U sjećanje na žrtve holokausta priča o Lei Deutsch, dječjoj glumici. “Bila jednom djevojčica Lea koja je živjela za kazalište. Toliko je voljela glumiti, plesati i pjevati u predstavama da je tome posvećivala sve svoje vrijeme nakon nastave. Kada bi nastupala, dolazio ju je gledati čitav grad, obitelj, susjedi, prijatelji iz škole i učitelji. Lea je bila prava zvijezda Hrvatskog narodnog kazališta. O njoj su pisale novine, za nju su se stvarale nove predstave. Nazivali su je „čudom od djeteta“.
No jednog se dana sve promijenilo. Hrvatsku i ostatak Europe zahvatio je okrutan Drugi svjetski rat koji su započeli Nijemci. Njihov vođa želio je uništiti sve Židove, Rome i sve one koji su mu se protivili. Danas je to u povijesti poznato kao holokaust.
Lea je na svome kaputiću morala nositi žutu zvijezdu i slovo Ž, oznaku da je židovske vjeroispovijesti. Više nije smjela pohađati nastavu, nije se smjela igrati u parku, ići u dućan ni kino. No najviše ju je pogodilo to što više nije smjela glumiti u kazalištu. Ponekad je satima sjedila na klupi ispred kazališta i s tugom u očima gledala nekoć svoje najdraže mjesto.
Lea i njezina obitelj izbačeni su iz svoga stana, a potom su se morali ukrcati na vlak. U vagonima u kojim su se inače prevozile životinje i hrana bila je zatočena s bratom, mamom i drugim Židovima. Šest su se dana vozili prema Auschwitzu, mjestu na kojem ih je čekao težak robovski rad i izgladnjivanje. U trenucima vožnje Lea je razmišljala o svojim plesnim cipelicama, o svjetlima reflektora na pozornici, o svojim prijateljima. No tih šest dana nije imala ni vode ni hrane. Umrla je u vlaku.
Ipak, do zadnjeg trenutka pokazivala je veliku hrabrost i tješila mamu i brata. Još i danas svi pamte njezin osmijeh koji je nekada obasjavao čitavo kazalište.” Iz knjige Priče o neustrašivim hrvatskim ženama koja uskoro izlazi u izdanju Iris Illyrice, autorica Tatjana Barat, ilustratorica Nataša Rašović.
