PODIJELI

Gotovo svakodnevno smo svjedoci koliko nas je malo koji ćemo obratiti pažnju i pomoći osobi u nevolji.

U Facebook grupi I to je Zagreb korisnica Zelda Prozek opisala je potresan događaj kojem je svjedočila.

Njezin post prenosimo u cijelosti:

‘Danas se desilo nešto što mi je iznova poljuljalo vjeru u ljudski rod. Pišem ovo ne zato da bi nekog povrijedila, već da bi skrenula pozornost na problem koji se provlači kroz društvo.
Jesmo li postali toliko otuđeni i neempatični? Jesmo li zbilja tolike prazne ljušture? Dakle, danas poslijepodne, vozeći se Vlaškom u smjeru Sljemena u vožnji spazili smo starijeg gospodina kako s druge strane pokušava zakoračiti na cestu i pada na tračnice. Stali smo par desetaka metara ispred, pod sva četiri i u tom trenutku vidjeh prvi šok. Prolazila je hitna pomoć koja je usporila bacivši tek pogled na čovjeka koji je i dalje ležao na tračnicama i NASTAVILA DALJE. Kao da ništa nije bilo. Istrčali smo van, dok su auti koji su bili bliže, mrtvi hladni prolazili, pa čak i obilazili gospodina koji je ležao. Stao je još jedan čovjek koji je dotrčao i potom još par ljudi koji su kasnije naišli. Srećom gospodin je dobro, podigli smo ga i nije bilo ništa ozbiljnije, no ostaje pitanje…što je s onima koji su mrtvi hladni obišli? Što je s onima koji su živčano trubili, obilazeći i psujući nas dok nam je auto bio nasred ceste pod sva četiri? Ne iz bahatosti, ne iz koristi, već iz nužde. Na kraju krajeva, bio je samo 30-tak metara dalje od mjesta gdje se to desilo, a mnogi su prošli u tom smjeru.

Bi li tako postupili kad bi znali da se to sutra može dogoditi njihovom ocu, djedu, pa čak, na kraju krajeva i njima samima…? Što je važnije ili hitnije od tih par minuta vrijednih ljudskog života? Apeliram da čuvamo jedni drugi… jer ono što sam danas vidjela, sledilo mi je krv u žilama…Ostajte mi dobro! Pozdrav!’