PODIJELI

Bilo mi je užasno. Godinu dana prije nego što sam morala napustiti dom iznimno sam se loše osjećala i čudno ponašala. Bila sam u panici i pod velikim stresom. Imala sam grč u želucu, nisam mogla ni jesti niti spavati, nisam znala što ću, kako će mi biti. Razmišljala sam o tome da se odselim negdje i nestanem. I drugi iz moje generacije osjećali su se jednako – riječi su 21-godišnje Kristine, djevojke iz Slavonije koja je na vlastitoj koži osjetila kako je to kada prijeti opasnost da izgubiš krov nad glavom.

Da se tako ne bi osjećali i ostali mladi koji se trenutačno nalaze u domovima za nezbrinutu djecu, a koji s navršenih 18 godina moraju napustiti ustanove u kojima su pronašli utočište, brine se Caritas Zagrebačke nadbiskupije. Rade na uređenju stambene zajednice u Selskoj ulici, objekta namijenjenom mladima kako bi im se olakšalo prijelazno razdobolje od izlaska iz doma do potpunog osamostaljenja. U tom bi razdoblju na miru i uz pomoć stručnjaka mogli pronaći posao, završiti dodatne tečajeve ili studij. Zbog gradnje te Caritasove kuće pokrenuta je humanitarna akcija, koja i dalje traje s obzirom na to da je za završetak radova potrebno još oko milijun i pol kuna.

Foto: Marin Vajdić

Prikrpati nekome u stan

Kristina i njezina generacija, međutim, nisu bili te sreće da im je topli dom zagarantiran i nakon što postanu punoljetni pred zakonom. Mnogi njezini vršnjaci nakon izlaska iz doma završili su, kaže, doslovno na ulici kao beskućnici. Neki su se, dodaje, uspjeli prikrpati nekome u stan na određeno vrijeme, no nemaju posla. Ona je uspjela upisati Katolički bogoslovni fakultet i dobila mjesto u Studentskom domu Cvjetno naselje.

– Bilo mi je teško priviknuti se i biti bez odgajateljica, za sve se sam brinuti. Nije mi bilo lako, posebno prvu godinu. Onda sam se malo privikla, no u Cvjetnom mi je nedostajao mir pa sam se odselila u privatan smještaj. Primam stipendiju od dvije tisuće kuna. Tisuću kuna dajem za najam i tisuću imam za svoje potrebe. Zadovoljna sam, imam sve što mi treba. Topli obrok, krov nad glavom, odjeću – priča Kristina koja je prvotni plan, da završi fakultet i zaposli se u Caritasovu domu kako bi radila sa djecom, promijenila.

– Shvatila sam da bih željela upisati kriminalistiku. Ta je želja oduvijek bila u meni, no s 18 godina smatrala sam da još nisam zrela za to, ali sada se nadam da će mi se taj san ostvariti, iako će biti vrlo teško jer ću paralelno morati raditi – otkriva Kristina.

Iza ove mlade, ambiciozne djevojke težak je put. S petnaest je godina odlučila napustiti roditeljski dom i sigurnost potražiti u Caritasovoj Kući Emaus u Zagrebu gdje nikoga nije poznavala. O razlozima odlaska od roditelja ne želi prviše pričati, kaže samo da su se razilazili u mišljenjima.

Dolazak u dom

– Najteže mi je bilo kada sam stigla u Zagreb u dom. Trebalo mi je vremena da se prilagodim i nađem zajednički jezik s odgajateljima i ostalom djecom s kojom sam provodila 24 sata dnevno. S vremenom sve je sjelo na svoje mjesto. Odgajatelji su bili uz mene, izveli su me na pravi put i potaknuli me da upišem fakultet i napravim nešto od svoga života – priča Kristina koja je i dan-danas u kontaktu s odgajateljima.

– U domu sam naučila da su ljudi različiti i da ih treba dobro procijeniti prije nego što im daš da ti se približe – kaže. Upravo je takvu priliku pružila svom mladiću s kojim je u vezi već nekoliko godina. Za njega kaže da je divan! Sreli su se u Caritasovu domu u kojemu je i sam bio smješten. S njim je vrlo sretna.

– Jako mi je drago zbog svih mladih iz doma što će moći boraviti u takvoj stambenoj zajendici. Mi smo imali psihološku i stručnu pomoć za pisanje molbi za posao i slično, ali oni će imati cijeli progam na mnogo višoj razini i, što je najvažnije, imat će siguran smještaj. To je neizmjerna pomoć.

Kuća za mlade u Selskoj 165

Kuća za mlade u Selskoj 165 sastojat će se od prizemlja s višenamjenskom dvoranom i uredom socijalne službe. Na tri kata i u potkrovlju bit će raspoređeni jednokrevetni i dvokrevetni apartmani. Istodobno će u njoj svoje privremeno, ali sigurno utočište moći pronaći 31 korisnik, a osim za mlade bez roditeljske skrbi, bit će otvorena i za siromašne studente koji ne ostvare pravo smještaja u studentskom domu. U potkrovlju objekta nalazit će se još četiri jednokrevetna apartmana, praonica rublja i terase. Socijalna služba bit će im podrška u procesu prelaska u samostalan život te pomoć u posredovanju pri zapošljavanju i slično. Gradnja je iznimno važna kako ti mladi ne bi završili na ulici. Jedan od problema s kojima se suočavaju je i činjenica što najčešće imaju zanimanja koja nisu tržišno konkurentna, što znači da im se nude samo slabo plaćeni poslovi od kojih ne mogu samostalno živjeti. Zbog toga se često zapošljavaju unutar sive ekonomije, ponekad ne dobivaju plaću za svoj rad, ostaju ovisni o sustavu socijalne skrbi i vrlo često se vraćaju u Caritas kao beskućnici, trudnice i žrtve nasilja.

Svi koji žele donirati novac mogu to učiniti preko na brojeve računa:

Caritas Zagrebačke nadbiskupije, Kaptol 31, 10 000 Zagreb

Privredna banka IBAN HR142340 0091 1103 43166 
Zagrebačka banka IBAN HR182360 0001 1013 40277 

PODIJELI