PODIJELI

Konzistentnost. Riječ koju svi treneri u nogometu vole, ali samo oni najveći je žive. Konzistentnost znači držati formu, rezultat, taktiku. Ona je u nogometu sve. Jer, kad je nestane, nastane kaos, nastanu oscilacije i dolazi do promjena. A prvi su na udaru, naravno, treneri.

Njih se prve okrivljuje za nedostatak rezultata, za lošu igru, za pad u formi, za ozljede, za pogrešnu taktiku, za promašene zicere, za izostavljanje jednog igrača i uvrštavanje drugog u sastav koji je baš u toj utakmici odigrao loše. Jer, dobar se potez, kao i rezultat, brzo zaboravi, a loš se dugo pamti. Pitajte Iliju Sivonjića.

U inozemnom je nogometu konzistentnost ključna pa, unatoč milijunima, unatoč dovođenju najboljih igrača i posjedovanjem najboljih uvjeta za rad, oscilacije dolaze – jer su neminovne. Treneri se mijenjaju na godišnjoj bazi. Rezultat sve diktira. Pa tek onda igra. Ni kod nas nije nimalo drukčije.

Koliko trenera možete nabrojati u 1. HNL-u koji vode svoje klubove više od godinu dana? Dva? Tri? Više od toga je već znanstvena fantastika, osim ako niste Matjaž Kek. Ali, Rijeka ipak ima financijska sredstva. Pekarskim rječnikom, Kek dobije tijesto, na njemu je da ga oblikuje u kruh. No, što s onima koji dobiju brašno, koji nemaju za tijesto, koji moraju mijesiti svoj kruh od samog začetka. Pa dodati malo vode, soli, kvasac, pa čekati da se tijesto digne. I tek onda počinjete peći kruh. U nogometu morate biti strpljivi i vrijedni. Posebno ako nemate katarske, mađarske i talijanske milijune u džepu. A Inter ih nema.
Imaju grad Zaprešić koji kupi brašno, imaju i Branka Laljka koji donese kvasac. Ali, Inter ima jednog od najboljih pekara na tržištu. Samira Toplaka. Koji s ono malo što ima napravi sasvim solidan kruh. A Inter ga je prisiljen prodati. Jer, mora preživjeti. I tako svaku sezonu posljednje četiri godine.

Samir Toplak uistinu je kvalitetan “pekar”. Čovjek koji je preuzeo Inter kad su Zaprešićani igrali u drugoj ligi prije gotovo četiri godine, vjerojatno ni sam nije slutio da će se toliko zadržati kao trener diva iz predgrađa. Ali jest. I to s razlogom.

Vratio je momčad, u svojoj prvoj sezoni, ponovno u prvu ligu i već dva puta zaredom osigurao ostanak u 1. HNL-u u posljednje dvije sezone. A čini se da će mu i u ovoj to poći za rukom jer je Inter trenutačno peti nakon sredine sezone. Iza velike četvorke, ali ispred Lokomotive i Slavena, dva kluba koji imaju kudikamo bolje uvjete od Zaprešićana.

Kako vam to uspijeva?

– Rezultat je prvo, a mnogi će reći i jedino mjerilo. Drugo je koliko Uprava kluba vjeruje u vas i vaš rad. Ja rezultat imam, a imam i sreću da imam povjerenje Uprave kluba kad rezultat nije na razini očekivanja. Imaju strpljenja sa mnom i smatram da im se to strpljenje vraća kroz rezultate koje ekipa ostvaruje u protekle tri i pol godine, koliko sam trener Intera. Preda me se uvijek postavljaju realni ciljevi i realne ambicije i na meni je da ih ispunim. U Interu smo čvrsto na zemlji glede toga, ne zanosimo se, vjerujemo u svoj rad i to nam se svima isplaćuje. Kao trener znam što želim od svoje ekipe i kako da im to prenesem. Imam svoju filozofiju nogometne igre i viziju koju prezentiram svojim igračima prije svake utakmice. Ne volim dvije stvari. Instant i improvizaciju. I jedna i druga kratkoročno mogu polučiti rezultat, ali za dugoročan uspjeh važan je pravi pristup i ideja o tome kako želite da vaša momčad izgleda na terenu u svakoj utakmici. Smatram da je to ključ mog uspjeha s momčadi Intera. Također, smatram da imam i najbolji stručni stožer u ligi koji jednostavno voli nogomet i živi za njega.

U Zaprešiću jedino kolodvor ima veći promet od momčadi Intera. U prosjeku svake sezone ode više od 20 igrača, a gotovo ih isto toliko i dođe. Niti jedan klub u 1. HNL-u nema toliki ‘promet’ igrača. Odlaze oni koji su se profilirali, koji se nisu uspjeli nametnuti, ali i oni koji su u toj sezoni bili oslonac momčadi. Inter nema kičmu momčadi jer se taj dio prodaje svake sezone da bi Inter preživio. A opet, uspijete složiti momčad koja na terenu izgleda dobro. Kako, uz Dinamo, Rijeku, Hajduk i sve ostale uspijete naći Nestorovskog, Puljića, Filipovića, Andrića, Blaževića?

