PODIJELI

U zagrebačkim kinima od 9. studenoga posjetitelji mogu pogledati psihološki horor “Egzorcizam”, najnoviji film Dalibora Matanića.

Ovaj film na neobičan način opisuje slučaj djevojke opsjednute sotonom, baziran na istinitoj, ali i kontroverznoj, priči iz Vodnjana. Tako se i većina fabule, posebice u završnici, zbiva u mračnim prostorima jednog podruma u Vodnjanu, mjestimice na cestama Pule (Verude) i na pulskim obalnim ambijentima.

Već je nezavršena verzija filma bila prikazana u Puli, premijera je bila u Vodnjanu, a zagrebački kritičari i novinari vidjelu su je prošle subotu u kino dvorani centra Kaptol Boutique Cinema.

Ovaj niskobudžetni horor (u suprodukciji Kinogerile i 2i filma) u trajanju od osamdeset minuta svoja temeljna značenja zapravo i ne ostvaruje u domeni straha i strave. Poslije njega definitivno se ne sanjaju mračni motivi a i kroz zamračene uličice i haustore može se proći mirno, osim ako strah nema neku nefilmsku pobudu…

No, to ne znači da film nije napravljen zanatski dobro, gotovo štreberski, u maniri horora s “kamerama iz ruke”, uz puno naglog nestajanja svijetla, mračnih dogodovština, krvi na decilitre ako ne na litre i dakako početnog nevjerovanja u smisao egzorcizma od strane psihijatrice Sofije…

Sve scene gdje “Sotona govori” kroz usta opsjednute djevojke kao medija, koja se naravno potom ničega ne sjeća iz svojih sotonskih minuta, narativno su odrađene po svim uzusima žanra, no ovdje je Nečastivi i Zli zapravo i Istiniti, medijator pravih informacija, gotovo istraživački novinar, koji razgoljuje sve prljavštine i moralnu izopaćenost i sredine i ostalih aktera ove priče. Sotona zapravo razotkriva da je sestra djevojke ubojica, da se svećenik seksualno zadovoljavao s djevojkom koja će potom izvršiti samoubojstvo, a kamerman procrkvene Obiteljske TV koja treba pokazati kako egzorcizam nema veze s pravom vjerom, razotkriva TV novinarku Lidiju kao licemjerku koja živi suprotno vjerskim postulatima… Zapravo može se reći da je u ovom projektu Matanić scenarist ipak znatno nadmašio Matanića redatelja.

Glumačka postava svoje je zadaće odigrala odista besprijekorno. U glavnoj ulozi opsjednute djevojke Maše Artuković briljira mlada Nika Ivančić, koja je ponijela i velik dio istoimene Matanićeve predstave koja je prije godinu dana imala premijeru u pulskom INK-u, istovremeno s događanjem vodnjanskog slučaja. Za pohvaliti je odista gerilsku ideju kazališne ekipe da bržebolje snimi i film korespodentan s kazališnom tematikom. Mlada Puljanka veliko je glumačko otkriće gestom i glasom, pravi vulkan glumačke energije i pred njom je nesumnjivo odlična i kazališna i filmska karijera. Helena Minić Matanić, koja igra njezinu sestru uznicu Veru, potvrdila se kao glumica i u ovoj ulozi u kojoj dramaturški autentično opravdava kontroverzni vjerski ritual.

I Senka Bulić, kao znanstvenica i majka suicidne kćeri i Lana Gojak kao novinarka i, te mladi glumac Marko Braić iskazali su sve svoje glumačke kvalitete u ovom filmskom narativu. Janko Popović Volarić u ulozi svećenika još jednom je pred cjelokupnu hrvatsku filmsku javnost postavio jedino suvislo pitanje: Zašto se ovaj glumaca takvih kvaliteta još češće ne uzima za filmske uloge.

Kako smo već rekli, egzorcizam kojem je podvrgnuta glavna junakinja u Matanićevu filmu služi i kao katalizator i analitički kritičar mračnih strana paradno proklamiranih obiteljskih vrijednosti, kao i licemjerja nekih vjerskih krugova i konzervativnih medijskih pretorijanaca. Posebna vrijednost filma jesu i odlučni glazbeni i vizualni efekti uz već poslovično sjajan soundrack braće Alena i Nenada Sinkauz, te dobra obrada tona Frane Homena, uz vrlo dobru montažu Tomislava Pavlica.

Zapravo, dobre strane gerilske produkcije ovoga filma, ujedno su i njegove mane, jer ova tema mogla je da je tehnički još dorađenija, rezultirati i velikim hitom. No, živi bili pa vidjeli, ni na “Vještice iz Blaira” nitko u početku ne bi stavio ni centa i kladio se da će postati hit…

PODIJELI