PODIJELI

Nitko ne voli kad mu se u ruke “uvali” vrući krumpir.

Jedan takav prihvatio je u ruke Milorad Damjanić kad je prije gotovo dvije godine preuzeo stolicu direktora zagrebačke Mladosti.

Mladosti koja je jedan od najtrofejnijih zagrebačkih klubova, svjetski poznata vaterpolo institucija, ali koja također, već posljednjih pet godina grca u dugovima. Daleko su dani kad su na bazenu uz Savu žutu kapicu nosile svjetske veličine poput Vanje Udovičića.

No, upravo zbog ugovora koji su se tada potpisivali Mladost se i našla u današnjim problemima koji traju gotovo pet godina. Jer, novca je nestalo, obveze prema igračima su ostale i nezadovoljstvo je stupilo na scenu u vidu predstečajnih nagodbi i ovrha.

Stoga smo odlučili upitati direktora Damjanića kakva je trenutačna financijska stabilnost kluba i kakvu budućnost mogu očekivati igrači i navijači Žabaca?

Trenutačna financijska situacija u klubu nije dobra. Klupski račun je u blokadi, ali nadam se da će se ta novonastala situacija ubrzo riješiti, najkasnije do kraja veljače. Podsjećam da je Mladost u trenutku mog preuzimanja funkcije direktora imala dug od 9,5 milijuna kuna. Danas taj dug iznosi oko 3,5 milijuna. Još uvijek se nismo izvukli, kao što možete i sami zaključiti, jer smo trenutačno u blokadi, ali dvije trećine duga uspjeli smo sanirati i nadam se da bi Mladost, ako nastavimo ovim putem, mogla možda već do kraja iduće godine “prodisati” i početi normalno funkcionirati već početkom iduće sezone.

Kako je nastao toliki dug?

Ako se vratimo unatrag devet godina, za vrijeme financijske krize, Mladost je tada izgubila glavnog sponzora, Dalekovod. S tim gubitkom, golem dio sredstava na koje se do tada normalno računalo jednostavno je nestao. Mladost je imala potpisane ugovore s igračima koji su tada igrali i ti su ugovori bili dosta visoki. Mladost je u tom razdoblju također težila rezultatima, tako da se nije odmah išlo u sanaciju dugova i smanjenje ugovora. Kako tada nije pronađen novi sponzor, dugovi prema igračima su se gomilali i epilog je situacija u kojoj se trenutačno nalazimo.

Foto: Dino Duspara

Što je sa sponzorima, jeste li pronašli nove, kako opstajete?

Nažalost ne. Mladost već više od pet godina bezuspješno traži nove sponzore. Ova novonastala situacija s Agrokorom samo je još dodatno otežala već ionako tešku situaciju. Smatram da i porezni zakoni nisu prilagođeni da bi se pogodovalo ulaganju u sport. Teško vam je bilo kojeg sponzora nagovoriti da uloži u klub ako nema nikakve olakšice i benefite od toga. Jednostavno nema motivacije za to. Primjerice, Mađari imaju zakone prilagođene ulaganjima u pet sportova za koje se smatra da su perspektivni. Dakle, svaki poduzetnik koji uloži u jedan od tih sportova porezno je rasterećen. Kod nas takav model ne postoji. Mladost živi i opstaje na novcu koji za naše funkcioniranje izdvaja Grad Zagreb. Riječ je o otprilike 2,3 milijuna kuna godišnje, što nam omogućava da imamo 4 igrača pod profesionalnim ugovorom, i to su Marcelić, Bukić, Paškvalin i Radu, dok svi ostali igraju s potpisanim stipendijskim ugovorima. S tim novcem financiramo i mlađe kategorije i plaćamo 11 trenera. Rekao bih da nema tog novca, ne bi bilo ni Mladosti jer nam taj novac čini 95 % proračuna za sezonu.


Kakve su ambicije kluba?

Nadamo se finalu prvenstva Hrvatske i ulasku u Final four regionalne lige. Trenutačno dosta dobro stojimo u ovoj sezoni, rekao bih, čak i iznad očekivanja. Držimo drugo mjesto u regionalnoj ligi i ostvarili smo dosta bitnu pobjedu nad Partizanom u Beogradu. Pred momčad nismo stavili nikakve imperative. Mi smo u ovoj sezoni promijenili i trenera, tako da smo stvarno zadovoljni trenutačnim rezultatom. Nadali smo se da ćemo uspjeti ući i u Ligu Prvaka, ali iskreno, to bi nam samo povećalo troškove u ovoj sezoni i vrlo vjerojatno čak bilo i kontraproduktivno s obzirom na financijske uvjete i ograničenja u kojima sada radimo.

Kakva je budućnost kluba i klupskog vaterpola u Hrvatskoj?

Iskreno se nadam da ćemo ovaj dug sanirati u što kraćem roku. Mladost ima dosta mladih igrača koji su već sad označeni kao veliki talenti hrvatskog vaterpola, tako da se ne bojimo gubitka igrača nadolazećih generacija. Imamo plan, a to je kombinacija starijih i iskusnih i mlađih koji su spremni učiti i boriti se, Mladost bi se ponovno mogla uzdići i ostvarivati rezultate na koje je zagrebačka publika navikla, mislim da bismo tada mogli i ući u borbu s Jugom, ali, smatram, tek za dvije do tri godine. Glede klupskog vaterpola, Jug ima dosta dobre sponzore, ipak je vaterpolo sport broj 1 u Dubrovniku, Primorje je izgubilo glavnog sponzora i rezultat toga možete vidjeti na tablici regionalne lige. Split se malo diže, ali ništa previše obećavajuće. To je i nama, koliko god to glupo zvučalo olakotna okolnost jer naši profesionalci, osim Juga, nemaju gdje otići. Čak i ako pogledate Italiju, ni tamo nisu primanja mnogo veća. I tamo imate tri, četiri kluba koji mogu ponuditi malo ozbiljniji novac, a ostatak preživljava. Teško je danas u vaterpolu opstati, bez obzira na to o kojem je dijelu Europe riječ.

PODIJELI