U najboljoj maniri javnih medija, prilog o štrajku Uljanikovih radnika završen je konstatacijama: plaće su stigle u petak, ali radnici se trebaju odmoriti i sabrati od prosvjeda pa će na posao doći u ponedjeljak; i druga, doći će na posao, ali ne znaju što će raditi jer nema repromaterijala zbog dugova dobavljačima, a i HEP-u su dužni oko 2,5 milijuna kuna za struju!?
Tu gdje treba početi prilog, on završava, ali na to smo već navikli.
Kao da je pronalaskom novca za radničke plaće problem riješen. A tko će to sve platiti? Naravno, svi drugi građani koji će se probuditi u ponedjeljak bez obzira išli u vrtić, školu, na posao ili u pučku kuhinju. Analizirajući cifre koje su se mogle pročitati proteklog tjedna, radnički mir u Rijeci i Puli svakog će zagrebačkog radnika/poduzetnika stajati oko 50 eura. To će biti naš solidarni doprinos krhkom socijalnom miru za čije se postizanje hvali Vlada, a da nitko nije odgovorio na ključna pitanja: zašto već godinama gradimo brodove na koje više potrošimo nego za njih dobijemo?
Radnici su dobili plaće, ali ne i alat za rad. Slično kao i škola za život, ali ministrica trvdi da su tableti za eksperimentalce na putu…
