Plavi ciklon protiv Juventusa, uragan protiv Eintrachta i rapsodija protiv Leedsa… Izvjestitelji su se nadmetali tko će bolje, slikovitije i izražajnije dočarati Dinamov pohod prema pokalu. Lani smo, serijom raznih „hepeninga“ proslavili „okruglu“ obljetnicu, a ovoga četvrtka obilježavamo 51 godinu od osvajanja Dinamova najvećeg uspjeha u povijesti: osvajanja Kupa velesajamskih gradova, kasnijega Kupa Uefe, današnje Europa lige, priopćili su iz Dinama.
„Očekivali su juriš, ali to je bio pravi uragan“, govorili su igrači Eintrachta iz Frankfurta nakon što ih je Dinamo nadigrao u Maksimiru sa 4:0 u znamenitom polufinalu Kupa velesajamskih gradova. A, u finalu ga je čekao jedan od tada ponajboljih engleskih sastava – Leeds United. Ovoga je četvrtka, 6. rujna, prošla točno 51 godina od uzvratnoga finalnog dvoboja na Elland Roadu u Leedsu gdje su Zagrepčani ponosno podignuli europski pokal.
Natjecanje je preteča kasnijega Kupa Uefe, odnosno današnje Europa lige, a jedina je razlika u tome što je u to vrijeme bilo izravno pod okriljem Fife, a ne Uefe. Finalnim je dvobojima prisustvovao tadašnji predsjednik Svjetske nogometne organizacije, Fife, Sir Stanley Rous, koji je i uručio pobjednički pokal Dinamovu kapetanu Slavenu Zambati. Plavi su u prvom ogledu u Zagrebu pobijedili 2:0 pogocima Krasnodara Rore i Marijana Čerčeka, a 0:0 u uzvratu označilo je veliko slavlje čija “jeka i danas odzvanja maksimirskim odajama”.
“Zabili smo četiri pogotka, ali niti ovaj se put ne možemo pohvaliti efikasnošću”, govorio je popularni Dinamov napadač Slaven Zambata nakon pobjede protiv Nijemaca u polufinalu. I taj je detalj zapravo oslikao snagu sjajne generacije plavih.
Ipak, u same je finalne dvoboje Dinamo zakoračio i bitno drukčijem ruhu. Junak polufinalnih okršaja, Stjepan Lamza, protiv Eintrachta je bio “desetka za deset”… Međutim, nesreća u Vili rebar prilikom slavlja, pad s balkona i dugotrajno liječenje prikočili su mu karijeru. Vratio se kasnije na travnjak, ali više nije uspio ponoviti staru slavu… Lamza je zbog toga, dakako, propustio i finale protiv Leeds Uniteda.
Uzvrat protiv Nijemaca odigran je 14. lipnja, ali su finalni dvoboji igrani u vrijeme kad je već zapravo počela – nova natjecateljska sezona. Prvi je, zagrebački okršaj bio predviđen za 30. kolovoza, uzvrat za 6. rujna. Ne samo da nije bilo Lamze, već je uslijedila i smjena trenera. Branka Zebeca zamijenio je Ivica Horvat koji je u Dinamo preselio baš iz – Eintrachta. Štoviše, u polufinalnim je dvobojima protiv Dinama bio asistent Eintrachtova trenera.
Prva je Leedsova zvijezda bio Jackie Charlton, proslavljeni, karizmatični branič engleske reprezentacije, brat znamenitoga centarfora Bobbyja. U ofenzivi je ordinirao miljenik navijača, Billy Bremner… Nakon sjajne predstave u prvom dvoboju, bajkovite promocije tinejdžera Čerčeka, Rorina maestralnog pogotka i pobjede s obećavajućih 2:0, uslijedio je odlazak na Elland Road…
A, ondje je, pred 45.000 gledatelja, maksimirsku obranu zapljusnuo žestoki Leedsov pritisak u prvih pola sata. Negdje oko 30. minute u Dinamovu je kaznenom prostoru bilo 20 igrača! Junaci te večeri bili su Škorić, Ramljak, Blašković, Pirić… Dinamo je izdržao. Štoviše, u jednom je trenutku čak „zaiskrilo“ na drugoj strani kad je Pirić dalekometnim udarcem uzdrmao prečku.
