‘Veseli me ponovna suradnja sa Zagrebačkom filharmonijom, s kojom mi je svaki put veliki užitak svirati, kao i s dirigentom Davidom Danzmayrom, te meni najdražom publikom, onom zagrebačkom!’, rekao je pijanist i skladatelj Bruno Vlahek za naš portal, u petak uoči koncerta s filharmoničarima, u okviru njihova Plavog ciklusa, na kojem je ekspresivno i s puno žara izveo djelo ‘Mostarski koncert za klavir i orkestar’ suvremenog hrvatskog skladatelja Željka Brkanovića.
Vlahek je istaknuo i kako je svaki koncert je jedinstveno iskustvo, a sad će to to pogotovo biti slučaj jer je imao priliku publici prvi put predstaviti novi klavirski koncert skladatelja Brkanovića.
Ovom izvedbom, ujedno je na prekrasan način obilježio i osamdeseti rođendana našeg uglednog skladatelja. “Među trenutnim inozemnim gostovanjima, drago mi je da je to i prilika za barem kratki boravak u mom rodnom gradu kojem se uvijek rado vraćam”, naglasio je naš vrhunski solist.
Vlahek je zanosnom svirkom u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” oduševio zagrebački auditoriji, koji ga je zvao na bis, a on se odužio efektnom izvedbom jednog Rahmanjinovog djela i ponovo zaradio dugotrajni i gromki aplauz. Bruno Vlahek pokazao se kao čarobnjak crnih i bijelih tipki kojeg najveći uspjesi tek čekaju. Mnogi ga smatraju novim Pogorelićem.
Vlahek je dio plejade naših mladih glazbenih umjetnika koji uspješno grade međunarodnu karijeru. Rođen je 1986. godine u Zagrebu, gdje je završio Muzičku akademiju, a glazbeno umijeće usavršio je kod slavnog ruskog pijanista i pedagoga Dmitrija Baškirova na Visokoj školi za glazbu kraljice Sofije u Madridu. Vlahek je dobitnik mnogih nagrada i priznanja, a prije šest godina počasnu diplomu uručila mu je osobno španjolska kraljica Sofija. Trenutno radi kao profesor na konzervatoriju Katarina Gurska u Madridu. Mnogi ga čak uspoređuju i s Pogorelićem.
Zagrebačka filharmonija u ovoj uzbudljivoj večeri izvela je 8.simfoniju u F-duru op. 93 velikog Ludwiga van Beethovena i jedno od njegovih najpoznatijih i najizvođenijih djela, 5. simfoniju u c.molu op.67. Sve to pod ravnanjem šefa dirigenta Filharmonije, austrijskog dirigenta Davida Danzmayra. Osma simfonija u F-duru na neki način predstavlja otklon od Beethovenovog opusa i svojevrsna je “oda radosti” i prštećem veselju. Publika ju je mlako primila još na samoj praizvedbi 1814. godine, a ni do danas nije uspjela steći slavu ostalih Beethovenovih simfonija. Danzmayra početni elan i energičnost nisu napuštali do samog kraja, u čemu ga je svojim koncertiranjem slijedila visokomotivirana Zagrebačka filharmonija.
Na trenutke teatralan, Danzmayr je živahnim dirigiranjem zadržao pozornost publike koja se dugo nije dala iz dvorane. U publici je zamijećen i legendarni rocker Jurica Pađen, osnivač Aerodroma (ali i član postava Grupe 220, Azre, Parnog valjka…), a koji je također uživao u prekrasnim zvucima koji su se razlijegali u “Lisinskom”.
