PODIJELI

Probijajući se autom u noćnoj vožnji od središnjeg samoborskog trga zavojitom i samo ponegdje osvijetljenom cestom koja prati potok Gradnu, osjećali smo nelagodu jer, nije se baš za pohvaliti, nikada prije nismo išli u mjesto Rude.

Nismo išli vidjeti unutrašnjost bivšeg rudnika po čemu mnogi znaju za to selo šest kilometara udaljeno od centra Samobora, nismo imali namjeru popeti se na vrh Oštrca, koji je česta ruta planinara, nismo došli ni na specifičnu proslavu blagdana Svete Barbare, a nismo išli ni kušati rudarsku greblicu, lokalni specijalitet (savijača punjena kravljim sirom i špinatom) koji mnogi opisuju kao veličanstven.

HRK Rudar

Cilj je bila sportska dvorana, dom Rukometnog kluba Rudar, vodeće momčadi 1. Hrvatske rukometne lige sjever. U sezoni 2016./2017. jedini je sportski kolektiv mjesta s 1130 stanovnika (prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine) igrao u Premijer ligi rukometaša, najjačem hrvatskom klupskom natjecanju, ali nije uspio održati se u elitnom razredu.

Nakon vožnje od 15 minuta – po nepoznatoj cesti bili smo i preoprezni, očekujući da nam neka životinja iskoči iz šume uz cestu – stigli smo pred najosvjetljeniju zgradu Ruda. Dvorana s petstotinjak mjesta specifična je jer je sagrađena iznad potoka Gradna, koji prolazi i kroz Samobor, pa taj dio grada mnogi nazivaju Samoborska Venecija.
Na kafiću iznad terena nalazi se fotografija prve seniorske momčadi na kojoj piše “Ne ispadamo, vraćamo se”.

– To je jedan član Uprave kluba zatražio da se napiše nakon što smo u proljeće 2017. ispali iz Premijer lige – rekao nam je Darijo Gaća, sportski direktor kluba i posljednjih šest sezona trener seniora.

Gaća nije rodom iz samoborskoga kraja, ali kao da je domaći.

– Stigao sam u Rude kao igrač, nastupao za klub od 1989. do 1991. godine. Tada sam otišao u Domovinski rat, a dvije godine poslije vratio se u Rude. Zbog ljubavi sam se vratio – objasnio nam je Slavonac iz Slatine kako je završio podno Samoborskoga gorja. Ljubav prema rukometu usmjerio je u rad kluba koji je, na inicijativu prof. Rudolfa Levaka, osnovan 1959. godine.

– Svi mali klubovi počivaju na nekoliko entuzijasta, Krunoslav Hofer i ja jedini smo ovdje u Upravi bez prekida od devedesetih. Sada se u Upravi okupila skupina mladih ljudi koji su spremni pomoći i osigurati neka sredstva za rad kluba – naglasio je Gaća.

Imali su u Rudaru solidne rezultate i prije 2010. godine, ali gradnjom dvorane krenuli su odlični rezultati, u prvome redu s mlađim kategorijama.

– Nitko se osim članova našega kluba ne ‘gura’ trenirati u ovoj dvorani. I najmlađe selekcije imaju na raspolaganju cijelo igralište, točnije, najmanje tri puta tjedno trening na igralištu rukometnih dimenzija. Inicijativa za dvoranom postojala je odavno, a konkretno se krenulo za vrijeme bivšega gradonačelnika Samobora Filipeca. I sadašnji Beljak to je podržao, a samoborske tvrtke sagradile – rekao je Hofer, trener jedne od mlađih selekcija i zajedno s Gaćom “Katica za sve”, pokazujući nam i malu teretanu koju su članovi kluba uredili na ulazu u dvoranu.

HRK Rudar

U OŠ Rude, zajedno s područnom školom, imaju 135 učenika, a u klubu je trenutačno 125 registriranih igrača svih kategorija.

