijih emisija na Stojedinici je – Phonebox, u kojemu slušatelji biraju glazbu. Riječ je o svojevrsnom fenomenu koji je preživio unatoč svim mogućnostima koje pruža suvremena tehnologija. Slušatelje očito još uvijek veseli da telefonskim pozivom naruče pjesmu koju će čuti u eteru. Kako vi objašnjavate taj fenomen?

MARKO: Bez obzira na, kako i sami kažete, sve mogućnosti koje pruža suvremena tehnologija, te unatoč tome što je u današnje vrijeme stvarno gotovo svima sve dostupno i u svakom trenutku možete jednostavno otići na YouTube i pustiti si koju god pjesmu želite, i dalje pet minuta prije početka Phoneboxa telefoni luduju. Valjda je taj osjećaj kad naručite neku pjesmu samo za sebe na radiju poseban gušt.

IVANA: Ali, mislimo da i nije stvar samo u glazbi kao takvoj. Ljudi vole kontaktirati i popričati s onima koje možda slušaju svaki dan, a mi također ne možemo reći da bježimo od toga te sa svojim slušateljima imamo pravi prijateljski odnos.

Hrvatska javnost posebno pamti vašu emisiju u kojoj ste Andreja Plenkovića i Sinišu Hajdaša Dončića pozvali na pomirbeni koncert, prethodno sve dogovorivši sa slovenskom pjevačkom zvijezdom Zoranom Predinom. Ili pak onu u kojoj se Ivana odlučila na – tetovažu “naslijepo”. Možete li i sami izdvojiti neke emisije ili zadatke iz dosadašnje novinarske karijere koje ćete zauvijek pamtiti?

IVANA: Naravno, još i danas pamtimo jedan od najtežih zadataka – degustaciju ponude zagrebačkog Adventa. Tada smo nakon emisije morali snimati po gradu, bili smo na terenu do navečer i trebali smo tako od kućice do kućice isprobati sve što se nudilo za jesti i piti, što nam je vrlo teško palo. To je dokaz velike ljubavi prema poslu zbog koje, eto, podnosimo i najveće žrtve. A super nam je bilo i kod zagrebačkih vatrogasaca, kada je Marko na jedan dan postao vatrogasac, a njihov zapovjednik – radijski voditelj. E, to je bio šou!

MARKO: Ima tu još stvari za izdvojiti, ponekad se zna dogoditi da u emisiji nemamo nekih velikih, spektakularnih tema, događaja i sugovornika, a opet, kada emisija završi i osvrneš se na nju, zaključimo da je bila veoma dobra, baš kao i dobra tekma koja završi neriješeno.

Marko, vi ste na Stojedinici počeli kao tehničar. Možete li se prisjetiti prijelomnog trenutka u kojemu ste odlučili preuzeti voditeljsku ulogu i jeste li prvih dana imali tremu u eteru?

MARKO: Bila bi šteta da ovaj dubok, markantan i baršunast glas nije došao pred mikrofon. Šalu na stranu, tako su se nekako posložile stvari u novoj organizaciji posla prije nekoliko godina i mene je zapala voditeljska uloga. Naravno da je na početku bila trema, ali brzo sam skužio da ide prirodno i trema je nestala. Dakako, mnogo su pomogli i slušatelji i kolege koji su bili velika podrška.

Publika vas je već nekoliko puta nominirala i za nagradu Večernjakova ruža u kategoriji najbolje radijske osobe godine. Kakav je osjećaj naći se u društvu najvećih TV i radijskih zvijezda?

MARKO: Naravno da mi je drago kada dobijem potvrdu svojih slušatelja u obliku nominacije za Večernjakovu ružu, ali nagrada kao nagrada nije mi toliko bitna. Više mi znači iskren komentar slušatelja koji zovu već od šest ujutro i sudjeluju u kreiranju jutarnjeg programa. To mi je znak da radimo dobar posao jer slušatelji zovu baš svako jutro i svaki dan iznova dobivamo od njih potvrdu da vole to što mi radimo i uživaju slušajući naš program.

Željka Vuković

PODIJELI