Badnjak ili Badnji dan bogat je božićnim običajima i folklornim sadržajima. Narodni običaji u vezi Badnjaka dosta su stari i do danas se dosta običaja izgubilo ili zaboravilo.
U različitim krajevima, običaji se razlikuju u nekim elementima, a u mnogim krajevima dosta se običaja izgubilo te su danas prilagođeni životu u gradu.
Ipak, i pored tolike raznovrsnosti i razlika, ipak postoji i dosta zajedničkih običaja koji su vrlo slični, kao i sjećanje na neke običaje koji se više ne rade ali postoji sjećanje da se u nekom selu nekada i to radilo prije nego što se to napustilo. Na Badnjak postoje brojni običaji, kojima je svrha želja za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem.
Badnja večera
Badnja večera sastoji se od posne, ali bogate trpeze. Nakon blagoslova i molitve, na jelovniku će se naći riba, salata od graha, krumpir, kiseli kupus. Posebno priređena jela obilježena su kršćanskim simbolima, a blagovanje je pak isprepleteno božićnim nazdravicama i običajima koji su usmjereni društvenom i gospodarskom dobru članova obitelji. Glavno jelo je u pravilu bakalar, ili u nedostatku bakalara, i neka druga vrsta ribe, morske ili slatkovodne poput sardina, pastrve, orade, brancina, šarana i sl., ovisno o regiji. Bakalar se priprema “na bijelo”, kao namaz ili na lešo. Priprema li se kao namaz, u još topli, očišćeni bakalar umiješa se maslinovo ulje te se začini češnjakom, peršinom, solju i paprom. Također, poslužuje se bakalar s povrćem, na crveno ili složenac od bakalara.
Večera protječe u miru i tišini, često uz svjetlost svijeća. U nekim krajevima peku se dva različito ukrašena kruha; jedan za Badnjak, a drugi za Božić. Drugdje se peče samo jedan kruh koji na stolu treba biti od Badnjaka do Sveta tri kralja, a ovisno o podneblju se naziva česnica, litanja, božić, krsnica, križica. Njegova veličina je znak obilja u idućoj godini. Na Badnju večer, noć pred Božić peče se pečenica za sutrašnji blagdan. Nekada je na Badnjak po crkvenim pravilima bio strogi post i nemrs, ali više nije tako zapovijeđeno i dozvoljeno je jesti meso i ne postiti. U službenom crkvenom zakoniku ne navode se dani došašća, pa ni Badnji dan, kao izričiti pokornički dani, što znači da Badnji dan nije određen kao dan u koji bi bio obvezan post. Stari ljudi pamte da je i Badnji dan bio i službeno određen kao dan na koji se obvezno treba postiti, no reformom liturgije i discipline u Katoličkoj Crkvi na Drugom vatikanskom koncilu ta je odredba ukinuta.
Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji. Domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić “Hvaljen Isus! Dobro vam došla badnja večer”! Na taj pozdrav slijedi odgovor: “I s tobom zajedno!” Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: “Hvaljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica!” Odgovor glasi: “Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!”
Tijekom dana, domaćica u jednu posudu stavlja razne vrste žitarica, suhih šljiva, oraha i jabuka i to sve stoji na stolu, gdje se večera. Ponegdje se posuda stavi i kod ognjišta. Žitom iz posude posipa se badnjak, slama i položajnik. Položajnik je ritualni gost, prvi posjetitelj koji dolazi u kuću jednom godišnje za vrijeme zimskih blagdana, do Bogojavljenja (Sv. Tri kralja) i vjerovalo se, da donosi kućanstvu sreću, rodnost i bogatstvo. Obred je poznat kod Slavena.
Pred večer domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Slama se tumači kao sjećanje, da se Isus rodio na slami, čime je simbol jasli u betlehemskoj spilji. U prošlosti se večeralo na slami na kućnom podu, pa se zato i danas, ispod stola za kojim se večera na Badnjak, stavi malo slame. Loženje badnjaka je u vezi s ognjem i ognjištem. Loženje badnjaka je središnji element simbolike rađanja novog sunca, jer je i Badnji dan odmah poslije ravnodnevice.
(Izvor: Wikipedia)