– Omladinski pogon čini nam 80 posto djece iz Samobora, prošlo ljeto stigla su i petorica dječaka, rođeni 2002., iz Zagreba. Prva ekipa je produkt naše škole, većinom iz mjesta, osim dvojice igrača. Imamo drugu seniorsku ekipu u 3. HRL-a središte, to je momčad sastavljena od dečki koji su izašli iz kadetskog uzrasta uz nekoliko kadeta. Imamo kadete (2000. godište), mlađe kadete (2002.) koji su prošle godine bili četvrti u Hrvatskoj, dječake 2004. i 2006. godište, koji su prošle sezone bili prvaci Hrvatske i selekcije mini rukometa od kojih je ona 2007. postala najbolja u Hrvatskoj. Sedam selekcija. To nemaju ni klubovi iz mnogo većih sredina – pohvalili su se Hofer i Gaće.

Sve to ne bi bilo moguće da nema roditelja koji voze svoju djecu i njihove suigrače na treninge. Njima tih šest kilometara vožnje u jednom smjeru nije toliko daleko koliko se nama činilo.

– Koliko ljudi vozi svoju djecu na treninge preko pola Zagreba. Trebate vidjeti gužvu kada su treninzi, a to nije velika udaljenost – govori Gaće pokazujući na unutrašnjost kafića.
– Imamo odličnu suradnju s roditeljima, oni su aktivni u klupskom životu a ne miješaju se u struku. Dosta se ljudi doselilo u Samobor pa su preko djece i njihove ljubavi prema rukometu pronašli zanimaciju. Često idu s djecom na razne turnire. Nedavno smo bili u Poreču, a osim šesdesetak igrača, još je bilo dvadesetak roditelja. Brinu se roditelji da i svi budu upoznati s rezultatima momčadi. Internetsku stranicu uređuje tajnik kluba Edi Mapilele, ali ima i onih koji ipak sve vole na papiru. Kada stignu bilteni, jedan od roditelja sve postavlja na oglasnu ploču na ulazu – ponosno govori sportski direktor kluba.

Članarina je simbolična za današnje uvjete – 150 kuna mjesečno. Tri četvrtine budžeta pokriva Sportski savez Samobora, a ostatak se nabavlja od sponzora i članarina.
Na natjecanje dviju seniorskih ekipa u sezoni ode oko 150.000 kuna.

– Samo za službene osobe na domaćoj utakmici trebamo u 1. HRL-u dati 4600 kuna. Dolazak liječnika je 500 kuna pa imamo sreće što roditelji, koji su liječnici, pomažu klubu prateći utakmice. Grad Samobor nam iznimno pomaže, a mi se trudimo to racionalno potrošiti na natjecanja, putovanja, ono najosnovnije – dodao je Hofer.
Kada je Gaća postao sportskim direktorom, imao je nekoliko ciljeva i oni su se ostvarili.

– Cilj je bio omasoviti klub, spustiti se u Samobor gdje je baza, dobiti dvoranu. Danas imamo dvoranu, mnogo članova i šest domaćih ljudi koji su kvalificirani za treniranje.
Dobri rezultati seniora privlače djecu i to veseli članove Uprave.

– Prije smo kategorije krpali pozivajući mlađe da igraju u starijim kategorijama, danas se to rijetko događa. Imamo i za najmlađe treninge u Samoboru – dodaje Hofer, objasnivši da se i dalje drže nepisanog klupskog pravila da u seniorskoj momčadi nema više od tri igrača koji nisu ponikli u Rudaru. A sadašnja momčad se uoči nastavka natjecanja 3. veljače nalazi na prvome mjestu s tri boda više od križevačkog KTC-a i šest više od Bjelovara. U Premijer i Prvoj ligi nema manjeg mjesta s ligašem.

– Povratkom u niži razred natjecanja nije nam bio primaran cilj povratak u Premijer ligu, pogotovo jer su tri domaća dečka otišla ili prestali igrati. Pomladili smo ekipu i otvorilo nam se. Cilj je ove godine izboriti završnice prvenstva Hrvatske s mlađim kategorijama. Voljeli bismo ponoviti 2016. godinu kada smo imali tri ekipe na završnicama, a u daljoj budućnosti da minimalno dva igrača iz svake generacije završe u seniorima – završio je dvojac, koji za sebe voli reći da su budalaši zaljubljeni u Rudar.

PODIJELI