PODIJELI

Andreas Gerdes svoju dvogodišnju kćerkicu nije vidio godinu dana, Dario Pulin svog sedmogodišnjeg sina nije vidio godinu i pol dana, Finac Jouni Torvinen bori se s institucijama za ravnopravno roditeljstvo, Siniša Đurđević sina nije vidio tri pol godine. Nijednom od tih očeva sud nije zabranio viđanje djece, to je isključivo odluka majki koje im to brane iz samo njima znanih razloga.

Time te majke krše osnovna prava svoje djece, izigravaju zakone, sudske odluke i međunarodne konvencije čiji je potpisnik i Hrvatska.

Na konferenciji za novinare Udruge za ravnopravno roditeljstvo prošli tjedan u Zagrebu čule su se potresne ispovijesti očeva, uglavnom stranaca koji su u vezama i/ili brakovima s Hrvaticama dobili djecu. Osim što ne mogu viđati svoje potomke, zajedničko im je to što centri za socijalnu skrb ne reagiraju na takva kršenja prava djeteta na oba roditelja, a majke ne snose nikakve posljedice takvog ponašanja.

Crna statistika otmica djece

Osvrnuvši se na slučaj dječaka u Splitu kojeg je majka otela iz Italije pa ga otac nije vidio godinama, predsjednik Udruge za ravnopravno roditeljstvo Oliver Čanić upitao je: – Zanima me što bi se dogodilo da je tako nešto napravio otac, da je on uzeo dijete i odveo ga bez znanja majke u drugu zemlju i godinama branio njihov kontakt? Bi li i on dobio prešutno odobravanje sustava?

Sustav je nekompetentan, reakcije su zakašnjele te, naglasio je, ima dvostruke kriterije, jedne za majke, druge za očeve.

Djelatnici sustava centara socijalne skrbi u Hrvatskoj na rastavljene očeve mahom, požalili su se očevi, gledaju kao na pijane zlostavljače i uvijek su na strani majke.
Čanić je istaknuo da je posljednje dvije godine pokrenuto 45 postupaka na temelju Haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece, što znači da je jedan roditelj bez suglasnosti drugoga odveo dijete izvan Hrvatske ili je roditelj iz inozemstva bez suglasnosti doveo dijete u Hrvatsku. Od toga su 30 postupaka pokrenuli očevi, a 15 majke. Ti podaci, naglasio je, nisu konačni, postoji velika crna brojka, barem dva puta veća od službene.

Jedan od očeva koji je govorio na konferenciji je Nijemac Andreas Gerdes. Pored njega kao podrška sjedila je njegova bivša svekrva Silvana Mršić Tramošlja.

– Mnogima je neobično što ja kao majka ne podržavam svoju kćer nego zeta, ali prije svega mislim na svoju unuku i njezino dobro. A za nju je najbolje da redovito viđa svog oca koji je obožava i koji se također o njoj želi brinuti – rekla je Silvana Mršić Tramošlja, koja već godinama živi u Njemačkoj.

Njezina kći je bez znanja i pristanka odvela dijete od partnera Gerdesa s Malte, a sada njih dvije žive u centru Zagreba. Gerdes malenu nije vidio godinu dana.

Jednom mjesečno, uz nadzor

– Moja bivša partnerica napravila je hrvatsku putovnicu za dijete bez mog pristanka. Kako je to moguće? – pitao se, a njegova bivša svekrva dodaje: – Moja kći ima poznanstva u visokim krugovima u Hrvatskoj, dakle, među vrhovima, a vrhovi ne misle na malu djecu. Za dijete je neviđanje oca nenadoknadiv gubitak. Koji su to monstrumi koji dopuštaju takvo ponašanje?! Moja kći nije otela samo ovo dijete, nego i dijete koje je dobila s bivšim partnerom, i nitko je ništa ne pita, a centar za socijalnu skrb sada osuđuje mog zeta koji samo želi viđati svoju kćer i sudjelovati u njezinu odgoju! U ovom socijalnom sistemu ima toliko laži, ne zna se tko pije, tko plače – rekla je Silvana koja nije uspjela suspregnuti suze pa ponovila kako mora biti na strani svojih unuka, ne kćeri.

