Puškar Stjepan Slamar iz Repišća kod Jastrebarskog dosad je prodao 20-ak unikatnih kubura, koje služe za pucanje u svečanim prigodama u kuburaškim udrugama kao što je ona okićka, a taj jedinstven posao pokrenuo je nakon što je dao otkaz u zagrebačkoj tvornici Jedinstvo gdje je dobro ispekao zanat.
Slamar je pomalo samozatajan majstor starog kova, koji ne voli mnogo pričati o poslu, ali kad priča o kuburama i puškama jednom krene, onda je već lakše. Naime, bogato radno i životno iskustvo, desetljećima skupljano, je tu i nema mu ravna u njegovu sve, samo ne tihom obrtu. Ali, Slamar ne voli buku pa tako, bez slušalica, nema pucanja ni za potrebe posla, a i ono mora biti prijavljeno policiji. Stoga smo i mi ovaj put ostali uskraćeni za “praktični dio” ovog nesvakidašnjeg unosnog hobija, koji je više od običnog posla jer traži zavidno umijeće i znatiželju potrebnu da se napravi nešto vrijedno vlastitim rukama.
Skup sport
No, put do dobre kubure, za koju ne treba imati oružani list jer se nalazi u C kategoriji oružja (lovačko je B kategorije), ali svakako mora biti evidentirano, težak je i odulji se. Slamar je ponosan što niti jedna njegova kubura, a treba mu mjesec dana rada da bi je izradio, nije reklamirana jer ih sve radi kao za sebe.
U radionici smo zatekli više kubura, ali i lovačkih pušaka na održavanju, odnosno godišnjem remontu jer lovstvo je skup hobi. Vidjeli smo i staru talijansku pušku koja ima 100 godina, ali će nakon detaljne obnove biti kao nova. Jedna Slamarova kubura stoji 3500 kuna, a metalni kovčeg za njezino čuvanje je 1500 kuna.
Slamar ističe da obična lovačka puška, i to bez optike koja je dodatnih 7000 kuna, može stajati i 25.000 do 30.000 kuna. Kroz njegovu radionicu prošlo je i više kapitalca, kao puška s termovizijom, vrijedna 80.000 kuna. No, ima i pomalo bizarnih želja, kao lovački štap, koji može biti i sjedalica za umorne noge na čeki.
No, vratimo se kuburama, a one, kad je riječ o drvenom dijelu, moraju biti od oraha. Slamar kaže da i tu treba biti oprezan jer je bolje kupiti piljeni orah, a ne trupac. Ako godovi na stablu idu kontra, to može dovesti do pucanja pri obradi drva.
Strojeve sam izradio
Da bi pokrenuo ovaj unosan posao, Slamar je morao krenuti od početka jer sve do 1990. godine zanimanje puškar nije ni postojalo. Dakle, strojeve je ovaj VKV tokar po struci morao sam izraditi da bi mogao raditi kubure. Kubure se moraju čuvati i redovito održavati. Slamar je odustao od posuđivanja kubura, kad je izašao iz udruge, jer njihovi povremeni korisnici nisu vodili dovoljno računa o njihovoj zaštiti.
Slamar sve radi ručno, bez licenci pa, ako treba, jer radi kod kuće, i po dva dana i dio noći raditi na nekom detalju kubure, radi se i ne pita za radno vrijeme i neke popratne pojave kao što je križobolja. Za razliku od popularnih kubura iz Zagorja, od kojih najlakša ima čak četiri kilograma, njegove kubure su gotovo dvostruko lakše pa ih mogu koristi i žene.
Svaka kubura ispod Okića ima žig s osobim podacima, a ne pune se patronama, nego dimnim barutom jer je smisao njihova korištenja dim. Slamar kubure pravi od čelika za oružje, a razlika se čuje u zvuku, ali i količini baruta, kojeg treba četiri puta manje. U planu je i puška na dimni barut ispod Okića, koja bi bila pandan mušketama iz Dalmacije.
Mužar trese prozore
Naš majstor kaže da mu je izazov, nakon kubura, izrađivati mužar, mali top koji, kad pukne, trese prozore. Slamar je sve donedavno bio član dviju lovačkih udruga i jednog KUD-a, a sad je malo više kod kuće i supruga je, kaže, odmah zadovoljnija. No, ljubav prema lovstvu prenio je i na kćer koja je mlada lovkinja. Međutim, naš puškar nije zadovoljan smjerom kojim se razvija lovstva jer je posljednjih godina u lovstvo, a broj lovaca i dalje raste, ušlo svašta.
Nekad, kaže, niste mogli postati lovac bez stažiranja i poznavanja lovačke tradicije, koja počinje poštivanjem starijih lovaca i običaja. Sad se “zvecka oružjem” u lovištima i 40-ak registriranih oružara u Hrvatskoj ima pune ruke posla. Staro pravilo je da se puška puni tek u lovištu, a do tamo se nosi u futroli.
Čuli smo da je novi Zakon o oružju rigorozan jer traži više kad je riječ o pucanju, ne samo lokaciju i broj sudionika, ali i da su kontrole na terenu kad je riječ o onima koji se bave oružjem česte, a kazne goleme. No, ima i tu paradoksa jer, primjerice, zabranjuje se noćna optika, a lov na divlje svinje, koje su se namnožile i uništavaju usjeve i vrtove, obavlja se po noći!?
Slamar ističe da je svako oružje opasno i valja ga imati pod ključem. MUP redovito organizira seminare o sigurnosti, koji znaju potrajati i cijeli dan. Nije meni žao, kaže, ali šteta mi je “izgubljenog” radnog dana jer, kad radite posao koji volite, onda vam nije teško raditi i stvarati i kad biste se mogli samo baviti teorijom, zaključuje Slamar.
