PODIJELI

-Od svih hobija koji na svijetu postoje, vi ste odabrali baš muziku, to nam je rekao jedan muškarac kad je vidio i čuo što radimo, nije mogao vjerovati da se time bavimo – kaže Angel Naumovski, basist zagrebačkog Deaf Banda Dlan.

Reakcija dotičnog nije neobična, zapravo je sasvim na mjestu jer su gotovo svi članovi benda, uključujući Angela, gluhi! Posve sami naučili su kako čuti muziku, svirati i pjevati. Nevjerojatan talent koji su godina brusili na probama pokazali su i na nedavnom Supertalent showu na Novoj TV u kojem su dogurali do polufinala. Glazbu obožavaju, a slažu se kao mala obitelj. Katkad se prepiru, ali ipak naviše zabavljaju, pričaju, šale i putuju. Koliko je poznato, oni su jedini bend na svijetu koji izvodi pjesme na govornom i znakovnom jeziku.

Dobre vibracije

Ova prekrasna i nadahnjujuća priča počela je prije tri godine kada se bend, nakon dvije radionice u Pučkom otvorenom učilištu, okupio. Danas se na probama druže po tri sata, i to tri puta tjedno, s tim da nitko od sedam članova benda ne zabušava. Nastupaju po cijeloj Hrvatskoj, svirali su u Močvari, zagrebačkim kafićima, na Festivalu mogućnosti, Trgu bana Jelačića, a gostovali su i u Sloveniji. Iduće godine na proljeće planiraju izdati svoj prvi album s autorskim pjesmama. Pjesme pišu zajedno.

– Najprije smo učili udarati udaraljke i korak po korak došli do gitare. Glazbu čujem kroz tijelo, preko vibracija. Osjećam duboke tonove, a visoke tonove pokazuje mi naš mentor Siniša koji nas prati od početka – kaže Angel (47), dok šarmantna pjevačica Lemary Vuletić (26) dodaje da “nije lako učiti svirati i pratiti glazbu, ali da prate ritam preko osjećaja i vizualnih pogleda.

– Nismo gluhonijemi, nego samo gluhi i nagluhi jer možemo govoriti i pjevati, samo ne čujemo, odnosno čujemo pomoću aparata. Pjevačica Iva čuje i pjeva pjesme, a ja nagluha pjevam i istodobno prevodim na znakovni jezik – priča Lemary.

Lemary je posljednja stigla u bend, pridružila im se prije godinu dana. Iz šale je na Facebook stavila filmić na kojem je pjevala, a kad su to ostali članovi benda vidjeli, kontaktirali su je i od tada je s njima. I nije, kaže, požalila. Reakcije ljudi na njihove svirku uglavnom su odlične, podrške im ne manjka, ali nije baš uvijek tako.

Sve je moguće

– Ima i ljudi koji ne vjeruju u nas, govore nam da nećemo uspjeti. No, mi samo želimo svirati i pokazati svima da nama gluhima nije nikakva prepreka da se iskažemo i na taj način. Sve je moguće! – smije se.

Supertalent opisuju kao zanimljivo iskustvo. Prijavili su se da bi pokazali da postoje i da gluhoća nije prepreka da bi mogli svirati i pjevati.

– Želimo promijeniti sliku u glavama ljudi da nismo baš jadni kako izgleda. Nije točno da nismo sposobni i da ništa ne možemo jer možemo sve – imamo oči, usta, ruke, noge i mozak. Dakle, ljudi su u krivu – kaže Lemary koja pršti energijom i optimizmom. Završila je frizersku školu, no u toj se struci ne vidi. Trenutačno je zaposlena kao asistentica gluhoj djeci u srednjoj školi, a također i prevodi nastavu djeci s teškoćama koje i sama ima.

– Prije sam konobarila u kafićima, nije mi to uopće bio problem. Moraš sam rušiti prepreke pred sobom. Taj mi se posao sviđao i voljela bih jednog dana voditi neki lokal. Obožavam ljude, vrlo sam društvena i premda mi neki savjetuju da zaboravim taj svoj san kako se ne bih morala natezati s pijanim ljudima, ja na to ne gledam tako. Glavno da je atmosfera dobra – kaže, dodajući kako voli plesati i igrati odbojku, badminton, a obožava i putovanja.
Za razliku od nje, basist Angel najviše uživa u kazalištu. Taj kineziolog po struci, koji radi kao nastavnik tjelesnog i znakovnog jezika u srednjoj školi, u duši je pravi umjetnik.

– Glazba je moja ljubavnica, a kazalište ljubav. Oduvijek sam volio kazalište, još kao malo dijete bio sam njime fasciniran. No, nisam čuo predstave pa sam morao tome doskočiti. Stoga sam odlučio sam napraviti kazalište tako da se mogu time baviti. Sam pišem tekstove, a predstave održavamo dva puta godišnje u ITD-u, zatim u Centru za kulturu Trešnjevka i Peščenica i drugdje – govori Angel.

Kazalište se, kao i bend nalazi u sklopu udruge DLAN – kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih, koju je pokrenuo i aktivno se njome bavi.

– Prepreke su tu da ih se ruši kao što sam, primjerice, ja srušio svoju za kazalište. Moramo se osloniti najviše na sebe. Ono što bi bilo lijepo je da gluhi u Hrvatskoj mogu pronaći posao. To je zapravo jedini problem. Ja sam recimo slao pedeset molbi i nitko me nije nazvao – kaže Angel.

PODIJELI