A suze nije ni pokušao sakriti još jedan otac – Dario Pulin iz Poreča kojem je bivša uzela sina bez njegove suglasnosti i unatoč postojanju pravomoćnih sudskih odluka, odvela ga u Srbiju. Prema sudskoj odluci, u Hrvatskoj može redovito viđati dijete, no u Srbiji sud je odredio da sina može vidjeti samo jednom mjesečno po dva sata uz nadzor

– Odvela je dijete u Srbiju i već nakon sedam dana dobila za njega putovnicu. Posljednji put sam ga vidio prije godinu i pol dana, a 2015. sam vozio 1500 kilometara samo da bih ga vidio na 40 minuta, više mi nisu dali – rekao je plačući.

Finac Jouni Olavi Torvinen svoju je bivšu suprugu upoznao kada je kao promatrač UNPROFOR-a bio u Hrvatskoj. Zaljubili su se, a nakon razvoda ostao je živjeti u Jastrebarskom, kao i njegova bivša supruga i sin. Njegov je problem posljednjih godina neviđanje djeteta i nefleksibilnost djelatnika centara za socijalnu skrb.

– Moj posao je takav da radim nekoliko mjeseci, a onda sam slobodan. Centar mi daje da sina viđam utorkom i četvrtkom i nema šanse da bi popustili da dijete, kad ne mogu zbog posla, viđam drugim terminom. Strašno je koliko su nefleksibilni i kruti. Svaki slučaj je drukčiji i treba se prilagoditi svakoj obitelji, a ne se slijepo držati pravila – kaže Finac pa spominje kako u Finskoj sustav radi besprijekorno. Ako postoji problem između majke i oca, govore, u Finskoj se aktivno radi s oboje kako bi što prije na dobrobit djeteta riješili sve probleme.

Građani drugog reda

– Prema razvedenim očevima u Finskoj se ponašaju drastično drukčije nego u Hrvatskoj gdje se na nas gleda kao na neprijatelje – ističe.
Hrvoje Jukić, pravnik iz Udruge za ravnopravno roditeljstvo, naglasio je da je Hrvatska potpisala Hašku konvenciju o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece, čiji je cilj da dijete da ima kontakt s oba roditelja.

– Nažalost, ta se konvencija u Hrvatskoj primjenjuje vrlo sporo. Zna se da su to postupci koji su hitni i da bi Hrvatska trebala pružiti pravnu zaštitu u takvim slučajevima, prije svega djeci. Ovdje govorimo o pravu djece na drugog roditelja odnosno na oba roditelja, a ne pravu roditelja na djecu. Djeca se ne mogu odvesti kao kovčeg. Ako je netko od roditelja ovakav ili onakav, utvrdit će se u sudskom postupku pa će se odlučiti kod kojeg će roditelja dijete živjeti. Ne može se sprječavati kontakt roditelja s djetetom. Ljude koji se ovdje pokušaju boriti za ostvarenje prava svog djeteta na drugog roditelja tretira se kao građane drugog reda – rekao je Jukić.

Sve više razvoda i sve više obespravljenih očeva

Broj razvoda u Hrvatskoj raste, a raste i broj očeva koji ne mogu realizirati svoja roditeljska prava ili su za njih drastično zakinuti te nerijetko čak i obespravljeni, čulo se na konferenciji. Problem posebice osjete očevi koji su stranci u Republici Hrvatskoj, a imaju djecu s građankama naše države pa bivaju već na početku razvoda zakinuti za ravnopravan pristup roditeljstvu nakon prekida bračne veze. Procjenjuje se da je trideset posto razvoda konfliktno, što znači da jedan od roditelja vlastitome djetetu uskraćuje njegovo pravo na drugog roditelja i izlaže ga sustavnom otuđivanju od drugog roditelja, nerijetko se događa čak i zlostavljanje djeteta.

PODIJELI