PODIJELI

Iako je arbitražni sud u Haagu odlučio još sredinom prošle godine da je Sveta Gera nedvojbeno Hrvatska, kao što je uvijek i bila, kad smo u srijedu ponovno posjetili najveći vrh Žumberačkoga gorja, sve je bilo kao i prije. To je i dalje posljednji okupirani državni teritorij RH u zemlji.

Ipak, ovaj put nas je gora koja je “vraćena” Hrvatskoj dočekala u pravim zimskim uvjetima, u gustoj magli, a ono malo snijega bilo je više na Žumberku, ali i leda, nego na 1178 metara vrhu Svete Gere, koji je nekad nosio naziv Sv. Ilije, a sa slovenske strane Tridinov vrh.

Na vrhu Svete Gere nije bilo apsolutno nikoga, a vrlo malo ljudi susreli smo i na putu, jednom od dva koji vode do vrha, jer su obje ceste u lošem stanju, zavojite, uske, a na mjestima i s vidljivim tragovima odrona te makadamom u zadnjih nekoliko kilometara. No, cesta preko Radatovića od Sošica je manje loša, ali i brža jer ima manje makadamskog dijela. Cestari koji održavaju put su iz Karlovačke županije, a zatekli smo ih pri objedu u obiteljskoj kući u Sošicama jer nam je njihov kamion blokirao prolaz, požalili su se na šumare koji masovno sjeku šumu, a ovi na njih i tako u krug. Ali, tko je tu zbog koga i zašto, ne bi se hteli mešat’ – iako je Sveta Gera administrativno u Karlovačkoj županiji, a općina Žumberak u Zagrebačkoj.

Cijene u eurima

S druge strane, hrvatski pogranični policajci 24 sata dnevno, u tri smjene, obilaze Svetu Geru, ali ovaj put ih tamo nismo zatekli na vrhu, već desetak kilometara prije Sošica, u crvenom karavanu. Jedan od dvojice policajaca ljubazno nam je nacrtao shemu kako lakše doći na Svetu Geru, uz napomenu da više nema snijega gore, što se pokazalo netočnim. Odmah do njih bio je parkiran veliki kamion s trupcima koji su, čini se, jedina gospodarska djelatnost kojom se, osim dva, tri veća poljoprivredna gospodarstva, uzgoj bikova i sirana, još bavi lokalno stanovništvo.

Ovaj put na Svetoj Geri nismo vidjeli ni slovenske policajce. Obično bi bili u obližnjoj šumi, nedaleko od omanje vojarne, s dva, tri manja objekta, koja je na samo deset minuta hoda od samog vrha, a za koju je arbitražni sud za granični spor Hrvatske i Slovenije donio odluku da je na hrvatskom teritoriju, ali i priopćio da nema jurisdikciju odlučivati o hrvatskom zahtjevu da slovenski vojni kompleks, koji je tamo ostao još iza bivše JNA, ne smije ostati na hrvatskom teritoriju. Međutim, kako jučer, tako i danas.

No, s vrha Svete Gere vidi se, ako nema magle, pola Slovenije. Naime, Slovenci, kao i naši planinari, posebno vikendom rado dolaze na Svetu Geru, odnosno Svetu Jeru, kako je zovu. Nigdje oko dvije kapelice nije bilo ikakve oznake, a kamo li da je riječ o državnoj granici, jedino smo na novosagrađenoj slovenskoj kapelici, koja se nalazi na samo desetak metara od kapelice Sv. Ilije iz 16. stoljeća, u podnožju jednog od njezinih stupova vidjeli da je sagrađena uz pomoć fondova EU. Naravno, tamo je i golemi odašiljač Slovenske televizije visok gotovo 100 metara, kao onaj HRT-ov na Sljemenu. Na vidikovcu, odakle se pruža lijep pogled dolje u kotlinu, vidjeli smo i uređen prostor za roštilj, ugostiteljsku kamp-kućicu koja nije radila, ali su cijene bile istaknute u eurima te još jedan manji odašiljač, na kojem je pisalo “radioklub Novo Mesto”.

Uz kapelicu Sv. Ilije, gdje se održava svetkovina za tradicionalnog hodočašća dva puta godišnje, zadnje nedjelje u siječnju i srpnju, nalazi se i malo planinarsko svratište, koje je bilo širom otvoreno, ali i slabo uređeno. Tek dva drvena kreveta i vrata koja pamte i bolje dane pa dobro dođe putokaz za najbliži planinarski dom, ali i on radi samo od 1. svibnja do jeseni.

