PODIJELI

Špansko ima svog junaka, vedrog i nasmijanog 61-godišnjaka Dragana Vasića koji već gotovo 20 godina čisti snijeg ispred svoje zgrade, a to što je u invalidskim kolicima, nije ga sputalo da i ove godine pokaže svim građanima što znači biti dobar susjed.

– Pa ja čistim pred zgradom od 1989. godine, kad sam se doselio ovdje. Ako mogu, zašto ne bih? Ali, ne volim kad ljudi pričaju da moji susjedi ne čiste pa moram ja. Oni su vrijedni ljudi i lopataju snijeg skupa sa mnom. Možda ja imam malo više vremena pa stignem očistiti još protupožarni put i stazu do zgrade, ali znam da se svi potrude koliko mogu. Tako se družimo i dobro nam je, a ja ću čistiti dok god budem mogao – rekao je Vasić.

Foto: Marin Vajdić

Pa Dragane, kako je

Kakav status Vasić ima u svom naselju, najbolje se vidi iz reakcija njegovih susjeda. – Pa Dragane, kako je, treba li što? Hoćeš da te otpratim do kuće – pitala je prolaznica na Tržnici Špansko čim je ugledala Vasića, no on je odbio. Kad smo pitali kako to da je tako omiljen među susjedima, rekao je da ljudi često koriste svoj invaliditet kao izliku da kukaju, a njega to ne zanima.

– Zamislite da svaki put kad dođem na neko druženje sa susjedima počnem kukati kako me bole leđa, kako me boli kuk, kako nemam novca… U nekom trenu svatko će ti reći dosta, imam ja svojih problema – pojasnio je Vasić. Ipak, priznaje da je bilo teško prihvatiti svoj invaliditet.

– Završio sam u kolicima nakon prometne nesreće. Imao sam samo 26 godina. Znate, to su najbolje godine, kad bi čovjek trebao misliti kako je cijeli svijet pred tobom. Kad ti se tako nešto dogodi, nikad se zapravo ne navikneš. Uvijek ti nešto nedostaje. Teško je to, ali bitno je da se osjećaš korisno, dobro u vlastitoj koži i da shvatiš da ti neće biti bolje od kukanja. U trenutku kad ne budem ni za što, mjesto mi je u domu – smatra Vasić te dodaje kako njemu pažnja ne treba.

Lopata nije za slikanje

Iako ga se cijeli tjedan moglo vidjeti s lopatom u ruci, odbio je fotografirati se s njom jer, kako kaže, lopata mu treba za lopatanje, a ne za slikanje. – Snijeg je očišćen, a nisam ja Bandić da se naslikavam nakon što je posao odrađen. No, kad su portali objavili fotografiju mene kako čistim, isti su dan došli dečki iz Zrinjevca i počistili sve ceste na kvartu. Nama je to bitno jer treba otići kod doktora, na plac ili u poštu – rekao je Vasić.
Iako je općenito zadovoljan svojim kvartom, Vasić se na kraju ipak malo požalio. – Znate, prije su osobe s invaliditetom mogle ići na besplatno vađenje krvi u našu ambulantu, a sad moramo do Donjeg Vrapča. Sve u svemu, dobro je tu, samo uvijek može bolje – zaključio je ovaj skromni heroj ulice.

PODIJELI