Gdje se skuplja dio glomaznog otpada sa zagrebačkih ulica, ali i onaj od Varaždina, Koprivnice, Karlovca do Siska, može se vidjeti u IV. odvojku Kozari puteva gdje Sulejman Beriša Nane na broju 212 ima poveće dvorište.
Gospodin Beriša ima devetero braće i sestara te 12 djece, a u cijeloj obitelj čak je 500-tinjak unučadi. Obitelj nastavlja posao pokojnog oca Redžepa koji je imao pogon na deponiju gradskog smeća na Jakuševcu.
Poslovni optimizam
Nane kaže da on najviše radi na sajmu Jakuševac, a da posao s glomaznim otpadom najviše ovisi o vremenskim uvjetima jer, ako je vrijeme loše, onda je i glomazni otpad manje upotrebljiv, ali njegova poslovna filozofija je da nema toga što se ne može prikupiti, reciklirati pa prodati bilo sakupljačima sirovina, koji otkupljuju plemenite metale, ili na buvljaku. Dodaje da je bolje i kopati po smeću, skupljati otpad, nego prositi ili, još gore, da viču da Romi kradu i pljačkaju.
– Romi su rođeni za recikliranje glomaznog otpada i to dobro rade – ističe Nane i kaže da je spreman zaposliti legalno nezaposlene s burze, bili Romi ili ne, samo je važno da hoće raditi. Moja obitelj na ime djece od Grada Zagreba, kaže Nane, prima godišnje 60.000 kuna i spreman sam na neki način, a to je nabolje radom, jer nema koristi od onoga što samo pričaju naše udruge Roma, vratiti barem dio tog novca gradu koji mi je dao priliku da živim od svoga rada.
Ipak, dvorište od kojih tisuću kvadrata bilo je natrpano gomilom odjeće, ali i starim krevetima i kućanskim aparatima… Nane kaže da je sad u fazi sređivanja dvorišta, ali i papira za njega koji su sad na majci, ali i nekim drugima. – Ako dođete za koji dan, sve će biti kako treba, kao u pravoj tvrtki – ističe.
S druge strane, njegova supruga nervozno je šetala dvorištem, samo u papučama bez čarapa, te nije dijelila Nanin poslovni optimizam, već nam je poručila da ga “vodimo u Vrapče”. Nane nam je pojasnio bračne nesuglasice. Supruga je, naime, nezadovoljna što troši vrijeme na sređivanje papira, koje će teško prikupiti da bi legalizirao svoju djelatnost jer mu je dio dvorišta veće oduzet za nešto što bi trebao biti park, ali ustvari je samo omanja livada s jedim ili dva dječja tobogana. Veća djeca su bila u školi, a kuća u kojoj živi njih 12 samo je malo niže u istoj ulici na broju Kozari putevi 18.
Udaraju po sirotinji
To su većinom višekatne kuće, ispred kojih je parkiran najmanje jedan ili dva automobila. U obližnjim ulicama nalaze se i manje trgovine, kafići, frizeraji, pekarnice …
No, dok većina sugrađana još spava, oni ustaju i pale svoje automobile, kombije, čak i improvizirana vozila s prikolicom. Samo da ima što više mjesta za robu. Odlaze do odlagališta krupnog otpada, kojih je ne tako davno bilo i 300 u gradu, i traže svoju zaradu. Traže sve što su neki odbacili, od papira, stakla, plastike, metala, baterija do biootpada. Sve su to sekundarne sirovine koje spadaju u komunalni otpad kojeg se u Zagrebu godišnje nakupi otprilike 300.000 tona.
Natovare svoja vozila, a ako sve ne stane u njih, čuvaju svoja mjesta. – Sjedimo tu cijeli dan. To su stvari koje si inače ne možemo priuštiti. Ovdje nađem odjeću za djecu, ali i neke druge stvari – kaže Nane, jedan od rijetkih koja nam je dopustio da ga fotografiramo.
– A zašto se ostali nisu htjeli slikati pa ste nas našli – pita nas njegova supruga koja se nije htjela ni predstaviti, a Nane nam je samo kratko rekao da se zove – žena.
Kažemo da se mnogi boje kazni ili se srame onoga što rade. – Ovo nije sramota. Nikome ne krademo iz usta, nikoga ne maltretiramo, već radimo koristan posao – odgovara Nane. Na spomen da Grad hoće urediti i odvoz komunalnog otpada, a ne samo krupnog, kaže da je najlakše udarati po sirotinji. Ljut je Nane zbog zahuktale rasprave o primjeni Zakonu o otpadu zbog kojeg bi mnogi ostali bez jedinog prihoda.
U ‘biznisu’ 70 posto Roma
Naime, ono što je mnogima tek bezvrijedni otpad, njima je to jedini posao. Prikupljaju sve što je imalo vrijedno i može se prodati. Namještaj, željezo, bijela tehnika, pa čak i odjeća, za njih su bogatstvo. Takvim načinom života mogu zaraditi nekoliko tisuća kuna mjesečno koje su im prijeko potrebne da prehrane mnogočlane obitelji.
– Bilo bi lijepo da ovo ne moramo raditi. Neka nam daju bilo kakav posao, rado ćemo raditi da ne moramo kopati po smeću. Pa što ćemo ako nam i ovo oduzmu – kaže nam na rastanku Nane.
Podsjetimo, prema novom Zakonu o otpadu, odlaganje glomaznog otpada odlazi u povijest, odnosno glomazni otpad više se ne smije odlagati na javnim površinama. Za takav otpad bit će zadužene mreže reciklažnih dvorišta. Planira se povećanje broja takvih dvorišta pa bi svaka gradska četvrt ili grad u županiji trebali imati vlastito reciklažno dvorište.
Sedamdeset posto Roma bavi se sekundarnom sirovinom. Tako prehranjuju obitelji. To je jedino što mogu. Posla nema pa se tako snalaze. To je posao kojim se može svatko baviti, ali mi najbolje, ističe Nane. Svjestan je, dodaje, problema koje će novi zakon izazvati u romskoj zajednici jer će mnogi Romi ostati bez zarade. – Uvijek se uzima onima koji najmanje imaju. To su obitelji koje imaju i 10-ak članova koje treba prehraniti. Da, primaju socijalnu pomoć, ali nemoguće je samo od toga preživjeti – zaključuje Nane.
No, Romi su ljuti na cijeli sustav. Slažu se s reciklažnim dvorištima, ali žele da ona funkcioniraju kao u inozemstvu. – U Njemačkoj daš 10 eura i uđeš u reciklažno dvorište iz kojeg možeš uzeti ono što ti treba. Kod nas, i ako uspiješ ući u dvorište, ne možeš ništa naći jer je sve razgrabljeno – kaže Nane, a njegova susjed odgovara: – Ma gdje smo mi od Europe, sinko…
Sakupljači otpada, iako razmišljaju isključivo o kakvoj takvoj zaradi, dosad su pridonosili očuvanju našeg zajedničkog okoliša. Zato, kad ih sretnete ispred haustora, nemojte psovati i vikati na njih jer rade posao za koji nisu plaćeni.
