PODIJELI

U petak 20. listopada u kazalištu “Komedija” premijerno (a dan ranije pretpremijereno) će biti prikazana komedija “Revizor” jednog od najvećih ruskih pisaca svih vremena Nikolaja Vasiljeviča Gogolja.

Povod je to za razgovor s režiserom predstave Draženom Ferenčinom.

Sama najava predstave “Revizor”, zvuči vizionarski. Revizor(i), pa još Gogolj, ne može aktualnije, baš agrokorski. Kakvo je vaše viđenje tog dramskog komada?

Gogolj, kojim se trenutno bavimo u “Komediji”, je svakako jedna od najoriginalnijih pojava u ukrajinskoj i ruskoj književnosti. U sebi kao da je nosio cjelokupnu slavensku tradiciju na kojoj je izgradio svoj osobni književni stil. Njegovom pojavom na literarnoj sceni u Rusiji prestaje period imitiranja zapadne književnosti, a započinje pravac koji će kritičari kasnije nazvati ruskim realizmom, iako se sam Gogolj nikada nije u potpunosti uklapao niti u jedan od poznatih književnih šablona. Njegov stil je utoliko osobniji što na njega gotovo nitko nije utjecao, a on je ostavio traga na čitavu seriju vrhunskih pisaca pa i na moderno shvaćanje teatra. Uostalom “svi smo mi izašli iz Gogoljeve kabanice”.

Poznato je da Gogolj nije bio zadovoljan praizvedbom svog “Revizora” i vrlo je oštro kritizirao grozne perike, klaunovsku odjeću i grubo karikiranje u koje su zapali glumci. Gogolj od slabosti svojih suvremenika nije želio praviti veselu bulevarsku igru, nego je htio “staviti na hrpu sve zlo u Rusiji i “svemu se narugati”, kako je sam govorio. Kao i svakom drugom dobrom komadu, i “Revizoru” se može pristupiti na razne načine. Mi smo pokušali zadržati živahnost vodvilja, a s druge strane da to ostane ozbiljan komad. Nadam se da smo na taj način uspjeli uloviti potpuni relativizam Gogoljevog, a i našeg svijeta.

Gogolj je napisao ovu komediju u 19. stoljeću, snažno kritizirajući negativnosti u ruskom društvu. Tema je univerzalna, no refleksija na današnje hrvatsko društvo vrlo je snažna i neizbježna.

Nikolaj Černiševski je rekao da je Gogolj “probudio u nama svijest o nama samima”. Mislim da je to važno za razumijevanje i prepoznavanje Gogolja i onda i sada. Kad se u kazalištu bavim Gogoljem, trudim se pronaći razloge zašto je taj pisac već skoro dvije stotine godina jednako zanimljiv publici. Očito je da njegovi tekstovi imaju nešto što nas i danas privlači. Komične situacije su jednako smiješne (možda i više) kao i u 19. stoljeću, likovi su prepoznatljivi u svim vremenima, a problemi koji se obrađuju ostaju isti. Gogoljeva sklonost prema preuveličavanju i fantaziji i osjećanje svijeta u kojem ništa nije na svom mjestu, govori nam o piscu koji je naš suvremenik.

Kako ste posložili glumačku postavu? Tko sve glumi u predstavi i kako su raspodijeljene uloge?

Glavne uloge u predstavi imaju Damir Lončar kao Gradonačelnik i Filip Juričić kao Hlestakov ili lažni revizor. Osim njih u predstavi igraju još Dubravka Ostojić, Nina Kaić Madić, Ana Magud, Ivan Magud,Ivica Zadro, Davor Svedružić, Goran Malus,Igor Mešin, Saša Buneta, Vanja Ćirić,Marija Borić, Dražen Bratulić i Ljubo Zečević.

Jeste li zadovoljni obavljenim poslom na predstavi?

Apsolutno sam zadovoljan obavljenim poslom. “Revizor” svakako spada u velike komade koji za svako kazalište predstavljaju izazov u umjetničkom, tehničkom i produkcijskom smislu. Stavljanje “Revizora” na repertoar Komedije mislim da je odličan potez, najviše zbog izuzetno vrijednog i talentiranog glumačkog ansambla koji može igrati najzahtjevnija djela svjetske i domaće književnosti.

Koliko predstava traje i jeste li u potpunosti slijedili Gogoljev tekst, u smislu broja činova i sl.?

Predstava traje oko 2 sata i 20 minuta plus pauza. Gogoljev tekst smo slijedili u potpunosti, jedino što sam napravio neka kraćenja da predstava dobije na dinamici jer u vrijeme kad Gogolj piše komad ipak se je puno više “objašnjavalo” i neke stvari su se ponavljale više puta.

Je li ovo angažirana predstava i što mislite o izravnom političkom angažmanu umjetnika općenito?

U svakom slučaju se radi o nekoj vrsti angažirane predstave jer se ona na problemski način bavi važnim društvenim i političkim pojavama, nastojeći svjesno, a ponekad i vrlo izravno, senzibilizirati publiku te izazvati pozitivnu društvenu reakciju. Što se tiče izravnog političkog angažmana pojedinih kolega umjetnika, moram priznati da ih razumijem kad se odluče na tako nešto. Iskrenog i poštenog umjetnika uvijek pokreće potraga i potreba za boljim i sretnijim svijetom pa je razumljivo kad tu svoju potrebu pokuša realizirati u politici. Meni je zasad kazalište dovoljno.

Ovo Gogoljevo djelo je kod nas prikazano zadnji put 2014. godine u koprodukciji Kazališta u Virovitici i Narodnog pozorišta iz Tuzle, u vašoj produkciji. Koliko su se stvari odonda promijenile i jeste li puno toga mijenjali u predstavi?

Nije to bilo tako davno, no neke su se stvari, koje se tiču vremena i prostora u kojem živimo promijenile, i to naravno, na gore. Nikako mi nije bila namjera reprizirati onog “Revizora” sad u Komediji. Trudio sam se što više zaboraviti na ondašnju predstavu, tadašnja redateljska rješenja i napraviti novu.

Što biste poručili gledateljima predstave “Revizor” u “Komediji”?

Teško je svesti bilo koju predstavu na samo jednu poruku. No ako već moram bila bi to Gogoljeva rečenica “Kome se smijete? Sebi se smijete!”

PODIJELI