PODIJELI

Prijedlog dekana Muzičke akademije za dodjelu počasnog doktorata Milanu Bandiću proteklog je tjedna podigao pravu buru u hrvatskoj javnosti. Dekan Dalibor Cikojević u svojem je obrazloženju naveo niz razloga zašto Bandiću treba dodijeliti počasni doktorat, no tako ne misli cijela Muzička akademija. Trećina članova Vijeća Akademije zatražila je održavanje izvanredne sjednice, a sada nam se javio i nezadovoljan student Muzičke, piše srednja.hr. U podužem pismu objasnio je da se studenti Akademije osjećaju kao taoci financijskih problema Akademije, ali i da je Akademija sve manje tu za studente, a studenti sve više postaju oni koji su tu za Grad i gradonačelnika, a sve s ciljem kako bi Grad nastavio biti i dalje tu za Akademiju.

O nezadovoljstvu inicijativom dodjele počasnog doktorata zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, dosad su se na svojim vijećima jasno i javno izjasnila dva fakulteta – Filozofski i Prirodoslovno-matematički fakultet, a na Fakultetu političkih znanosti u četvrtak će se održati izvanredna sjednica Vijeća na tu temu.

S obzirom na to da je dekan Cikojević najveće zasluge za izgradnju zgrade Akademije pripisao upravo Bandiću, student u pismu navodi kako točno izgleda odnos Grada Zagreba i gradonačelnika s Muzičkom akademijom te kako se taj odnos prelama preko leđa studenata:

Ovim tekstom ne želim umanjiti doprinos i vrijednost gradonačelnika Milana Bandića pri izgradnji nove zgrade Muzičke akademije. Svakako bi mu se mogla i trebala odati počast za njegov doprinos i donošenje odluka o financijskim sredstvima za normalno funkcioniranje studija. Ne želim ulaziti ni u to zaslužuje li gradonačelnik počasni doktorat za svoje djelovanje prema Sveučilištu i studentima grada Zagreba. Neki od razloga prijedloga za isti je pomoć grada i oko uređenja Francuskog Paviljona u SC-u, studentskih domova i stipendija koje zaista jesu izdašne i puno znače studentima. Iako je moje mišljenje kako bi se isti iznos od preko 4704 kune lako mogao prepoloviti i podijeliti na puno veći broj studenata. Više ljudi bi imalo priliku za kvalitetniji i lagodniji studij, a dvije tisuće i nešto kuna je sasvim dovoljno barem za mjesečnu stanarinu jednog studenta ili studentice.

No, što se doktorata tiče, ipak sam ja samo student, a davanje mišljenja o takvim stvarima rezervirano je za akademike, doktore i profesore koji su i odgovorni za određivanje tih kriterija. Bez obzira na to, kako nam je dekan Cikojević nebrojeno puta rekao: “Vi studenti ste tu da nas korigirate i pazite što radimo jer mi smo tu za vas, a ne vi za nas”. Uz veliko poštovanje koje imam prema profesoru Cikojeviću, mislim da je ovaj prijedlog ipak donio neprimjereni publicitet Akademiji za što je i sam rekao da nije bila njegova namjera.

Žalosno je da u jednom sveučilišnom gradu umjetnička Akademija dobije svoj prostor tek nakon 100 godina. Još je žalosnije u cijeloj toj priči da je za to ostvarenje potrebna “iznimna osobna volja i politički utjecaj” gradonačelnika. Zar se nije Muzička akademija u Zagrebu u zadnjih stotinu godina dovoljno dokazala velikim brojem svjetski priznatih svirača, kompozitora, muzikologa i svih ostalih velikih glazbenika čija imena danas nose ulice u cijeloj Hrvatskoj ali i susjednim državama? Zašto je svih tih 100 godina Akademija morala čekati baš Milana Bandića da nam omogući prostor za takvu instituciju? Pitanje je koja je cijena koju moramo platiti za taj veliki doprinos.

Možda bi se, umjesto po nekom od naših svjetskih priznatih skladatelja i glazbenika, neka od dvorana na Muzičkoj akademiji trebala zvati “Koncertna dvorana Milana Bandića”, možda “Tonski studio Milan Bandić”. Bilo bi lako moguće i da se “Dekanov trg” u zgradi ipak zove “trg Milana Bandića”. Tako bi ga se svi studenti i profesori koji svaki dan borave u tim prostorijama mogli sjetiti, a studenti bi imali uspomene na svoje prve solističke koncerte u “Bandiću”.

Ubrzo nakon useljenja u novu zgradu pojavio se veliki problem. Trošak održavanja zgrade višestruko je veći od svih prijašnjih troškova Akademije. Fakultet sa petstotinjak studenata dobiva puno manje novaca od Ministarstva obrazovanja nego fakulteti s nekoliko tisuća studenata. Počelo se čak pričati i o mogućnosti da se zgrada zatvori jer jednostavno nije bilo novaca za plaćanje režija. Nije prošlo ni godinu dana od otvaranja, a sve se više pričalo o održavanju zgrade, a sve manje o studiranju i mogućnostima studija.

