PODIJELI

Evo dokaza zašto se u zemlji totalnog nereda gdje ništa ne funkcionira normalno, a medijsko žutilo baš sad žestoko pljuje po zdravstvu dižući tiraže, ne može sve svesti pod isti nazivnik, javila se redakciji kolegica po zanimanju Lidija Orešković. Opisala je svoje iskustvo koje je više nego pozitivno, koje više odgovara stvarnom stanju u zagrebačkim bolnicama unatom brojnim napisima o incidentima. Objavljujemo stoga Lidijino iskustvo kao vjerodostojno svjedočenje:

“Zbog jakih bolova u širokom predjelu prsišta došla sam 30. siječnja poslijepodne u čekaonicu Hitnog prijema Interne medicine KBC-a Sestre milosrdnice, gdje sam odmah primljena na obradu koja je potrajala nekoliko sati. Ležeći na krevetu s infuzijom čekala sam nalaze i promatrala kako medicinsko osoblje koordinirano funkcionira, brine i nadgleda sve pacijente kao na traci.

I, stigli su rezultati pretraga – akutni kolecistitis. Ubrzo do mene stižu kirurzi s Odjela torakalnoabdominalne kirurgije. Ja pristajem da se to riješi odmah i odvoze me na Odjel. Priprema za operaciju trajala je kratko. Već prije ponoći bila sam u sobi. Probudila sam se u 2.30, mirna, bez bolova.

U bolnici sam ostala četiri dana uz savšeni tretman cjelokupne ekipe koja radi u složenim i neadekvatnim uvjetima što potvrđuje da se uz dobru organizaciju, visoku profesionalnost i savjestan rad pojedinaca može i nemoguće. Hvala doktorima Hrvoju Niklesu i Ivanu Suiću, sestrama Nadi i Vinki te s v i m a ostalima na liječenju, brizi, pažnji i visokoj humanosti.”

PODIJELI