PODIJELI

Tamara Obrovac uskoro se vraća pred zagrebačku publiku – u Kinoteci će, u trećem izdanju glazbenog programa kina FonoKinoteka, 16. veljače održati intimni koncert s jednom od svojih najstarijih glazbenih formacija Tamara Obrovac Quartet. Pratit će je Matija Dedić na klaviru, Krunoslav Levačić na bubnjevima te Žiga Golob na kontrabasu.

– Da, tako smo to zamislili, organizator Centar za kulturu August Cesarec i mi. Kvartet ima već popriličan staž od dvadesetak godina s malim pauzama, tako da ćemo napraviti retrospektivu programa. Odsvirat ćemo i neke pjesme s albuma “Ulika” i “Ulika revival”, koje obično ne sviramo. Izvest ćemo čak i neke neizdane starije pjesme, koje nisu ušle u izbor za CD kad smo ga snimali 1998. Posebno se veselim što će nam u goste doći i Milan Rakovac. Njemu sam ukrala, da tako kažem, stihove iz pjesama “Črno zlo” i “Spovidnik”, i iz te dvije napravila jednu koja je doživjela brojne glazbene inkarnacije. Poseban gost, književnik Milan Rakovac, autor je i stihova posvećenih Sergiju Endrigu koje je Tamara Obrovac uglazbila u rijetko izvođenu skladbu “Endrigo blues”. Koncert u Zagrebu uslijedit će netom nakon nastupa u Istarskom narodnom kazalištu u Puli 14. veljače.

‘Kućna kompozitorica’ HNK

– Svako Valentinovo održim koncert u Istarskom narodnom kazalištu u Puli. To je tradicionalni koncert za koji biram neke zanimljive, nove ili malo drukčije projekte koje predstavljam. To je duga tradicija i volim reći da je mala scena INK-a, na kojoj mi je draže nastupati nego na velikoj, nekakav moj dnevni boravak u koji dolazi gotovo stalna publika od tristotinjak ljudi. Tu vlada domaćinska atmosfera, a želimo je preseliti i u Kinoteku koja je naš „friški“ koncertni prostor – govori Tamara.

– Baš sam slušala neke snimke koje nismo izdali. Tu su i neke pjesme koje su poslije doživjele razne izvedbe na drugim albumima, primjerice, “Predi šći moja” (album Transhistria). Ima i nekoliko skladbi za koje sam tekstove pisala na engleskom jeziku jer sam tražila moderniji zvuk izvan takozvang “main stream” jazza. U toj fazi rada to sam zvala moderni jazz. To sad više nije moderno (smijeh), prošlo je 30 godina od toga. Bit će to povratak, “back to the roots” – ističe.

Tamara Obrovac iznimna je umjetnica osebujnog glazbenog izričaja, poznatog i prepoznatog i na svjetskoj glazbenoj sceni. Uz veliku koncertnu aktivnost, sklada glazbu za dramske i baletne predstave te filmove, za što je višestruko i nagrađivana. Trenutačno radi na predstavi „Kralj Lear“ Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu redatelja Janusza Kice. Kaže da joj je to, u godinu i pol dana, već treća suradnja s HNK. Radila je i na predstavi “Ljudi od voska”, također s Januszem Kicom, te glazbu za balet “Apoksiomen” pa sebe u šali naziva kućnom kompozitoricom. O predstavi “Kralj Lear”, koja 23. veljače ima premijerno izdanje, kaže: – Glazba prati cijeli razvoj predstave, ali ga na kraju i zaokružuje. Tek kad sve posložimo do kraja mogu vidjeti treba li dorađivati neke aranžmane. To je proces i glazba je dio tkiva predstave.

Za razliku od svoje, glazbu koju radi za predstave potiče redateljev koncept. Tu samoj sebi ne postavlja okvire, a traži najbolji način da artikulira ono što je redatelju potrebno. – Kad radim svoje, tu sam ja redatelj. To je direktan izraz moje nutrine. U kazalištu je to različito, čak i koncepcijski. U kazalištu često nemate glazbu koja funkcionira samostalno, osim kad je to prijelaz između činova ili kad popunjava neke segmente između govora ili ostalih događanja na sceni – objašnjava.

Phanphonia Istriana

Uskoro završava Phanphonia Istriana, projekt pod umjetničkim vodstvom Tamare Obrovac u produkciji Umjetničke organizacije Transhistria ensemble. Riječ je o višegodišnjem kulturološkom multimedijalnom projektu revitalizacije dijalektalne i glazbene baštine Istre. Baziran je na bogatstvu govora, dijalekata i glazbenih idioma te opće kulturološke raznolikosti Istre. Jednom u dvije godine producira se umjetnički oblikovano multimedijalno digitalno izdanje posvećeno pojedinom istarskom dijalektu.

– Peta edicija posvećena je istrovenetu, odnosno istromletačkom dijalektu. Projekt na umjetnički način artikulira bogatstvo i melodioznost istarskih dijalekata. Očekujem da ću to uskoro završiti, a slijede koncerti koji su stalno tkanje, što s kvartetom, što s Transhistriom. Do proljeća imamo koncerte u Hrvatskoj, na jesen idemo u Austriju, a još se čeka termin za Litvu. Moram spomenuti i kako je Jazz orkestar HRT-a pozvao na suradnju Transhistria ensamble, a zajednički projekt planiran je za početak lipnja. Imat ćemo zajednički koncert u sklopu Jazz ciklusa u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, a zatim ćemo snimiti i CD. Uvijek imam u zapećku pet-šest, deset, dvadeset pjesama koje se u nekom trenutku sklope u projekt, tako da ovo gostovanje Milana Rakovca na koncertu ima svoje opravdanje. Planiramo zajednički projekt u kojem bih ja uglazbila uglavnom njegove tekstove na drukčiji način nego što to inače radim.

A kad je pitamo kako uspijeva uskladiti rad na kazališnoj i filmskoj glazbi, autorske projekte i koncerte, odgovara: – Dosta je naporno. Ja jesam radoholičarka i navikla sam na mnogo obveza, ali kad je riječ o čestim putovanjima, to čovjeka izmori. Mora postojati neka ekonomičnost dobre energije i ne treba se trošiti tamo gdje nije potrebno. S obzirom na to da sam stalno na dva-tri područja, funkcioniram na dva-tri kanala, nekako sam se na to i navikla, tako da mi nije preteško, osim kad ovako zagusti da se nekoliko stvari poklopi. Ali, čovjek sve izdrži kad radi ono što voli.

Ana Ciglenečki

PODIJELI