Tu ću spomenuti kako je Grad Zagreb vlasnik zgrade dane na koncesiju Muzičkoj Akademiji i Sveučilištu u Zagrebu. Grad pomaže da imamo zgradu i održavamo ju na životu, gradonačelnik podržava sveučilišne projekte, a mi zauzvrat za taj Grad sviramo. Ne mogu niti izbrojati koliko puta sam čuo rečenicu “moramo svirati da se pokažemo i promoviramo”.

Postalo mi je jasno da je Akademija sve manje tu za studente, a studenti sve više postaju netko tko je tu za Grad i gradonačelnika, kako bi Grad nastavio biti tu za Akademiju. Projekata je bilo sve više, punili smo i Lisinski i HNK, a zauzvrat nekada dobili pravo na ulaznicu po jeftinijoj cijeni dva sata prije koncerta. Jednu po studentu. Pa ako želim da mi na koncert dođu i mama i tata, moram žicati kolege kojima nitko ne dolazi da mi ustupe svoju ulaznicu. Jedan od tih ponavljajućih projekata je i famozni koncert na festivalu Zagreb Classic na Tomislavcu, koji se na nesreću studenata odvija nakon službenog završetka nastave na Akademiji. Tako studenti koji ne žive u Zagrebu moraju dolaziti odraditi taj koncert i po mogućnosti naći smještaj nekoliko noći za vrijeme pripreme koncerta jer su već iselili iz domova ili stanova u kojima žive za vrijeme akademske godine. No ajde, i tu se Grad Zagreb još jednom ukazao kao spasitelj pa su studenti nakon dugih pregovora od Grada dobili putne troškove i plaćene studentske domove za taj period. Naravno, mjesecima nakon odrađenog koncerta.

Dekan u svojem pismu članovima Vijeća Akademije, u kojem objašnjava svoj prijedlog za počasni doktorat gradonačelniku navodi kako je Grad Zagreb ustupanjem termina u dvorani Vatroslava Lisinskog te besplatnim angažmanom Zagrebačke Filharmonije u koncertima naših studenata također učinio veliku uslugu Akademiji. Opet mi u glavu dolazi pitanje zašto Grad Zagreb mora “davati” termin Filharmonije studentima? Sama Filharmonija bi to mogla, a vjerujem i trebala napraviti jer su ipak to studenti koji će uz malo sreće i puno truda jednog dana i biti članovi tog orkestra. Praksa u ostalim europskim i svjetskim orkestrima upravo i je podrška pa i stipendiranje vrijednih studenata da postanu članovi tih orkestara. Čemu je tu onda potreban poseban angažman gradonačelnika jednog takvog sveučilišnog i grada mladih?

Kao studenti osjećamo da se zbog odnosa Akademija – Grad – Sveučilište – Ministarstvo obrazovanja, često zaboravlja na podizanje studentskog standarda, kvalitete studija, obrazovnih sadržaja i na same studente koji umjesto da se bave svojim sviranjem, napredovanjem i zajedničkim radom sudjeluju u gore navedenom odnosu kao radna snaga ili se jednostavno nema vremena razmišljati o njima zbog preopterećenosti financijskom situacijom. Možda bi za početak bilo dobro otvoriti mogućnost doktorskog studija na Muzičkoj akademiji, a onda razmišljati o davanju počasnih.

Htio bih naglasiti bitnu stvar koja je logično mišljenje većine studenata, profesora i vanjskih suradnika Akademije. Potpuno je krivo reći da nam je gradonačelnik Bandić dao novu zgradu Akademije. Nije ju on osobno imao doma u ormaru pa posadio tamo gdje stoji niti je sa svojeg tekućeg računa dao prvo 30 milijuna za kupnju zemljišta pa zatim još 228 milijuna kuna za izgradnju i opremanje. Taj novac je došao od poreznih obveznika RH i građana Zagreba koji plaćaju najveći prirez u državi. Možda bi zato svi građani Zagreba i državljani Republike Hrvatske za svoj dugogodišnji doprinos izgradnji zgrade Akademije trebali dobiti jedan zajednički počasni doktorat, kao što mi studenti za sudjelovanje u sveučilišnom projektu dobijemo svatko po jednu zajedničku Rektorovu nagradu.

Iz svega želim zaključiti da je ovaj prijedlog možda volja većine uprave Akademije i dekana, ali definitivno nije većine studenata koji se ponekad osjećaju više kao taoci financijskih problema Akademije nego akademski građani, čiji bi fokus možda više trebao biti na razvijanju umjetničkih ideja i surađivanju na projektima od obrazovnog značaja, a manje od značaja promocije Gradu i gradonačelniku koji svojim velikim političkim utjecajem pomaže financijskoj situaciji Akademije.

PODIJELI