PODIJELI

Zimski odmor nogometnih prvoligaša donio je nekoliko transfera i prije početka prijelaznog roka. I to trenerskih. Goran Tomić preuzeo je Lokomotivu nakon nedavne smjene Marija Tokića, a mnogo dramatičnije bilo je najmlađem prvoligašu – NK Rudešu.

Nakon posljednjeg kola protiv Rijeke, trener Rudeša Inaki Alonso na društvenim mrežama objavio je kako živi u Hrvatskoj, skuplja iskustva, a onda je na Božić objavio da je skupio još jedno iskustvo za svoj životopis, otkaz.

I odmah je objavljeno da je novi trener postao zagrebački dečko, 44-godišnji Dinko Jeličić. Igračku karijeru počeo je u Metalcu iz Kustošije, nakon nje bio je u još nekoliko zagrebačkih klubova. Kao trener počeo je prije 20 godina u Kustošiji, preselio se u Špansko gdje je proveo 10 godina, a kvalitetan rad doveo ga je u Dinamo. Vodio je juniore, osvajao prvenstva Hrvatske, a zatim je proslijeđen u mladu (U-19 i U-20) reprezentaciju, istodobno vodivši i Radnik iz Sesveta. Nakon petog mjesta na Europskom prvenstvu i osmine finala Svjetskog prvenstva, bio je u Iranu (Fooland Yazd). U sezoni 2015./2016. uveo je Novigrad u 2. HNL, ostao je još i sljedeću polusezonu, a onda je početkom 2017. postao koordinator omladinskog pogona Alavesa, sadašnjeg partnera NK Rudeša.

Povratak u Zagreb preko noći.

– S Alavesom imam ugovor još godinu i pol, a kako su ta dva kluba partneri, dogovorili su se i sada sam trener hrvatskog prvoligaša – počeli smo razgovor s Jeličićem koji je na planiranom odmoru.

Kada su se pojavile prve naznake da biste mogli preuzeti Rudeš?
– Prije odlaska u Hrvatsku imao sam još razgovore u Alavesu vezano za omladinsku školu, nakon toga sam došao u Zagreb na odmor i nakon dva-tri dana ponudili su mi da preuzmem Rudeš.

Hoće li Inaki Alonso preuzeti vaše mjesto u Alavesu?
– Ha, ne znam. Moja ambicija je biti trenerom, a odlazak u Alaves bio je izazov jer je to bio povratak u omladinski nogomet nakon nekoliko godina, i to u zemlju koja je broj jedan u radu s mlađim kategorijama. I preko Baskije dolazim u Rudeš.

U susjednom kvartu ste počeli s nogometom.
– Počeo sam u Metalcu iz Kustošije, a tamo sam bio i kad je došlo do promjene imena u Kustošiju.

Smijete li trenirati klub koji je najveći rival vašem matičnom?
– Ha, ha! Da, to je malo problem zbog vječnog rivaliteta. Prvi susjedi, a najveći rivali.
Pripreme Rudeša počet će 4. siječnja. Ostaje se gotovo mjesec dana u Baskiji, u Vitoriji. Sve organizira Alaves, tamo će se igrati i pripremne utakmice, a posljednje dane prije nastavka prvenstva (10. veljače) provest će u Zagrebu.

Jeličić je trener koji je inzistirao uvijek na igri. Hoće li tako i s Rudešom?
– Teško da mogu tako s obzirom na situaciju u kojoj se klub nalazi. U krugu trenera koji treniraju klubove razine Rudeša, mora biti prilagođavanja kadru koji imaš ili zatekneš. Volio bih da mogu doći u Barcelonu i reći da hoću ovog ili onog. Smatram da Rudeš ima ekipu s kvalitetom, a mnogo je stvari utjecalo da bodovno momčad nije uspješnija. U nekim fazama pokazivali su dobre stvari, ali nije išlo. Vidi se da mnogi nisu imali dovoljno iskustva za prvoligaški nogomet.

Jesu li u Alavesu zadovoljni kako ide suradnja s Rudešom?
– Oni su strpljivi, a slična iskustva s klubovima partnerima imaju i u košarci jer je košarkaški klub Saski Baskonia pod istim vlasnikom. Surađuju s nekoliko klubova na istoku Europe. Ideja baskijskog kluba je internacionalizacija. Kada vidiš kako je sve organizirano, sve ti je jasno. Prava su korporacija.

Pred jednim ste od najvećih izazova trenerske karijere. Hoćete li dovesti i nove igrače?
– Imam trenerskog iskustva, ali nikada prvoligaša. To je jedan izazov i nova stepenica u karijeri koja ti daje dodatnu motivaciju. Nije još rođen trener koji sam može izvući momčad iz ovakve situacije. Svi u klubu potrudit ćemo se da uspijemo u borbi za ostanak. Pomoćnici u stručnom stožeru neće se mijenjati, ali ćemo priključiti možda još jednog kondicijskog trenera. Ivan Matić i ja dobro smo surađivali u mladoj reprezentaciji i ne vidim zašto bi sada mijenjao. Bit će promjena u igračkom kadru, ali još je rano objavljivati tko će doći, a tko otići.

Hoće li vam nedostajati Baskija?
– Baskija je prekrasna, ljudi su u redu, dobar standard, vrlo slično Istri, s dobrim jelima i vinom, ali ipak – Zagreb je moj dom.