PODIJELI

Vrlo je teško utvrditi točne podatke o tome koliko se mladih znanstvenika odlučilo svoju znanstvenu karijeru nastaviti u inozemstvu. Dr. sc. Tomislav Sokol nije jedan od njih. Taj mladi pravni stručnjak diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 2006., a poslijediplomski studij sa specijalizacijom iz prava Europske unije završio je na pravnom fakultetu Katoličkog sveučilišta Leuven, gdje je i doktorirao.

Bio je zaposlen na Zagrebačkoj školi ekonomije i manadžmenta (ZŠEM) te na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (gdje još uvijek predaje), a onda naglo promijenio smjer postavši pomoćnik ministra za znanost u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Posljednja četiri mjeseca saborski je zastupnik HDZ-a (nakon odlaska Jasena Mesića). Iskušao je i znanstvenu karijeru te rad u državnim institucijama, pa upravo s njim razgovaramo o zabrinjavajućem “odljevu mozgova”.

Je li doista naše obrazovanje lošije od onoga u zapadnoeuropskim zemljama?

Mogu govoriti o svom fakultetu. Smatram da Pravni fakultet u Zagrebu daje dobru osnovu za dalje školovanje. Možda bi mogao uključivati malo više prakse, ali pruža dobar temelj da se poslije kroz vježbeništvo nauče praktične vještine za rad u odvjetništvu, javnom bilježništvu i općenito u pravosuđu. Dobro je da pravni fakultet, osobito na početku studija, pruža intelektualnu širinu jer uključuje i neke druge predmete osim pravnih, poput povijesti, ekonomije, sociologije. Naš sustav ima prostora za poboljšanje, ali ne mislim da je loš. Magisterij i doktorat završio sam u Belgiji, na Katoličkom sveučilištu Leuven, koje je jedno od najboljih europskih sveučilišta, a njihov pravni fakultet je visoko rangiran, posebno za područje europskog prava. Vrhunski profesori koji su insajderi u pravnom sustavu EU, način ispitivanja, pristup najnovijoj literaturi, to su prednosti studiranja u inozemstvu. Doktorat je na belgijskom sveučilištu bio orijentiran na istraživanje te nisam imao klasičnih ispita, a slušao sam i neka metodološka predavanja o tome kako se pišu znanstveni radovi, o teoriji znanstvenog istraživanja, kako provesti istraživanje, kako citirati i kombinirati različite izvore i slično, što se kod nas dovoljno ne uči, a bilo bi potrebno.

Mislite li da bi trebalo unaprijediti sustav stipendiranja perspektivnih studenata?

Da, država bi trebala jasno odrediti koja su joj područja prioriteti i birati najkvalitetnije mlade ljude te ih stipendirati, osobito tijekom magisterija i doktorata. Ali, nakon doktorata na najboljim inozemnim sveučilištima uz državne stipendije trebalo bi uvesti i obvezu da se ti mladi stručnjaci vrate u Hrvatsku. No, država bi im trebala osigurati radna mjesta u državnim znanstvenim institucijama, a oni bi morali odraditi onaj dio troškova koji im je država pokrila. Time bi se selekcionirali najbolji kadrovi, a znamo koliko nam je kadrovska politika problem. Postoji određeni napredak u pogledu stipendiranja studenata na hrvatskim sveučilištima (primjerice, STEM stipendije) te je potrebno nastaviti u tom smjeru.

Što bi država još trebala učiniti da zadržimo visokoobrazovane kadrove?

Ključno im je osigurati radno mjesto nakon što završe doktorske studije, i to po objektivnim kriterijima. U ministarstvu sam se zauzimao za to da se povećaju davanja za Hrvatsku nakladu za znanost za znanstvene projekte, posebno za doktorande i postdoktorande. U tome smo i uspjeli, u proračunu za iduću godinu sada je povećan iznos za tu skupinu mladih stručnjaka. Naime, procijenili smo da nam je godišnje potrebno od 200 do 250 novih mladih doktora znanosti koji bi trebali ući u znanstveni sustav, i to samo kako bismo zamijenili stručnjake koji odlaze u mirovinu. Novac za te mlade znanstvenike osiguran je za iduću godinu, a dodatno su iz Europskog socijalnog fonda osigurana sredstva za još 154 novih doktora znanosti.

Kako osigurati objektivne kriterije kad se u izbor nerijetko upliće politika, osobni interesi, interesne skupine?

Da, toga uvijek ima, ali trebamo se truditi da natječaji budu što transparentniji. Na primjer, dobrim je putem krenula Hrvatska naklada za znanost. Iako ima prostora za dorađivanje njihovih natječaja, važno je da postoji institucija koja će raspisati javni natječaj s objektivnim kriterijima koji je usporediv na nacionalnoj razini.

Zašto ste znanstvenu karijeru zamijenili političkom?

Zapravo, ja i dalje predajem i na ZŠEM-u i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. A politika? Pa, ako se vi ne bavite politikom, ona se bavi vama. Htio sam nešto promijeniti, a najbolji način za to je djelovanje kroz politiku, osobito u području znanosti i obrazovanja koji su u našoj zemlji većinom javno financirani pa time i ovisni o državi.

Kako bi trebala izgledati obrazovna reforma?

Najprije, trebalo bi iz svih razgovora o njoj izbaciti politikanstvo jer tu temu različite interesne skupine koriste za stjecanje bodova u javnosti. To je velika pogreška. Obrazovna reforma nije nešto što bi trebalo rješavati na ulici jer se to na ulici čini kratkim, efektnim i površnim porukama koje k tome najčešće ne odgovaraju istini. To onemogućava bilo kakav ozbiljan pristup. Zatim, reforma bi trebala biti sveobuhvatna. Sama reforma programa ili kurikuluma nije jedina stvar, a čak možda nije ni ključna stvar obrazovne reforme. Na nacionalnoj bi razini trebalo odrediti prioritete koje bi trebalo pogurati. Primjerice, strukovno obrazovanje je dosad u našem javnom diskursu bilo zanemareno, a 70 posto naših srednjoškolaca ide u strukovne škole. Mora se odrediti mreža strukovnih škola prema nacionalnim prioritetima, a ne da se učenici školuju za zanimanja koja više nisu relevantna. Za ono što je prioritetno treba omogućiti financiranje, za što se mogu povući i sredstva iz europskih fondova. Nije dovoljno obrazovanje za zanimanja koja se sada traže na tržištu rada, nego treba izraditi i strateške projekte za budućnost. Nisam zagovornik velikih promjena, revolucija. One su nam dosad samo štetile, počevši od Šuvarove reforme nadalje. Mislim da nije potrebno promijeniti cijeli sustav, iz korijena. Obrazovanje, slično kao i zdravstvo, ne trpi velike promjene. Zato mislim da ne treba počinjati od nule, već treba unaprijediti i dograditi postojeći sustav te ga pročistiti od nepotrebnih stvari. Ako mijenjate program, morate pripremiti infrastrukturu, uložiti sredstva, pripremiti ljude i školovati ih, što sve traži temeljite pripreme, ulaganje sredstava i vremena.

PODIJELI