Služe u ‘stranoj državi’

Prije povratka s vrha Svete Gere pogledali smo tamošnji turistički pano, naravno, na slovenskom, na kojemu je, među ostalim, pisalo da je 1999. godine osnovan PP Žumberak-Samoborsko gorje, a da je 1993. godine s hrvatske strane napravljena cesta prema Tridinovu vrhu, slovenskom književniku…

Kod Sošica se nalazi i Jazovka, spomen-obilježje na jugokumunističke zločine. U samome mjestu ima možda dvadesetak kuća te dosta vikendica uz cestu, koje se i dalje grade. Poštara Josipa Cipurića zatekli smo samog u poštanskom uredu Sošice. Cipurić kaže da je sve manje stanovnika, ali da je pošta jedina koja, još uvijek, radi u mjestu svaki radni dan. Čak i lokalna birtija radi samo vikendom, a knjižnica i čitaonica zatvorene su, kao i sve lokalne trgovine. Dodaje da je jedina osnovna škola koja radi, još ona u Kostanjevcu, ali za samo prva četiri razreda, a da onda učenici moraju dalje bilo u Krašić, Jasku ili Zagreb.

U Kostanjevcu smo zatekli lovce koje su bili za šankom, ali nisu bili raspoloženi za čašicu razgovora na temu Piranskoga zaljeva, odnosno Slovenije i granice na koju su već navikli, iako neki od njih imaju zemlju s obje strane granice. No, na sam spomen Svete Gere, naši nesuđeni sugovornici su “bistrenjem politike” zaključili da Slovence nije briga za Svetu Geru, već za more koje su sada i dobili.

Naime, slovenski mediji su ovih dana objavili da njihovi vojnici na Svetoj Geri, kojih je tamo stalno desetak, traže dodatak na plaću jer da služe u “stranoj zemlji”. To znači da Slovencima naša vojarna na Svetoj Geri nikada nije ni trebala, posebno ne sada kad smo zajedno u EU, ali je koriste zbog mnogih drugih neriješenih pitanja s Hrvatskom – od Piranskoga zaljeva, Ljubljanske banke i stare devizne štednje do Schengena. To znači da će ova presuda arbitražnog suda, koju Hrvatska ne priznaje u slučaju Pirana, biti temelj za bilateralne razgovore ili neke buduće tužbe.

I žilet-žica je i dalje tu, a proteže se od maloga graničnog prijelaza u Bregani, duž potoka, koji je ujedno i granica sve do izletišta Divlje vode, ispod Žumberka. Tamo smo zatekli pet, šest ljama kako mirno pasu uz cestu, a ljudi će u potrazi za poslom i dalje odlaziti s Žumberka jer, osim nekoliko ugostiteljsko-turističkih objekata, kao što je Slapnica, eko-centra Budinjak, edukacijskog lovišta, malo toga ima ako nemate mirovinu zarađenu u Njemačkoj. Mlađi ljudi, koji teško žive od svog rada, ne mogu sami rješavati državne probleme.

Džaba i potpore

Tu ni Program ruralnog razvoja, koji bi trebao položiti test i na Žumberku, i pored oko 60.000 korisnika u zemlji, ne prolazi. Naime, samo 30 posto sredstva je bilo isplaćeno od 2014. do 2016. godine, a ni povećanje na 70 posto isplaćenih sredstva u 2017. godini (3,67 milijardi kuna) nije zasad u Žumberku stvorilo pretpostavke za bolji život uz ganicu jer džaba i potpore ako ih nema tko više ni dobiti, a kamo li provesti. Slovenski roaming se i dalje proteže do pola Žumberka pa, iako su cijene razgovora sad napokon iste, internetski promet nije. No, zato se Radio 101 dobro čuje sve do Svete Gere.

Vikara Grkokatoličkog župnog ured Milu Vranešića nismo zatekli u žumberačkom Uskočkom muzeju u Stojdragi, o kojemu smo već pisali, a preko puta kojeg se sada nalaze dvije plastične krave u prirodnoj veličini i omanji jednako tako plastični bazenčić. To je slika koja o Žumberku danas govori više od tisuću riječi. Žumberak je doživio demografski slom jer ima 90 posto manje stanovnika danas nego prije 30-ak godina, a prosječna životna dob stanovništva je iznad 65 godina.

Hrvatska je, ističe, davno propustila sagraditi ceste do tri veća sela na Žumberku, koja su se onda prometno povezala s Metlikom pa se u Hrvatsku iz Drage može jedino preko Slovenije. Tako smo izgubili čak 400 hektara zemlje, a “dobili” natrag Svetu Geru koja je ionako uvijek bila “kod kuće”.

PODIJELI