– Skauting kakav imaju veliki klubovi mi nemamo. Iz jednostavnog razloga. Ne možemo ga si priuštiti. Naša filozofija je malo drukčija. Mi ciljamo na igrače koji još nisu afirmirani, na igrače koji su ostavili svoj trag u nižim ligama i spremni su prihvatiti izazov i igrati za nas u 1. HNL-u. Naravno da u takvoj filozofiji bude i pogrešaka. No, imali smo tu sreću da smo pogodili s Nestorovskim. Puljića sam poznavao iz svog vremena provedenog u Cibaliji i znao sam kakav je potencijal u njemu. Ove smo sezone doveli i Blaževića iz Zadra i Andrića iz Belenensesa. Kod takvih se transfera uvijek naslušam dežurnih dušebrižnika koji uvijek upozoravaju da to nisu igrači za Inter, da nemaju snagu i moć za 1. HNL, da to nije razina koja nama treba. Blažević 5 golova, Andrić 4. Zasad. Dovoljno rečeno. To je rizik. To je pretpostavka koju imate kad vidite tog igrača na snimkama i na nekoliko probnih treninga. Ali, upravo zbog te pretpostavke, zbog tog rizika u koji uđete, jer ste na neki način i prisiljeni jer vam je otišlo više od pola momčadi od prošle sezone, mi smo ispred jednog Belupa, koji ima jakog sponzora, ispred jedne Lokomotive, koja ima daleko bolje uvjete za rad od nas. Radimo studiozno u okvirima koje si možemo priuštiti. Na treningu 99 posto radimo s loptom i dosta nas se zbog toga kritizira. A činjenica je da taj rad daje rezultate tijekom posljednje tri godine. Nemojte me krivo shvatiti, ima tu i pogrešaka jer, tko radi i ulazi u rizik, taj i griješi. Evo, ove sezone smatram da smo pogriješili dovođenjem Tomičića, Bencuna i Čirjaka koji su trebali biti pojačanja, a na kraju nisu bili. Da biste stvorili jednog Nestorovskog, Puljića ili Filipovića koje ćete poslije prodati za opstanak kluba, morate istrpjeti i one koji, nažalost, to nisu zbog više faktora. Često razgovaramo s igračima jer smo u Interu kao velika obitelj. Veoma pazim na atmosferu u svlačionici i na način na koji pristupamo i radimo sa svakim igračem. Upravo to si u Interu i možemo priuštiti. Da damo vremena svakom igraču da pokaže najbolje što može na terenu. Imamo strpljenje za svakoga tko pokaže potencijal i volju za radom. Mnogo igrača traži svoje mjesto po suncem. Mi im dajemo priliku, a na njima je da je iskoriste. Kod nas otpadaju slabiji, a ostaju karakterno jači igrači.

Inter je u ovoj sezoni gotovo osigurao ostanak, ciljate li na nešto više od toga?
– Smatram da imamo kvalitetu i snagu za obranu petog mjesta koje trenutačno držimo. Klupski je cilj osigurati ostanak koji garantira to osvojeno osmo mjesto. Moj je osobni cilj ove sezone završiti na petome mjestu iza velike četvorke, ali ispred ostatka lige. Tu Inter i pripada.

Vidite li se u ‘većem’ klubu od Intera?
– U prvome redu, ne želim biti kao Stanko Mršić. uz dužno poštovanje njemu i njegovu radu. Dakle, čovjek koji ima najviše utakmica u HNL-u, ali je uvijek “spašavao” klubove od ispadanja iz lige. Ja imam ambiciju i želim napredovati u karijeri. Smatram da imam kvalitetu za vođenje većeg kluba od Intera, iako Inter nikako ne smatram malim klubom. Ne želim biti skroman, stojim iza svoga rada i želim da mi netko da priliku i da se onda vidi kakav sam trener kad u ruke dobijem posložen klub i momčad koja bi mi nakon sezone u većini ostala na okupu. Ali, u Hrvatskoj ljudi koji vode velike klubove razmišljaju drukčije. Dat ću vam primjer. Klopp je bio trener Mainza, odradio je tamo vrhunski posao i došao je poziv Borussije Dortmund. Isto tako, i Tuchel. Ja sam s Interom ostvario peto mjesto prije dvije godine, ali nije došao poziv iz većeg kluba. Dinamo je, primjerice, uzeo Peteva, nije uzeo Toplaka. Odmah ću vam reći, moja prva želja bi bila da odem trenirati u inozemstvo, ali smatram da još mogu ponuditi nešto više u našoj ligi. Spreman sam prihvatiti izazov u bilo kojem klubu koji je trenutačno na ljestvici ispred Intera, samo tražim da mi se da prilika. Uvjeren sam da bih je maksimalno iskoristio.