Kako je krenulo, ova zagrebačka kazališna jesen gotovo na tekućoj traci proizvodi kazališne uspješnice – uz HNK-ovo “Tko pjeva zlo ne misli”, ZKM-ovu “Alisu u zemlji čudesa”, Komedija je krajem proteklog tjedna pokazala i dokazala da uz Gogoljevog “Revizora” ima još jednoga velikog aduta.
Razigrana, razglumljena, rasvirana i raspjevana predstava “Faraon iz Ilice je mrtav” nesumnjivo je veliki hit potencijal i za zagrebačku, ali i hrvatsku kazališnu publiku, kao ali i onu na raznim scenama regije. Retro teme i osjećajnost očito imaju prođu, kad nam je sve tako poremećeno u ovoj našoj u velikoj mjeri weimaroidnoj domovini. Kako se u svaki dana još uvelike živi u neraščišćenim računima iz 40-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća, a i svakodnevica ne izgleda bajno, odlično idu scenske fabule koje se odvijaju 30-tih godna (Tko pjeva…”) i 20-tih godina (“Faraon iz Ilice…”) prošloga vijeka.
Sadržaj ove krimi komedije, koja je napravljena i složena kao da dolazi i ispada iz vremenskog stroja, pa uz predstavu publika zaista diše kao da je u kakvom varijeteu ili music hallu ludih dvadesetih godina, pomodna studentica Edvina pl. Podolsky biva ludo zaljubljena u mladog bonvivana Sashu Ackermana, današnjim rječnikom kazano – predstavnika rasipne zlatne mladeži i tajkunskog sina, otac mu je veliki trgovac kandidiranog voća. Znatiželja i glasine o Saschi vode je kao kiromantu i vidovnjaku iz Ilice umjetničkog imena Keops Ra, koji se predstavlja kao medij egipatskih mudrolija, a iza kojeg se zapravo krije slovenski šarlatan i prevarant, umješni kurvar i zavodnik Franc Keopček.
Njegov pomoćnik bez nogu i jedne ruke Alfred Makajec dodatno pridonosi “egipatskoj” mistici poslodavca. Par sati nakon seanse vidovnjak je mrtav, a uskoro je mrtav nađen i pomoćnik iako se prvo za njega sumnjalo da je ubojica Keopsa. Istragu vodi policijski detektiv Dimitrije Lapčević, jasno, na besprijekornoj ekavici. Kako je Keopček bio veliki zavodnik mušterija nježnijeg spola, o nemilom će se događaju razgovarati i sa svim ljubiteljicama njegovih seansi, kao i s njihovim muževima.
U ovom furioznom komičnom krimiću, ali i ljubiću, istina se razotkriva, a ubojica i krivac hapsi se uime pravde, ergo, službeno “uime Njegovog Veličanstva kralja Aleksandra Karađorđevića”. U cijeloj priči veliku ulogu igraju i Teta Micika, čiji je stan svojevrsni salon za pomodne zabave, a njezine ideje i auto pokretač (re)akcija glavnih likova. Bitnu ulogu ima i mudri Edvinin stric Gigi.
Cijeli ansambl diše i razigrava predstavu kao besprijekorni scenski tim koji u oba poluvremena ove glazbene krimi komedije i spektakla igra svoju glumačku tika-taku u punoj formi. Režija Krešimira Dolenčića uspjela je, jasno uz pomoć dramaturške razrade proze Milane Vuković-Runjić, koju je razradila dramaturginja Ana Tonković Dolenčić, ponuditi cijelu paletu pravih glumačkih bravura, krcatu sjajnih i nadahnutih minijatura. Autor glazbe Ivan Josip Skender i dirigentska palica Krešimira Batinića uz orkestar napravili su svoj dio tako da je poslastica i za glazbene sladokusce. Scenografkinja Dinka Jeričević i kostimografkinja Tea Bašić, kao i koreograf Igor Barberić i članovi baletnog ansambla Komedije sa svoje su strane snažno doprinijeli mehanizmu ovog scenskog vremenskog stroja. Zagrebačke ulice , moda, šlageri i glazba, stanovi i pomodna okupljališta iz dvadesetih godina dišu u svojoj punini. I pokazuju da se suština društvenih odnosa baš i nisu puno promijenili u ovih devet desetljeća.
Dakako, u predstavi koja se gleda nadušak iskazala se ogromna autorska energija sjajnih glumaca svih generacija. Mladi glumci Dajana Čuljak, koja tumači Edvinu pl. Podolsky, te Ivan Čuić koji igra Saschu Ackermana još su jednom iskazala svu raskoš svojih talenata, mladost je njihova privilegija, ali i besprijekorna glumačka inteligencija. Dakako, svi komplimenti pripadaju i ostalim glumačkim partiturama, ne zna se u kojoj bi se više uživalo jer se furiozno izmjenjuju i nadopunjuju.
Zlatko Ožbolt bez greške u akcentuaciji briljantno je odigrao zahtjevnu ulogu inspektora Dimitrija, teško bi to bolje odigrao i malotko od glumaca izvornih govornika srpskog jezika. Saša Buneta sjajno je razigrao Šlager pjevača, a Jasna Palić Picukarić kao Teta Micika “jede pozornicu”, kao i Mila Elegović u ulozi udovice Podolsky, Sofije Vondelar. Uloga Gregora pl. Podolskog Dražen Bratulić razigrao je u stilu sjajnih engleskih glumaca ovakvih uloga. Franc Keopček, iliti Faraon Keops Ra u izvedbi Gorana Malusa sjajno nosi i slovenske naglaske i egipatsku prijetvornu mistiku.
Slijedi ga i Fabijan Pavao Medvešek u ulozi Faraonovog asistenta Makajeca. Isto vrijedi i za Saschinog oca Jakoba Ackermana u izvedbi Vida Baloga, kao i za tešku ulogu prostitutke Lepe Pepe, komičnu ali i socijalno tragičnu, u izvedbi Nine Kaić Madić. I ostali glumci – Ana Magud, Nera Stipičević, Lana Blaće, Jadranka Gospodnetić, Ana Zebić, Larisa Marak, Tamara Masnjak, Božidar Peričić i Dario Došlić, pokazali su zašto se od Komedije i dalje iščekuju predstave s dvo i trocifrenim brojem izvedbi.
Teo Calić
