PODIJELI

Skele na zagrebačkoj katedrali stoje već gotovo 30 godina i gotovo da se ne sjećamo kako ona izgleda bez građevinskih plahti. Svjesni da obnova takvog spomenika treba vrijeme, Zagrepčani se s razlogom pitaju zašto sve to tako dugo traje.

Prvi razlog koji nam je pao na pamet je nedostatak novca, ali čini se da to nije problem. Osobito ne sada jer je gradonačelnik Bandić pozitivno odgovorio na molbu Zagrebačke nadbiskupije, Odbora za obnovu katedrale i dodijelio im milijun kuna. Gradski novac koristit će se za obnovu zvonika koja obuhvaća: nabavu kamena, grubo rezanje, klesanje novih elemenata, dostavu na gradilište te obradu kamena.

U Zagrebačkoj nadbiskupiji kažu da je proces obnove tornjeva gotovo neprekidan jer je kamen za gradnju nakon požara krajem 19. stoljeća po projektu arhitekta Hermana Bollea “dovožen iz podnožja Medvednice, a u njemu se mogu vidjeti ostaci izumrlih školjaka, sačuvani u vapnencu.

Taj je kamen vapnenačkog sastava i porozne građe litotamnijskog vapnenca koji tornjeve katedrale čini podložnima kemijskom trošenju i mehaničkom razaranju”.

U današnjoj obnovi katedrale koristi se zamjenski materijal, za bizečki kamen i travertin, dopreman iz Italije, koji je po svojim svojstvima daleko postojanija vapnenačka stijena.